Zdravko Marić bio je rijedak slučaj ministra kojeg su cijenili i desni i lijevi. Bez obzira što u Hrvatskoj svatko misli da može biti selektor nogometne reprezentacije i ministar financija. Marić je bio i moderan političar, sklon medijima. Na posljednjem susretu s novinarima iskazao se i kao vješt političar, jer je gotovo sat vremena vješto izbjegavao svaki konkretan odgovor. A opet je bio elokventan, pristupačan i simpatičan. A te karakteristike gotovo da nema niti jedan hrvatski ministar
Zdravko Marić (Snimio Davor Pongračić/Cropix)
Otišao je, a razlog ne znamo. U jeku svih mogućih ministarskih afera, kad je iza brave završio Tomislav Tolušić, iskaz davao Boris Milošević, a duga je lista bivših ministara koji su tek izašli iz zatvora, Zdravko Marić odlučio je napustiti hrvatsku Vladu. I to u trenutku kada s jedne strane imamo razloge za zadovoljstvo jer uvodimo euro i pristupamo Schengenu, a s druge strane nas čekaju brojni ekonomski problemi i izazovi već ove jeseni.
Razloge Marićevog ekspresnog napuštanja Vlade vjerojatno nikada nećemo saznati. U obraćanju javnosti ministar je nahvalio Vladu i svog dosadašnjeg šefa premijera Plenkovića, zvučalo je kao idilica, pa otuda i razumljivo pitanje zašto je napustio taj tim kad, kako je rekao, nema novih profesionalnih ponuda. Sve je zvučalo jako neuvjerljivo, ali svatko, pa i Marić, ima pravo na odluke kako nastaviti posao. Apsurd je samo taj da iz Vlade odlazi najbolji, uz Davora Božinovića, a da ostaju prosječni i ispod prosječni. S Marićem odlazi i možda najpopularniji hrvatski ministar, a kada se uzme da je vodio nepopularni resor financija, onda je činjenica da su ga građani cijenili još veći razlog za njegovo zadovoljstvo.
Ali, Hrvati kao Hrvati, vrlo brzo će se zaboraviti što je Marić sve učinio i krenut će kanonade kritika, izvlačenje prljavog rublja. A Marić će gotovo sigurno naći barem tri do četiri puta bolje plaćeni posao. I trajno zaboraviti politiku, u kojoj je zapravo vješto plivao. Biti šest godina u HDZ-ovoj Vladi, od Tihomira Oreškovića do danas, nije ni lako ni jednostavno. Kad se tome doda i činjenica da Marić nije HDZ-ovac, a još manje zapaljivi član vladajuće stranke, lobijima isprepleten, još je veće umijeće opstanka u hrvatskoj politici. Rijedak je to slučaj sposobnog i stručnog ministra koji nije gurao svoju stranačku značku u prvi plan.
Ipak, dobro je plivao u HDZ-ovskim vodama. Možda i zahvaljujući premijeru koji je u njemu našao rijetko sposobnog ministra. Što se sve u međuvremenu događalo, od Agrokora i afere Borg do današnjeg dana, tko zna! Možda se i ljubav premijera i ministra financija malo ohladila, pogotovo što su mediji sve češće Marića spominjali kao mogućeg Plenkovićevog nasljednika u Banskim dvorima. Naravno, ako HDZ osvoji još jedan mandat, a premijer ode u Bruxelles.
Nije baš vladala ni harmonija među ministrima, kako je to Marić u oproštajnom susretu s novinarima želio prikazati. Bilo je itekako pritisaka na državnu blagajnu da Marić odriješi kesu, a često je morao presuditi sam premijer. Nagledao se Marić kako je novac curio na sve strane, sigurno je imao i informacije o nestašlucima nekih ministara koji će kasnije ispasti iz vlaka i završiti u zatvoru. Je li mu sve to dosadilo, tko zna.
Kaže, odustaje od politike. Ako nije imao potporu premijera kakvu je imao kad se oporba srušila na Marića, nije ni čudo što odustaje od politike. U HDZ-ovim vodama se pliva samo ako šef da mig za to, a Marić bez HDZ-a teško da bi mogao nastaviti s politikom. Transfer u neku stranku nije moguć, jer naprosto nema stranke u kojoj bi kapitalac poput Marića mogao naći mjesto. Tko može zamisliti uskoro bivšeg ministra u društvu raštelanog SDP-a ili Mostovih diletanata!?
Je li se nešto dogodilo i unutar HDZ-a, teško je reći. Ostaje svakako čudno da je iz naftalina izvučena afera s povoljnim boravkom Marićeve obitelji u lošinjskom hotelu, čiji je vlasnik povezan s Rusima. Kod nas se ništa ne događa slučajno, pa možda nije ni slučajno da je netko opet želio aktualizirati Marićevu povlaštenu cijenu u hotelu i na taj ga način politički marginalizirati.
Novinari su se raspisali da je razlog Marićevog odlaska jer "Titanic tone". Ne tone samo hrvatski Titanic, tonu i mnogo jače europske ekonomije, a tko zna što će se uopće događati. Sada je posve jasno da su kapaciteti europskih ekonomskih mislilaca jako skromne, jer su se uvukli u opasnu igru sankcija Rusiji koja se kao bumerang vratatila Europi. Među takvima, Marić je i u europskim okvirima krajnje sposoban, jer je očuvao hrvatski brod, pa je teško za pretpostaviti da bi otišao kada prijete novi izazovi.
Pretpostavke se mogu nabrajati unedogled, ali malo je vjerovatno da ćemo saznati što se događalo iza četiri zida u Banskim dvorima. Još manje kako je tekao razgovor između Marića i Plenkovića i je li bilo nekih pritisaka – iz politike i raznih lobija – da Marić što brže spakira kofere. U svakom slučaju sada je to gotova priča.
Hrvatska Vlada u međuvremenu je spala na tri "slova’, trojicu ministara koji su uz Plenkovića od početka. To su Tomo Medved, Davor Božinović i Nina Obuljen Koržinek. Novi, mladi ministri kojima je Plenković mijenjao posrnule, su krajnje anonimni i javnost nema pojma ni kako se zovu. Još manje je li nešto rade. Sada je u prvom. Planu samo i isključivo premijer, a gotovo da je i svejedno tko sjedi na sjednicama Vlade. Neki se tek uče, neki su već uvučeni u razne afere i ne smjenjuje ih se samo što to traži oporba, za neke ne znamo ni da postoje. Cijela ta reprezentacija, da nije Plenkovića, pala bi na prvom zavoju.
Zdravko Marić bio je rijedak slučaj ministra kojeg su cijenili i desni i lijevi. Bez obzira što u Hrvatskoj svatko misli da može biti selektor nogometne reprezentacije i ministar financija. Marić je bio i moderi političar, sklon medijima. Na posljednjem susretu s novinarima iskazao se i kao vješt političar, jer je gotovo sat vremena vješto izbjegavao svaki konkretan odgovor. A opet je bio elokventan, pristupačan i simpatičan. A te karakteristike gotovo da nema niti jedan hrvatski ministar.
Za Marića, ako ova tranzicija prođe glatko, a proći će, ne treba se bojati. Ponude za posao će dobiti, a već se i prije govorkalo da je moćni Adris zainteresiran da dođe u vrh kompanije. Ima tu još firmi koje će mu nuditi posao, ostaju i strane kompanije, možda i neka značajnija institucija. Brzo će nestati iz radara javnosti, prepustivši nezahvalan posao ministra financija novom Plenkovićevom izboru.
Tko je tu sve izgubio, tko dobio, teško je reći u politici. A sve je na kraju politika. I poziv da se Zdravko Marić priključi HDZ-ovoj vlasti, kao i misteriozni odlazak baš u trenutku kada bi osobno imao najviše razloga za zadovoljstvo. Ako ništa drugo, hrvatski će građani pamtiti Zdravka Marića kao rijetko sposobnog ministra, a i to je nešto.