Dodvoravanje masi, primitivnim ljudima, buđenje strasti oko nogometa i politikanstva neće nam dati hranu. Nitko od toga ne može živjeti. Takve teme pokreću ljudi koji ne znaju pokrenuti prave teme, sadržajne. I znate što će se dogoditi? Dogodit će se da u Hrvatskoj više ništa neće biti hrvatsko, ničime nećemo upravljati. Mi imamo samo grb, zastavu i himnu. Ostat ćemo na razini simbola i biti sluge koje će raditi za strane vlasnike

Dok u njegovom uredu na vrhu zgrade u zagrebačkoj Heinzlovoj razgovaramo o temama koje se protežu od zdravstva preko politike pa sve do smisla života, ravnatelj i osnivač Specijalne bolnice za oftalmologiju Svjetlost prof. dr. Nikica Gabrić, paralelno pogledava prema ekranu televizora na kojem prati direktan prijenos operacija iz četiri bolničke operacijske dvorane. U jednoj od njih tog su jutra operirani i nagrađivani britanski glumac Tim Roth i njegova supruga Nikki, a Rothovi su se tako pridružili brojnim inozemnim i domaćim poznatim imenima koji su rješavanje problema s vidom povjerili stručnom timu klinike Svjetlost u Zagrebu.

- To je sve splet sretnih okolnosti. Posreći vam se kad puno energije ulažete. Ivana Trump je bila sa mnom u žiriju na jednom izboru za miss. Nije mogla pročitati papire za ocjenjivanje i kaže mi da je zaboravila naočale. Kažem joj da sam očni doktor, neka dođe posjetiti našu kliniku. Nakon godinu dana ona dođe i oduševi se. U međuvremenu Joseph Cinque uruči nam nagradu za izvrsnost i požali se da ne može čitati. Ja mu ponudim da ga pogledam i vidim početak mrene. Čovjek je sletio u 12 sati, a tri sata kasnije ja sam mu ponudio operaciju i operirao sam ga u četiri poslijepodne. Sutradan, čovjek nam uručuje nagradu i čita. Kaže mi - konačno vidim u Central Parku sve boje. On nas potom preporuči Armandu Assanteu koji dođe u Zagreb, operira se i sretne u hotelu Franca Nera, dođe Franco Nero i preporuči nas kasnije Cassandri Gavi koja je glumila vješticu u Conanu koja pak preporuči nas Timu Rothu... Da vam ne govorim o nizu naših poznatih ljudi, koji smo operirali, govori nam Gabrić.

Skidanje dioptrije

Najčešće operacije koje se izvode u Svjetlosti, prema njegovim riječima, su lasersko skidanje dioptrije za mlade ljude do 40 godina dok se starijima koji imaju naočale za čitanje na daljinu zamjenjuje njihova leću s umjetnom superlećom. Prije osam godina Svjetlost je bili jedini centar za istraživanje Symphony leće u ovom dijelu Europe, a ove godine zajedno s još osam europskih centara sudjeluju u istraživanju nove leća Synergy. Gabrić ponosno ističe kako je upravo hrvatska klinika Svjetlost napravila najveći broj operacija, veći nego svih preostalih osam centara zajedno. U pet mjeseci napravili su 250 operacija, a kompanija koja proizvodi leće to je bogato nagradila opremom i dobrom cijenom.

Osim klinike u Zagrebu, Svjetlost ima klinike u Splitu, Sarajevu, Banja Luci, Budvi i Novom Sadu, te franšizu u Skoplju. Gabrić otkriva kako se Svjetlost sprema preuzeti i jednu kliniku u Mađarskoj, no zasad ne želi reći u kojem gradu. Sa širenjem tržišta, u bolnicu dolaze i fondovi koji kako kaže Gabrić žele kupiti udio u Svjetlosti koja jedina na području od Baltika do Balkana ima u portfelju sedam klinika i isto toliko tržišta.

- Ljudi imaju dovoljno novca da ulože u svoje zdravlje, a ne da čekaju godinu dana na operaciju katarakte ili na neku drugu vrstu zahvata. Oni žele da se zahvat obavi odmah, da se za njega ne zna te da što je manje moguće izostaju s posla. Mnogi se ljudi operiraju petkom da bi se u ponedjeljak vratili na svoj redovni posao. Nema bolovanja od mjesec dana, nema niz stvari koje prati redovni sustav. Mi organizaciju posla prilagođavamo pacijentu, kod nas je pacijent bog, a doktori su u funkciji tog boga. To znači da nam pacijent dođe u osam sati ujutro, što znači da mora biti pregledan najkasnije u osam i petnaest. Nema da pacijent doktora čeka do deset sati, da ga doktor ne pozdravi i ne ispriča se pacijentu što čeka. Kod nas se radi od osam do osam, radi se u dvije smjene i stalno smo popunjeni. Cijena operacije kod nas je manja no što bi trebali platiti mito u bolnicama ili tražiti neku vezu da bi bili primljeni i da bi to što su dobili bilo učinjeno na puno lošiji način nego da nas nazovu, naruče se i riješe svoj problem te nastave dalje sa životom. Naravno, imamo društvenu odgovornost za ljude koji su siromašni, pogotovo za djecu. Djeca u Svjetlosti gotovo uopće ne plaćaju zahvate. Ljudi koji su siromašni isto dobiju zahvat. Evo, upoznam slijepog čovjeka dok prelazi ulicu, pomognem mu prijeći ulicu i pitam ga kakav problem ima s vidom, a on mi odgovara kako mu nitko ne može pomoći. Kažem mu, dođite u Svjetlost da vas pregledam. Operiram ga i on sada ima dvadeset posto vida, a nije vidio ništa i koristio je bijeli štap. Naravno, besplatno sam ga operirao, opisuje Gabrić.

Privatno zdravstvo

Kao i gotovo svi njegovi kolege koji su izašli iz državnog sustava i svoju stručnost ponudili na tržištu, ni Gabrić nije zadovoljan tretmanom privatnog zdravstva u Hrvatskoj. Prema njegovom mišljenju, u Hrvatskoj imamo tek natruhe privatnog zdravstva, a na privatnike u zdravstvu se gleda gotovo kao da rade nešto nečasno.

- Kad vam se pokvari hladnjak ili televizor, nije vam teško platiti, sto, dvjesto kuna, da vam majstor dođe zamijeniti neki dio kako ne bi nastala velika šteta. Ali kad treba nešto platiti u zdravstvu, ljudi se strašno bune. Nažalost, Hrvatska izdvaja samo 800 eura po glavi stanovnika za ukupnu zdravstvenu zaštitu. Da bismo razumjeli omjere valja reći kako Albanija izdvaja 100 eura, Srbija 300, Bosna i Hercegovina 400, Slovenija 1.700, Austrija 2.500, Njemačka 3.500, a Norveška 5.000 eura. Naravno da ne možete dobiti medicinu kakva je u Švedskoj ili Norveškoj bez toliko sredstava, iako pacijenti imaju jednaka prava. Dakle, jedan problem je količina novca koja cirkulira kroz sustav. Primjerice, ove godine izdvajanje za skupe lijekove skočilo je s 1,2 milijardi kuna na 1,7 milijardi kuna. Ljudi bi se htjeli liječiti novim lijekovima. Nažalost, tog novca nema. Tu nastaje problem jer bi svi htjeli da se tretiraju moderno, na najbolji način, no pitanje je tko će to platiti. Drugo je pitanje trebaju li nam avioni, brodovi i neke druge stvari, da ih ne nabrajam i ne ulazim u prioritete države, no želje osiguranika kod nas nema tko platiti. Drugi problem je organizacija zdravstva. Upravo raspravljamo o prekovremenim satima i vjerojatno su ih mnogi ljudi zaslužili i treba im te prekovremene sate platiti. No, ja vam kažem da pojedini doktori rade tri dana u bolnici, da sad ne imenujem bolnice. Ona druga dva dana rade privatno. Mi smo jedan potpuno neuređen sustav u kojem se ne zna što doktor mora odraditi u svojih osam sati radnog vremena, a što radi nakon toga. Mnogi se u sustavu švercaju. Sustav je zasnovan na entuzijazmu liječnika te medicinskih sestara i tehničara koji je ogroman. No, on se neće moći održati na entuzijazmu i jednostavno će se urušiti. To ne možete prevenirati, to je nažalost ireverzibilni proces, pesimističan je Gabrić koji je jednom prilikom izjavio da bi u godinu dana mogao provesti cijelu reformu zdravstva u Hrvatskoj.

Bojkotiranje sustava

        Danas kaže da bi se to moglo provesti u apsolutizmu, ali ne i u demokraciji. Prema njegovom mišljenju, razlog tome je što u sustavu postoji značajan dio ljudi koji ga bojkotiraju.

- Bojkotiranje sustava gotovo je nemoguće riješiti jer je toliko uhvatilo maha da svatko ima svoja prava. Ako se pojave liječnici na Markovom trgu, ako se pojave sestre i tehničari, svaki će ministar i svaki premijer popustiti da zadovolji tu masu. U Hrvatskoj nema državnika, postoje samo politikanti koji su u želji da produže mandat, spremni prihvatiti i nerealne zahtjeve. Upitajmo se koliko košta štrajk, je li lakše bilo pregovarati ranije i ispuniti neke uvjete prije, umjesto da se ponašamo kao pijani milijunaši u sustavu, upozorava Gabrić.

Privatnici u zdravstvu u Hrvatskoj, kako kaže, plaćaju porez na dobit, no ne mogu raspolagati svojom dobiti. Tek se sada u proceduri nalazi zakon po kojem privatne ustanove mogu podizati dobit dok je 26 godina država privatnike tretirala kroz isti zakon kao da su državne ustanove.

- Zakon je napravljen tako da meni kao privatniku nekakvo upravno vijeće odlučuje o tome hoću li za svoj novac kupiti neki uređaj. Tako retrogradnog zakona nema nigdje. Svaka čast ministru Kujundžiću koji je isposlovao da se iz europskih fondova može kupovati oprema za državne bolnice, no zašto se ne može kupovati i za privatne bolnice. Nemam ništa protiv da se stimulira poljoprivrednike, da ljudi ostaju na selu, da rade, no oni dobivaju subvencije da kupe muzilicu, traktor i kombajn, a ja ne mogu kupiti subvencionirano CT, mikroskop, ultrazvuk ili laboratorij, odnosno bilo koji aparat koji bih trebao imati mogućnost kupiti kao čovjek koji zapošljava 200 ljudi. Dijelom je to ostatak bivšeg sustava, kako kažete, ali još veći problem što su ljudi koji danas vode sustav prespori u promišljanju novih stvari. Posljedica toga je 300 tisuća ljudi koji su napustili Hrvatsku. Napustili su je zato što je naše društvo nepravedno u raspodjeli i što je još gore, javio se osjećaj rezignacije da se ništa ne može promijeniti. Dakle, imamo svoju državu, a ljudi nam odlaze u inozemstvo zato što ne mogu ostvariti prava koja im pripadaju bez bilo kakve veze ili korupcije. Odlaze na zapad jer ako tamo imate na nešto pravo, onda to pravo i ostvarujete. Šest mjeseci čekamo papire za ljude koji su iz Makedonije i Srbije, koji su dio našeg sustava, da bi mogli dobiti potvrdu da su položili sve ispite i da bi mogli produžiti boravak. Zbog čekanja oni moraju izaći iz Hrvatske na tri mjeseca da bi se ponovo mogli vratiti. Samo zato jer je netko u administraciji bolestan, pet mjeseci smo čekali da dobijemo dva rješenja. I to uz sva poznanstva jednostavno - ne ide. To je teror birokracije nad poduzetništvom, smatra Gabrić.

Povezane vijesti

• FOTO / Politička, estradna i poslovna elita na proslavi 25 godina Gabrićeve klinike. Pogledajte kako je bilo