OPREČNA MIŠLJENJA
O PROŠIRENJU BOLONJE NA SREDNJE ŠKOLE Žarko Puhovski: To bi značilo povratak škole u školu! Dr. sc. Zvonimir Bošnjak: Bolonja ni približno nije gotova i treba još puno rada
Ilustracija (Vedran KARUZA)
Otpočetka veliki kritičar Bolonjskog procesa, inače i umirovljeni profesor Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Puhovski smatra da je Bolonjski proces "katastrofa za obrazovanje, a Sveučilište svodi na školice" * U našem obrazovnom sustavu nema dovoljno autonomije škola, što je ključna pretpostavka da bi mogle efektivno sudjelovati srednjoškolskoj harmonizaciji sa stranim školama, komentira dr. sc. Zvonimir Bošnjak, vanjski predavač Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu za područje metodike nastave i ravnatelj Privatne klasične gimnazije Zagreb
"Uletio je u nešto o čemu pojma nema. Time je htio naglasiti svoju oporbenu poziciju", kratko je komentirao politički analitičar Žarko Puhovski ovotjedni istup IDS-ovog europarlamentarca Valtera Flega o uvođenju Bolonjskog procesa u srednjoškolsko obrazovanje. Naime, nakon što je premijer Andrej Plenković u Strasbourgu članovima Europskog parlamenta predstavio program aktivnosti i prioritete predsjedanja Europskom unijom, Flego je naglasio potrebu za zajedničkom europskom reformom obrazovanja.
Favorizira se prosjek
"Treba nam novi iskorak na polju obrazovanja, i tu konkretno mislim na proširenje Bolonjskog procesa na srednje škole, kako bismo imali usklađenije i konkurentnije obrazovanje naših školaraca. Implementacija ciljeva Bolonjske deklaracije uspješno je završena 2010. godine, a proces intenzivnog zajedničkog unapređivanja visokog obrazovanja u Europi završava ove godine. Nemojmo stati na tome! Bolonjski se proces pokazao iznimno uspješnim, proširimo ga na srednje škole i omogućimo našoj djeci najbolju moguću europsku budućnost", izjavio je Flego.
No, koliko je uopće Bolonjski proces proveden u sustavu visokog obrazovanja i je li "položio ispit" u ustanovama visokog školstva u Hrvatskoj? Otpočetka veliki kritičar Bolonjskog procesa, inače i umirovljeni profesor Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Puhovski smatra da je Bolonjski proces "katastrofa za obrazovanje, a Sveučilište svodi na školice".
- To bi značilo povratak škole u školu. Ako se vraća u škole znači da se ideja vraća kući, pojašnjava Puhovski kako bi izgledalo uvođenje Bolonje u srednje škole.
Klasična ideja visokog obrazovanja podrazumijeva da su, govori Puhovski, studenti slobodni za vrijeme semestra i da sami uređuju svoje vrijeme te da se njihova pripremljenost pokaže na kraju godine, kao i, napominje, u seminarima i vježbama u međuvremenu.
- Ovdje (Bolonjom, op.n.) se htjelo uvesti bodovanje raznih predmeta, studentima su uvećane obaveze, sadržaj je reduciran. Istovremeno je tempo polaganja kolokvija ubrzan i postrožen, a to je dovelo do čitavog niza situacija u kojima se striktno favorizira prosjek iako su svi pričali da će se favorizirati izvrsnost, poručuje Puhovski ističući da se Hrvatska uvođenjem Bolonje u vrijeme ministra znanosti i obrazovanja Dragana Primorca iz štreberskih razloga htjela približiti Europskoj uniji.
Osvježavanje sustava
Vanjski predavač Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu za područje metodike nastave i ravnatelj Privatne klasične gimnazije Zagreb dr.sc. Zvonimir Bošnjak smatra da Bolonja unosi korisne promjene za osvježavanje sustava, ali i da ni približno nije gotova te da treba puno rada.
- Ako me pitate da li Bolonja, odgovor je da, ali ona je u Hrvatskoj sadržajno nedovršena. Što se tiče uspješnosti provedbe Bolonjskog procesa, a ona je pokušaj harmonizacije obrazovnih sustava, ne njihovog izjednačavanja unutar europskog prostora i prostora EU, u Hrvatskoj je ona zaživjela na formalnoj razini. Dakle, pretvorba nastavnog i studentskog opterećenja u iznos ECTS bodova, uvedeni su sustavi 3+2 ili 4+1 i nastavno opterećenje se mjeri po drukčijoj satnici. No, kako je svrha Bolonje bila mobilnost i širenje iskustava studenata, upitna je "dovršenost" tog projekta, jer da bi on ispunio svrhu treba doraditi sadržaj kolegija, a ne samo navedenu formu studiranja, kaže Bošnjak i pojašnjava da to prije svega znači razrađivanje kompetencijske osnove studijskih programa, razvijanje ishodišne osnove kolegija tako da oni budu funkcionalni, a ne prigodni, naglašavanje udjela vještina, smanjivanje udjela apstrakcija u kolegijima te razvijanje rada u manjim grupama, ali i mentorskog rada.
Puhovski ocjenjuje da je Bolonja uvela znatno veću kontrolu nastavnicima u kreiranju kolegija, koji već na početku akademske godine moraju prijaviti precizan sadržaj i katalog tema, iako u međuvremenu može doći do novih spoznaja u znanstvenom radu. Takav model, govori, važi za osnovnu i srednju školu gdje se ponavljaju neupitna znanja, no nastavnik sa studentima treba raditi paralelno s vlastitim istraživanjima. Bolonjski model u svojoj osnovi nisu, ističe, prihvatili ni najbolji svjetski fakulteti poput Oxforda i Cambridgea, dok su pravni i medicinski fakulteti odmah odbacili ideju o dvije razine studija. Osvrćući se na prvostupanjsku titulu, takozvani bakalaureat, proizvod Bolonje, Puhovski je sklon mišljenju da je riječ o poludiplomiranim studentima bez položaja na tržištu rada. Takvi se, ističe, ne uspijevaju zaposliti ili na koncu uspijevaju, ali jako teško.
Usporedivost je teška
Govoreći o "proširenju Bolonje na srednje škole", odnosno o harmonizaciji srednjoškolskih obrazovnih sustava nalik na Bolonju, Bošnjak smatra je to puno izraženiji problem jer je usporedivost iznimno teška. To se prije svega, napominje, odnosi na dugotrajne obrazovne tradicije, različite komponente unutar sustava, različito trajanje, različita sadržajna usmjerenja, mogućnost izbora.
- Ulaskom Hrvatske u EU postoji konsenzus struke i javnosti da je potrebno naš srednjoškolski sustav prilagoditi suvremenim obrazovnim potrebama mladih ljudi. To se prije svega odnosi na povećanje udjela vještina u obrazovnim programima, povećanje udjela učeničke izbornosti sadržaja i interdisciplinarnosti. S obzirom na to da naše reforme, one prethodne kao i ova tekuća, imaju značajne zaostatke po tim tendencijama, a još uvijek imamo i neriješene strukturne probleme poput učeničkog prijevoza, često prekobrojnim razredima i smjenskom nastavom, bojim se da imamo problem s temeljnim standardima. K tome, naša srednjoškolska tradicija je obilježena ovisnošću o "centru moći", a to je Ministarstvo obrazovanja, koje određuje sve dokumente, donosi sve važne odluke, imenuje ravnatelje i ostalo. I to je moja druga bojazan. U našem obrazovnom sustavu nema dovoljno autonomije škola, što je ključna pretpostavka da bi mogle efektivno sudjelovati srednjoškolskoj harmonizaciji sa stranim školama, komentira Bošnjak i priznaje da se u posljednje vrijeme javio trend u hrvatskom školstvu u pisanju projekata za privlačenje EU sredstava u moderniziranju škola. Međutim, napominje da su ti programi mahom usmjereni na infrastrukture škola, manje na uvođenje novih sadržaja.
Buljenje u ekran
Puhovski je pak mišljenja da je kurikularna reforma kiksala jer je u "prvoj Jokićevoj hohštaplerskoj verziji" bila predimenzionirana, pa je sada reducirana, no u mnogočemu je ostala promašena. Za početak, navodi, ne vodi se računa o pretpostavkama u školama. Škole, pojašnjava, nemaju kredu, ali se odgovorni igraju s novim strategijama i tehnikama učenja. U Europi učenike, nastavlja, žele osloboditi od ekrana, dok se u Hrvatskoj ta praksa od nekoliko sati buljenja u ekran uvodi.
- Škola za život je zapravo cinična jer bi to zapravo bila škola za korupciju. Učite me o idealu života, no to nije život. Meni se čini da su to promašili, govori Puhovski, koji povratak škole u školu, kako naziva ideju proširenja Bolonje na srednjoškolski sustav, vidi tek kao varijaciju komplikacije s kurikularnom reformom.
Da suradnju škola, bile one domaće ili europske, treba podržati stav je profesora Bošnjaka. Ipak, on tvrdi da bi prije ulaženja u projekt "poravnavanja" našeg školstva sa školstvom uglavnom naprednijih zemalja moramo dovršiti "domaću zadaću" s kojom se još uvijek mučimo.
- Ili je barem kvalitetno započeti. Drugim riječima, hrvatski obrazovni sustav može predviđati i planirati ovakav projekt, no on još uvijek ima veliki dug prema vlastitim učenicima i učiteljima, zaključuje Bošnjak.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
