Čak i za stranku u krizi kakva je SDP nekonzistentno je i neodgovorno odabrati za predsjednika čovjeka otprije znanog po tome da ni po čemu nije znan, u potpunosti politički amputiranog potencijala, bezličnog i neiskusnog. Zašto je najjača oporbena opcija za svog lidera izabrala amebu, ostaje, dakle, neobjašnjiva politička, sociološka i psihološka pojava nikad dosad viđena na ovim prostorima

Svijet je prepun misterija. Čudovište iz Loch Nessa, Bermudski trokut, masivne kamene statue Moai na Uskršnjim otocima. Jedno od fascinantnijih arheoloških otkrića zasigurno su i Nazca linije, geoglifi raznolikih oblika uklesani u tlo kamenite pustinje između Tihog oceana i peruanskih Andi. Znamo da ih je stvorila tamošnja drevna indijska civilizacija, ali nejasno je kojim povodom. Stara kultura crtežima je, nagađa se, prizivala kišu. S obzirom na to da je divovska umjetnička djela moguće u cijelosti vidjeti samo iz zraka, razvila se i pokoja mistična hipoteza njihove iskonske namjene - antički je narod na tom području gradio poligon za slijetanje svemirskih letjelica. Znanstvenici razmatraju i mogućnost da su oslikavali astronomski kalendar, ceremonijalno poprište ili da je riječ o alatima za orijentaciju. Teorije nastanka Nazca linija su, uviđate, različite, maštovite, iscrpne. No, dan-danas nije otkriveno čemu crteži služe.

Politički rebus

Slično je s Davorom Bernardićem. Socijaldemokratska partija još uvijek nije otkrila čemu služi. Šef SDP-a misterij je Iblerovog trga. Izabran legitimno, demokratskim putem na unutarstranačkim izborima dvije tisuće i šesnaeste, a i nadalje je, tri godine kasnije, prava zagonetka, nedokučiv politički rebus. U koji god kutak da se skutrite i stanete promatrati fenomen Davora Bernardića naići ćete na neprobojni zid. Čak i za stranku u krizi kakva je SDP nekonzistentno je i neodgovorno odabrati za predsjednika čovjeka otprije znanog po tome da ni po čemu nije znan, u potpunosti politički amputiranog potencijala, bezličnog i neiskusnog. Zašto je najjača oporbena opcija za svog lidera izabrala amebu, ostaje, dakle, neobjašnjiva politička, sociološka i psihološka pojava nikad dosad viđena na ovim prostorima.

Kao i kod Nazca linija, mnogo je pokušaja interpretacije Bernardićeve ličnosti. Redatelj i predsjednički kandidat Dario Juričan ga, recimo, naziva štakorom. U potpunosti razumijem Juričanove obrnuto proporcionalne personifikacijske insinuacije, Bernardić može biti koješta, ali štakor nikako. Pantigane su energične, znatiželjne i poznate po tome da brzo uče, prije svega na vlastitim pogreškama. Bernardić, jasno, nikako ne spada u taj opis. Njegov karakter više nalikuje zidnoj paučini. Paučini vrijednih, ambicioznih i dozlaboga marljivih i upornih, ali boležljivih, bezazlenih, kućnih paukova. Toliko neprimjetnih da je u konačnici svejedno obitavaju li vam u domu ili ne. Na njih jednostavno ne obraćate pažnju. Tamo su, katkad im se u rastezljivu mrežu upetlja kakva muha, povremeno ih opazite krajičkom oka, no jednostavno nisu vrijedni nikakvih uzbuđenja. Muha se, na koncu, u nepriliku dovede sama od sebe. Pauk tek strpljivo čeka u svom gnjezdištu.

Da Bernardić ući na ičijim pogreškama, sada bi zalegao u divan, podigao noge na stolac i zapalio cigaretu. Okrenuo bilo koji televizijski program i uživao u sapunici o nekretninskim aferama unutar HDZ-ove Vlade. Nipošto ne bi davao izjave. Ne bi se nametao, ne bi žurio komentirati koješta. S obzirom na to da i kad nešto pokušava obrazložiti to radi u prazno, sve što treba je šutjeti i pustiti da se turbulentna situacija u oponentskom taboru razvije SDP-u u korist. U tome je najbolji i zato Juričan ima pravo kad ga naziva političkom niškoristi.

Koprcanje u mreži

Šef SDP-a, međutim, upravo u trenutku kad je to potrebnije no ikad nikako da shvati da nečinjenjem više doprinosi SDP-u, nego kad, naizgled, poduzima neke mjere, gostuje na TV-u, daje intervjue. I tako, dok se predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković koprca u mreži unutarstranačkih zavrzlama, smjenjuje ministre kao na traci i gubi izbore, lider SDP-a svojom pojavom ima poriv štetiti stranci. Njegova sujeta bez ikakvog pokrića, mogli bismo tako reći, misterij je unutar misterija.

Bernardić, znamo, nije ničime zaslužio ovaj rast popularnosti stranke za čijim je kormilom. To vide i politički laici. Zato je zanimljivo dokle se i pametni, ali prozirni i prazni poput Bernardića mogu nadimati te kuda ih može odvesti slavohlepa. Sebeljubivi Davor Bernardić će bez ikakvog srama preuzeti zasluge za pobjedu Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima, odužiti govor do te mjere da okupljeni u stožeru među sobom počnu tako glasno razgovarati ne bi li mu dali do znanja da siđe s pozornice.

"Ja vam obećavam da ćemo zajedno graditi društvo u kojem ćemo zajedno graditi i stvarati. To se zaista može napraviti. Građani su spremni za te promjene. Želim da nam vjeruju kao što su nam vjerovali danas. Postići ćemo naš cilj – ravnopravna Hrvatska, sretna Hrvatska", uobičajeno isprazno i neuvjerljivo je uzviknuo Bernardić nakon što je ganutljivo obrisao suze s lica i popeo se i najobazrivijima navrh glave.

Razumljivo je zašto bi ga Juričan nazivao političkim štakorom, ali valja ponoviti: Bernardić nije štakor. Redatelj ovdje, precizirajmo, ukazuje na povijesnu sponu lidera SDP-a i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Oni koji prate rad ovog osebujnog umjetnika znaju da je upravo on potpirio val nezadovoljstva protiv Bandića, a trenutno je taj revolt stanovništva glavnog grada na svom vrhuncu. Oni koji njegov rad prate malo dulje, primijetili su da Bernardić Juričanu nije u oko kamere zabunom uletio tek nedavno. Ne proziva redatelj šefa SDP-a od jučer.

No Bernardić, rekli smo već, nije ništa naučio posljednjih mjeseci, pa tako umjesto da pritajeno i nepomično, u tišini, poput pauka, čeka da se plijen sam od sebe zakoprca u mreži, on uporno iskače iz orbite. Optuživši Juričana da ima interes u kinu Europa, praktički ga je natjerao da osvježi pamćenje onih koji su zaboravili da je zagrebački SDP izgubio svoje lice upravo pod nekadašnjim vodstvom Davora Bernardića, onih koji su zaboravili na njegovu sponu s Milanom Bandićem.

Čovječanstvo možda nikad neće prokljuviti kakve su sile djelovale na Ibleru tog dana kad je Bernardić postao predsjednik SDP-a. Ostat će to navijek misterij. Saznat ćemo, međutim, razloge njegovog silaska s tog trona. Juričan zasad vjerodostojno ispunjava svoja obećanja, a posljednje u nizu upućeno je upravo Davoru Bernardiću: "Ide Milan Bandić, a ideš bogme i ti".

Povezane vijesti

• Odnosi SDP-a i HNS-a na kušnji
• SDP kreće u izradu strategije decentralizacije Hrvatske
• Predsjedništvo SDP-a mi je dalo povjerenje