Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever jedan je od najiskusnijih i najpoznatijih sindikalaca na javnoj sceni. U razgovoru za naš list komentira prijedloge novog Zakona o radu, slab odaziv na sindikalne prosvjede i razloge iseljavanja mladih iz Hrvatske.

- Životni standard većine hrvatskih radnika je u padu. Sindikati računaju košarice za Uskrs i dijele grah za Prvi maj. Postoje li razmišljanja o štrajkovima, prosvjedima i drugim akcijama, barem u onim sektorima gdje se ne pregovara o povišici kakva je upravo dodijeljena javnim službama?

- Pitanje plaća, kad je riječ i o privatnom sektoru, pitanje je pregovaranja između poslodavaca i sindikata kao predstavnika radnika. U tom dijelu se nalazi i jedini pravi prostor za moguće štrajkove upravo tijekom kolektivnog pregovaranja. Teško je prognozirati što će se događati, ali jedno je sigurno: samim prosvjedom na ulici i traženjem većih plaća one se neće dogoditi. No, u pregovorima s poslodavcima tijekom kolektivnog pregovaranja steći će se uvjeti, ako već ne samim pregovorima, onda i industrijskim akcijama i štrajkom postići dobitak za radnike.

 - Hrvatski građani poznati su po tome da ne idu na prosvjede. Zadnji veliki socijalni prosvjed bio je zbog obrazovne reforme. U drugim zemljama EU-a, poput Francuske i njezinih "žutih prsluka", dovoljno je jedno poskupljenje da se zatrese vlada?

- To je drugo područje, tu se ne radi samo o povećanju plaća nego o padu standarda. Kad govorimo u cjelini o padu standarda i o tome da javne vlasti trebaju nešto napraviti, potpuno se slažem da je to pitanje na kojem bi se svi trebali naći na ulici: zaposleni, nezaposleni, umirovljenici, studenti, školarci, članovi i nečlanovi sindikata. U Hrvatskoj to tradicionalno slabo prolazi. Sjećamo se, primjerice, što se dogodilo 1. svibnja 2012. godine, kada je vlada Zorana Milanovića podigla cijene struje i plina za po 20 posto.

- Podsjetite nas?

- Imali smo organizirano obilježavanje Prvog svibnja na Jelačić placu u Zagrebu upravo zbog poskupljenja. Išao sam tramvajem na trg i razgovarao s ljudima kojih je bilo dosta. Pitao sam ih idu li na prosvjed na trgu, no većina mi je rekla da idu u Maksimir na grah, a da mi koji ćemo prosvjedovati dođemo kasnije na grah. Kod nas javno prosvjedovanje nije ukorijenjeno, ljudi se boje, a znaju i da prethodni prosvjedi nisu urodili plodom. Rezignirani su.

- Ima li drugih načina, kad "ulica" ne djeluje?

- Kad smo imali situaciju s Vladom Andreja Plenkovića u vezi Zakona o mirovinskom osiguranju i produljenju radnog vijeka, procjenjivali smo ići na prosvjed ili sakupljati potpise. Kod nas se ljudi teško odlučuju na prosvjede i više smo uspjeha imali sa sakupljanjem potpisa. Izuzetak su veliki prosvjedi poput štrajka prosvjete iz 2019. godine ili prosvjed zbog reforme obrazovanja.

- Dakle, imat ćemo tihi Prvi svibanj?

- Ne posve. Naši kolege iz SSSH samostalno organiziraju prosvjede za veće plaće i želim im mnogo sreće u tome. Ali, ne znam kakav će to imati efekt. Vjerujem da su veći prosvjedi moguću najesen, kad počnu stizati veći računi za plin i kad poskupljenja budu što veća. Vidimo da su, paradoksalno, poskupjeli i proizvodi kojima je spušten PDV. Cijene pilećeg ili purećeg mesa u nekim su trgovinama poskupjele bez obzira smanjenje PDV-a. To bi moglo potaknuti ljude na prosvjede u znak solidarnosti jednih s drugima. I moglo bi se usmjeriti prema vlasti na jednoj strani te protiv poslodavaca i trgovaca koji idu na dizanje cijena.

Budući da idemo ususret uvođenju eura, i tu bi se moglo svašta događati. Ne isključujem mogućnost, kad dođe na naplatu sve što poskupljuje, da se formira kritična masa koja će tražiti nekog da je povede na ulicu. To je pitanje javnog izražavanja nezadovoljstva i ono bi se moralo dogoditi u cijelom svijetu jer za poskupljenja često i nema pravog opravdanja pa ni za takvo dizanje cijena goriva i slično. Napokon, nije jednako ugrožen standard radnika u Njemačkoj s tri puta većom plaćom ili onih u Hrvatskoj koji zarađuju prosječne plaće, plaće do medijalne ili minimalnu plaću.

- Mislite na "vruću jesen" u pogledu prosvjeda za bolji život?

- Najveći broj hrvatskih građana ugrožen je rastom cijena koje će do tada jako porasti.

- Pojavilo se istraživanje koje pokazuje da će standard građana Hrvatske s prosječnim plaćama ove godine pasti dvadeset posto. Deset posto zbog inflacije i rasta cijena te deset posto zbog uvođenja eura. Kako to komentirate?

- Samo uvođenje eura neće toliko srušiti standard jer će se cijene izražavati usporedno u kunama i eurima nekoliko mjeseci. U drugim zemljama su cijene porasle, zbog zaokruživanja, između 0,1 i 0,3 posto. Ali, ono što se u tim zemljama nije dogodilo je da se euro uvodi u prilikama tako visoke inflacije. Kod nas je moguće da "lovci u mutnom" podignu cijene i to "promiješaju" s uvođenjem eura. To se već i događa i bojim se kako će toga biti još i više.

- Nema panike, ali cijene hrane više nitko ne može kontrolirati?

- Udio troška hrane u mjesečnim troškovima prosječnog hrvatskog kućanstva je 27,2 posto, dok stanovanje i energija iznose 17,7 posto. To su podaci Državnog zavoda za statistiku. U Europi je prosječan trošak hrane 13 posto, a stanovanja i energije 24 posto jer se stanovi više iznajmljuju, a i energija je skuplja. Ali, tamo su prosječne plaće oko tri puta veće od naših. No, mi gledamo prosjek, ali onima s prosječnim mirovinama hrana pojede pedesetak posto, ili onima s medijalnim i minimalnim plaćama također više od prosjeka pa i više od pola. Zato su ta poskupljenja strašan udar na standard građana jer se najviše događaju upravo na područjima strateških dobara, a koja su ujedno i najviše zastupljena u potrošnji kućanstva.

- Zašto mislite da će učinak uvođenja eura biti tako mali, kad država ne može držati pod nadzorom ni trgovce koji se bogate na račun sniženog PDV-a na hranu i druge potrepštine?

- Javne vlasti nemaju mehanizma prisiliti nekoga spustiti cijene jer je spušten PDV. Što se tiče eura, postojat će obaveza isticanja cijena u kunama i eurima pa će građani sami vidjeti koliko što košta. Također se zalažem za uvođenje crnih lista nepoštenih trgovaca koje trebaju izrađivati potrošačke udruge, a one za to trebaju dobiti financijsku podršku tijela javne vlasti na lokalnoj i državnoj razini. Tako će moći stvoriti portale gdje će se moći pratiti cijene. Naši susjedi Slovenci imali su u tome dobra iskustva. Tu se može iskazati civilno društvo.

Povezane vijesti

• Izmjene GUP-a ne idu totalno u turizam. GRAD NE ISKLJUČUJE INDUSTRIJU
• Nordijska mitologija u Umagu
• Tražim taj trenutak, tu sekundu u kojoj glazbenik pogleda ili se nasmije, tu emociju