Obilježena 29. godišnjica pogibije hrvatskih redarstvenika u Strugi Banskoj

(Hina/EPA)

Obilježavanje 29. godišnjice pogibije hrvatskih redarstvenika u Strugi Banskoj održano je u nedjelju tom mjestu gdje su hrabri branitelji zaustavili srpsku okupaciju naselja Pounja, a što je ujedno bio i prvi poraz srpskog agresora u Domovinskom ratu.

Komemorativna svečanost počela je mimohodom sudionika prema Spomen-obilježju poginulih redarstvenika. Uz obitelji poginulih policajaca, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća počast su im odala mnoga izaslanstva, a potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović ocijenio je da je Struga Banska jedan od najdojmljivijih, no ujedno i najtužnijih trenutaka Domovinskog rata, jer se tu zbio događaj jedinstven i neusporediv koji u sebi nosi svu snagu brige pojedinca za drugog i oslikava svu njegovu ljubav za domovinu.

Počast nesebičnosti i smionosti

"Ovdje ćemo uvijek i zauvijek prvenstveno odavati počast junačkom djelu jednog odvažnog pričuvnog policajca iz Struge Banske, Mili Blaževiću Čađi i njegovom suborcu Željku Filipoviću, prometnom policajcu iz Dugog Sela, koji ga je slijedio u njegovom nesebičnom i smionom naumu...Time nije uspješno završila samo višesatna agonija zarobljenih. Uništenjem neprijateljskog transportera i posade, nenadano i potpuno neočekivano, u trenucima kada su sve nade već potonule, promijenjen je i tijek cjelokupnog prodiranja agresora - zaustavljeno je njegovo daljnje napredovanje, a time i okupacija Struge Banske, kao i ostalih naselja u hrvatskom Pounju, prema Hrvatskoj Kostajnici", rekao je Božinović.

Bio je to, istaknuo je, prvi trenutak Domovinskog rata u kojem je neprijatelj bio poražen i natjeran u bijeg.

U kratkoj paraleli s današnjim okolnostima življenja, rekao je da se danas od svih nas ne traže takvi ekstremi, baš naprotiv, ali da minimum pažnje i svijesti o dobru drugih, poznatih i nepoznatih ljudi, maksimum je koji se od nas traži.

"I zato, brinimo jedni o drugima požrtvovno i suosjećajno, kako su to za vrijeme rata činili i hrvatski redarstvenici i svi hrvatski branitelji, bez čije empatije, hrabrosti i odgovornosti za druge, ne bi bilo niti slobode za sve nas i naše buduće generacije", poručio je Božinović.

Na komemoraciji je sudjelovao i izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja, pomoćnik ministra Dinko Tandara, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i saborski zastupnik Ivan Celjak, umirovljeni general i saborski zastupnik Željko Sačić, glavni ravnatelj Hrvatske policije Nikola Milina sa suradnicima, predstavnici Antiterorističke jedinice Lučko na čelu sa zapovjednikom Matom Bilobrkom, umirovljeni general pukovnik Mladen Markač, župan Ivo Žinić, predstavnici lokalnih vlasti i udruga proizašlih iz Domovinskog rata.

Struga Banska - bitka o kojoj se malo govori

Molitvu za poginule redarstvenike vodio je msgr. Jure Bogdan, vojni ordinarij, a priređena je i izložba „Bitka o kojoj se malo govori Struga Banska“.

Po završetku komemoracije okupljeni su se spustili prema rijeci Uni gdje su u čast poginulih hrvatskih redarstvenika dočekali sudionike iz Kajak kanu kluba „Kupa“ iz Petrinje i Kajak-kanu klub Hrvatska Kostajnica, sudionike 3. Memorijalnog spusta čamaca „Heroji hrvatskog pounja“.

Ti mladi sudionici s ponosom su na svojim majicama nosili imena stradalih redarstvenika: Mile Blaževića – Čađe, Željka Filipovića, Mile Pušića, Davora Vukasa, Branka Vuka, Ivice Perića, Žarka Gundića, Mladena Halapa, Zorana Šaronje, Gorana Fadljevića, Marijana Parlova, Drage Matijevića i Šefika Pezerovića - „Da se ne zaboravi…"

Naime, branitelji su nadljudskim snagama pružali otpor brojnijem neprijatelju, koji su na oklopljeni kamion montirali protuavionski top, a ispred kamiona na cesti formirali živi štit od 48 Hrvata zarobljenih iz spaljene Zamlače i susjednih mjesta. Brutalno goneći živi štit pred sobom, agresor je palio kuće, zlostavljao mještane uz prijetnju strijeljanjem, do krvi tukao zarobljene civile oružjem, rukama i nogama, pritom neprestano pucajući sa svih strana.

Tada je su prvo hrvatski redarstvenik Mile Blažević - Čađo, a za njim i Željko Filipović iz Dugog Sela odlučili žrtvovati svoje živote. S potpornog zida iznad ceste Čađo, opasan eksplozivom, uz glasan povik ljudima u živom štitu: 'Lezite', zakoračivši prema oklopnom vozilu, bacio je bombe i time zaustavio daljnje napade. Svojim iznimnim herojskim činom u eksploziji je i sam raznesen, ali je privremeno zaustavio napredovanje neprijatelja. Sličan je pothvat izveo i Željko Filipović, koji je onesposobio puškomitraljez na oklopnom vozilu.