Svrha postojećeg teritorijalnog ustroja nije dobrobit građana niti jednog dijela naše države, pa tako ni Istrijana. Paradoksalno je da je županijski ustroj, umjesto proklamirane decentralizacije, povećao centraliziranost Hrvatske, kaže Budimir

Može li u hrvatskoj političkoj areni uspjeti stranka oformljena od mislećih, ali politički raznolikih osoba, pokazat će već naredni izbori, ali poruke koje šalju svakako su drukčije od onih koje javnost može čuti od prvaka HDZ-a, SDP-a i drugih parlamentarnih stranaka. Ekonomist i menadžer Josip Budimir, kojeg je za ministra gospodarstva prije nekoliko godina nudio HSLS, jedan je od osnivača Stranke s Imenom i Prezimenom, zajedno s Dalijom Orešković (koja će zbog problema s registracijom preimenovati vlastitu stranku Start) te bivšim Mostovcima Antom Pranićem i Ivicom Relkovićem. S Budimirom smo razgovarali o prijedlogu teritorijalnog preustroja kojeg nude, ali i o ekonomskim mjerama vlada u borbi protiv korona krize.

- Počnimo nečim osobnim - zašto ste promijenili stranku, u političkoj javnosti poznati ste kao HSLS-ov, ekonomski strateg liberala?

- Iz bivše stranke istupio sam prije 4 godine kad sam izgubio nadu da je moguće njeno djelovanje vratiti ciljevima ostvarenja općeg dobra. Od tada nisam stranački angažiran. Mislio sam da je moj politički angažman time trajno završen. Međutim, entuzijazam inicijatora Stranke s Imenom i Prezimenom potaknuo me da promijenim tu odluku.

- Stranka s Imenom i Prezimenom tek je u formiranju, okuplja ljude iz Mosta, HSLS-a, Starta, one bliske SDP-u. Što nudite biračima na parlamentarnim izborima koji su, vjerojatno, za dva mjeseca? Gdje stranka stoji na političkom vjetrokazu - lijevo, desno, centar, liberalno, demokršćanski?

- Stranka okuplja ljude umjerenih političkih stavova. Iako pojedini članovi imaju prethodno političko iskustvo, većini je ovo prvi politički angažman. Naša glavna ambicija je dokinuti postojeći politički model koji zastarjelu ideologiju koristi za održavanje političke moći temeljene na nepotizmu i korupciji.

- Stranka s Imenom i Prezimenom ponudila je javnosti svoj prijedlog teritorijalnog preustroja Hrvatske na 111 upravnih jedinica nakon što je korona kriza otvorila tu temu. Jasno je kako se bilo kakva promjena javne uprave ne može provesti na brzinu, ali zašto smatrate da bi Istra kao županija i regija trebala izgubiti svoju samostalnost te se spojiti s riječkom regijom?

- Našim prijedlogom Istra ne gubi benefite svoje samostalnosti. Gube samo stranački hranidbeni lanci koji parazitiraju na lokalnim proračunima. Svrha postojećeg teritorijalnog ustroja nije dobrobit građana niti jednog dijela naše države, pa tako ni Istrijana. Paradoksalno je da je županijski ustroj, umjesto proklamirane decentralizacije, povećao centraliziranost Hrvatske. Naš prijedlog osnažuje gradove i općine i usmjerava ih da preuzmu veću ulogu u provedbi javnih politika i u većoj mjeri ih prilagode svojim potrebama.

- Očekujete li da birači u Istri i na Kvarneru to podrže?

- Istra i Kvarner i danas surađuju u realizaciji brojnih infrastrukturnih projekata. Vjerujemo da bi u budućem teritorijalnom ustroju ta suradnja bila još bolja i na dobrobit stanovnika obiju današnjih županija. Na kraju krajeva, ako prihvatimo ovakav prijedlog, o životu građana Pule i Istre u većoj mjeri će se odlučivati u Puli i Istri nego što je tome slučaj danas.

- Pandemija korona virusa pokazuje se pogubnom za nacionalnu ekonomiju. Kako gledate na ekonomske mjere koje je Vlada u dva kruga poduzela i provela - posebice mjere za očuvanje radnih mjesta i odgodu poreznih davanja. Može li proračun to uopće podnijeti?

- Vladine ekonomske mjere u početku nisu bile obećavajuće, ali nakon pritiska javnosti, uvođenjem mjera za očuvanje zaposlenosti ti nedostaci su ispravljeni. To je veliko opterećenje za proračun, ali bez tih mjera posljedice za proračun bile bi i veće. Otpuštenim radnicima bi se iz proračuna morala isplaćivati naknada, što predstavlja izravno opterećenje. Ali puno veći problem za proračun bi predstavljali višestruko veći gubici zbog smanjenja proračunskih prihoda uslijed produžene recesije.

- U javnosti su prisutne kritike da velike tvrtke koje imaju ostvarenu značajnu dobit ne bi trebale dobivati državnu pomoć za plaće. Kao menadžer u realnom sektoru, kako na to gledate?

- Oni koji zastupaju taj stav ignoriraju razloge zbog kojih se te mjere uvode. Prvi je da će od njih u konačnici korist imati sama država izbjegavanjem dublje i dugotrajnije recesije. Drugi je da bi žrtve takve odluke bili zaposlenici tih tvrtki, koji bi izostankom tih mjera ostali bez posla. Na koncu, ne bi trebalo zaboraviti da uspješne tvrtke više uplaćuju u proračun u normalnim gospodarskim prilikama pa bi bilo i nemoralno diskriminirati ih pri dodjeli poticaja za očuvanje zaposlenosti.

- Mogu li mjere očuvati radna mjesta na duže vrijeme, recimo godinu dana? Ili će jesen biti trenutak potonuća hrvatske ekonomije na samo dno?

- Ne mogu, ali to i nije njihov osnovni smisao. One služe izbjegavanju stihije koja nastaje zbog početnog šoka izazvanog iznenadnim događajem. Za sad možemo zaključiti da je ta svrha ispunjena, jer masovnih otpuštanja nije bilo. Gospodarski pokazatelji u nastavku ove godine u velikoj će mjeri ovisiti o epidemiološkoj situaciji i mjerama koje će poduzimati Stožer civilne zaštite. Kao što kašnjenje u uvođenju protuepidemijskih mjera rezultira ugrozom zdravstvenog sektora, tako bi kašnjenje u relaksaciji tih mjera moglo prouzročiti dublju recesiju i sporiji gospodarski oporavak.

- Hrvatska politika zagovara ekonomski liberalizam, a u krizi radna mjesta spašava država svojim intervencijama. Od Agrokora do korona krize. Pa gdje je novac koji su privatni poduzetnici zaradili prije krize i zašto ga ne potroše za spas vlastitog poslovanja?

- U Hrvatskoj se u kontinuitetu provode mjere državnog intervencionizma i država ima prevelik utjecaj na nacionalnu ekonomiju. Istovremeno, država propušta obavljati neke od svojih osnovnih uloga. Zbog toga se stiče krivi dojam da je to rezultat određene ekonomske škole. Nema te ekonomske teorije koja bi sugerirala državi da, umjesto stvaranja poticajnog okruženja za poduzetništvo, gospodarstvo sputa gomilom besmislenih propisa i drastično kažnjava za simbolične prijestupe.

- Da ste na mjestu ministra financija - gdje bi se zaduživali? Kod kuće ili u inozemstvu? Kolika će sredstva uopće doći iz Europske unije - obzirom da je Hrvatska izvan eurozone?

- Tamo gdje je povoljnije. U ovoj situaciji bit će nužno povećano zaduženje, kako na domaćem, tako i na vanjskom tržištu kapitala. Nije za očekivati da ćemo od EU dobiti značajniju pomoć. Osnovni razlog za formiranje Europske unije bilo je ostvarenje koristi od jedinstvenog tržišta, a ne povećanje solidarnosti među članicama. Po pitanju solidarnosti EU se ni u ranijim kriznim situacijama nije baš istakla.

- Koliko je, po Vašem mišljenju, realna procjena pada BDP-a od 9,4 posto u 2020. godini? Koliko je to izgubljenih radnih mjesta i proračunskog deficita?

- Realnost tog, kao i ostalih makroekonomskih pokazatelja, ovisit će, prije svega, o razvoju epidemiološke situacije. Umjesto licitiranja brojkama važnije je usmjeriti se na poduzimanje mjera kojima ćemo ublažiti štetu nastalu zaustavljanjem većine gospodarskih aktivnosti. Krajnji rezultat značajno će ovisiti o našoj sposobnosti da brzom prilagodbom iskoristimo mogućnosti koje će nam se otvoriti sanacijom zdravstvenih problema. To se jednako odnosi na državnu administraciju, kao i na svakog zasebnog gospodarskog subjekta

- Treba li smanjivati plaće u javnom sektoru? U realnom sektoru već su podosta smanjene. Kako bi se nastavila potrošnja? Sindikati tvrde kako primanja javnih službenika ne bi trebalo smanjivati dok Vlada najavljuje kako, u najmanju ruku, neće biti povišica za prosvjetne radnike i slične mjere.

- Ne treba smanjivati plaće. Osobito ne u ovoj situaciji. Plaće nisu visoke. Problem je što ima previše onih koje nisu zarađene. Kod nas nije skup rad, nego nerad. Smanjivanjem plaća u javnom sektoru kažnjava se radnike, a štiti neradnike. Broj zaposlenih i masa plaća je drugo pitanje. Dugogodišnja praksa zapošljavanja stranačkih sljedbenika na izmišljena radna mjesta u javnoj upravi je naš kronični problem. Zbog te prakse stigmatizira se rad u javnoj upravi, iako brojni državni službenici odgovorno i kvalitetno obavljaju svoj posao. Ne možemo očekivati da će Vlada po tom pitanju napraviti išta dobro. Naše političke elite su tu u dubokom sukobu interesa. Ono što je u javnom interesu, nije u njihovom. Kad bi oni i proveli racionalizaciju u sustavu državne uprave kriterij stranačke pripadnosti bio bi im važniji od kompetencija i radnih navika službenika. I to je jedan od razloga zašto smo predložili racionalizaciju i teritorijalni preustroj sa 111 jedinica.

- Trebaju li trgovine i trgovački centri i nakon pandemije ograničiti rad nedjeljom. To je pitanje koje ovih tjedana dijeli društvo, politiku i sindikate?

- I to je dobar primjer kako stvari kod nas funkcioniraju. Čak i u zemljama koje imaju zabranu rada trgovina nedjeljom u vrijeme epidemije dozvoljen je rad nedjeljom kako bi se smanjile gužve. Kod nas je obrnuto. Načelno sam protiv zabrana rada. Važno je onima koji rade u dane praznika i prekovremeno osigurati primjerenu naknadu za tu žrtvu. Kod nas su izmjenom Zakona o radu liberalizirani uvjeti po kojima poslodavac plaća za tu vrstu rada pa su te naknade često samo simbolične. Uz to, gotovo nikako ne kontroliramo poštuju li poslodavci zakon i ugovor o radu. Često ni sama država ne plaća svoje zaposlenike za prekovremeni rad. Brojni su sudski postupci, na primjer, zdravstvenih radnika kojima oni utjeruju neplaćene prekovremene sate. Krajnje je licemjerno da se država pojavljuje kao spasitelj onih koji moraju raditi nedjeljom. Upravo ih je ona svojim zakonskim rješenjem i neprovođenjem kontrola poslodavaca dovela u nepovoljan položaj. To je onaj primjer kad države ima previše gdje je ne bi trebalo biti, a nema je tamo gdje je potrebna njena intervencija.

- Turizam je u posljednjih 20 godina bio najpropulzivnija privredna grana koja je držala nacionalnu ekonomiju "iznad vode". Možemo li danas, kada se vidjelo koliko je turizam ranjiva djelatnost, očekivati neke skromnije oblike reindustralizacije, razvoj poljoprivredne proizvodnje… Ne pokazuje li se kako nam nedostaje ozbiljna brodogradnja koja je podizala izvozne stope?

- Za obnovu tradicionalne industrije je prošlo vrijeme. Možemo razviti nove industrije, ali to će opet ovisiti o spremnosti budućih vlada da stvore poticajno okruženje. Ako nameti na prosječnu europsku plaću u Hrvatskoj budu puno veći nego su to u drugim državama naši mladi i obrazovani stručnjaci ići će tamo. Naše vladajuće strukture nikako ne žele shvatiti da konkurenciju imaju i države, a ne samo poduzetnici. Država koja daje više za isto ili isto za manje privlači i kapital i radnu snagu. Ukoliko ne restrukturiramo naš javni sektor na način da postane kvalitetniji javni servis, nastavit ćemo gubiti utakmicu na zajedničkom tržištu.

- Vlada danas na velika zvona najavljuje obnovu i izgradnju željezničkih pruga, priželjkuje se porast izvoza industrijske robe, snažnija proizvodnja hrane, snažniji povratak farmaceutske i prerađivačke industrije. Vjerujem kako se nećete složiti s tvrdnjom - ali doima se da smo se vratili na zadatke iz socijalizma koje danas postavljaju ekonomisti i političari koji stoje na liberalnim stajalištima?

- Njihova stajališta nisu liberalna, a najave nisu ozbiljne. To je retorika koja nam govori da se bliže izbori, a ne što će Vlada napraviti. Na kraju mandata se trebaju prezentirati postignuća, a ne davati obećanja.

Povezane vijesti

• JOŠ JEDAN PRIJEDLOG: Umjesto 555, samo 111 gradova i općina u Hrvatskoj. U Istri samo osam! Poznato je i kome bi dosadašnje jedinice potpale
• INTERVJU / Željko Plavčić, načelnik Žminja i bivši HSS-ovac, tvrdi da je u Istri nekad bilo više članova HSS-a, nego IDS-a. Objašnjava i zašto je otišao u Stranku s imenom i prezimenom, s kojom kani u Sabor, te poentira: "U Istri više od 12 općina nema nikakvog smisla"
• INTERVJU / Željko Plavčić, načelnik Žminja i bivši HSS-ovac, tvrdi da je u Istri nekad bilo više članova HSS-a, nego IDS-a. Objašnjava i zašto je otišao u Stranku s imenom i prezimenom, s kojom kani u Sabor, te poentira: "U Istri više od 12 općina nema nikakvog smisla"