Unapređenje položaja korisnika u višestambenim zgradama te osiguranje obračuna troškova grijanja prema stvarnoj individualnoj potrošnji glavni su ciljevi donošenja izmjena Zakona o tržištu toplinske energije koje je Hrvatski sabor izglasao u petak.

Svaki kupac, odnosno vlasnik stana, moći će grijanje plaćati po realnoj potrošnji, a oni koji ne ugrade razdjelnike ili kalorimetre plaćat će naknadu za poticanje učinkovitosti grijanja.

Sredstva prikupljena iz naknade za poticanje učinkovitosti grijanja uplaćivat će se na račun zajedničke pričuve i moći se, ako tako odluče suvlasnici, koristiti za ugradnju razdjelnika ili usmjeriti prema nekoj drugoj mjeri energetske učinkovitosti, proizlazi iz zakonskih izmjena.

Koliko će iznositi ta naknada, kao i tehnički uvjeti za ugradnju i održavanje mjerila i modeli raspodjele i obračuna toplinske energije propisat će se pravilnikom.

Razdvojit će se individualni troškovi grijanja koje plaća kupac (vlasnik stana) od zajedničkih troškova zgrade koji se plaćaju iz pričuve.

Vlasnici stanova odlučuju hoće li ugraditi razdjelnike. Onima koji već imaju razdjelnike, raspodjela i obračun troškova za grijanje temeljit će se na očitanjima tih uređaja.

Uočeni nedostaci

Ovim se izmjenama usklađuju domaći propisi s europskom direktivom koja naglašava važnost individualnog mjerenja i obračunavanja potrošnje toplinske energije.

Ključne promjene uključuju razdvajanje individualnih troškova toplinske energije od zajedničkih troškova održavanja zgrade, koji se financiraju iz pričuve.

Time se ukupni troškovi toplinske energije dijele na individualne i zajedničke, s obzirom na to da se pojedini suvlasnici ne mogu izuzeti iz obveza koje proizlaze iz troškova nastalih pogonom zajedničkih dijelova zgrade, poput unutarnjih instalacija.

Također, predviđa se uređenje sustava ugradnje, očitanja i održavanja uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije, odnosno zasebnih mjerila toplinske energije.

Krajnjim kupcima omogućuje se da u bilo kojem trenutku prekinu korištenje sustava grijanja zatvaranjem termostatskog ventila, pri čemu im se neće naplaćivati individualna potrošnja toplinske energije za njihov prostor.

Ova mjera omogućuje korisnicima da slobodno odlučuju o opskrbi toplinskom energijom i utječu na vlastite troškove, istaknuo je bilo u javnom savjetovanju o ovom zakonu.

Zakon o tržištu toplinske energije na snazi je od 2013. godine. Prema predlagaču, tijekom primjene Zakona o tržištu toplinske energije, potrošači i udruge za zaštitu potrošača, energetski subjekti, kupci toplinske energije, instalateri uređaja za lokalnu razdiobu topline te nadležne institucije uočili su nedostatke koji su se u prvom redu odnosili na ugradnju razdjelnika/mjerila toplinske energije i problematiku obračuna te zaštitu prava krajnjeg kupca, ali i druga pitanja koja stvaraju poteškoće funkcioniranju i razvoju centralnih toplinskih sustava: obavljanje djelatnosti kupca, održavanje unutarnjih instalacija i zasebnih mjerila toplinske energije, preinake na unutarnjim instalacijama, izdvajanje, odnosno isključenje iz toplinskih sustava.

Ono što je iznimno važno, a novi zakon uređuje, postupak je isključenja zgrade, odnosno izdvajanja svih suvlasnika iz toplinskog sustava.

Kada je riječ o uvođenju individualnog mjerenja i termostatskih ventila, svaki krajnji kupac bit će i dalje u mogućnosti da se u svakom trenutku »izdvoji« iz toplinskog sustava zatvaranjem termostatskog ventila, odnosno samoinicijativnim prekidom korištenja sustava grijanja unutar zgrade.

Kada građanin prestane koristiti sustav grijanja u bilo kojem trenutku, na uređaju za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije se neće bilježiti individualna potrošnja toplinske energije za njegovu samostalnu uporabnu cjelinu i ona neće biti naplaćena.

Na ovaj način građani mogu utjecati na individualnu potrošnju toplinske energije u svom stanu ili poslovnom prostoru, te slobodno odlučiti o opskrbi toplinskom energijom.

Također, dopušteno je isključenje cijele zgrade. Kako je zakon jasno deklarirao da su izgradnja i razvoj centralnih toplinskih sustava, kao i njihovo održavanje i korištenje od interesa za Hrvatsku te da se toplinski sustavi smatraju bitnim elementom energetske učinkovitosti i od interesa su za postizanje ciljeva energetske učinkovitosti u Hrvatskoj, ovime se otklanja i mogućnost narušavanja funkcionalnosti i učinkovitosti toplinskih sustava uslijed isključenja pojedinih korisnika, navodilo se u obrazloženju predlagatelja zakona.

“Zlatna koka”

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar ranije je istaknuo da ove izmjene donose novu eru u sektoru toplinarstva, izjednačavajući prava kućanstava u višestambenim zgradama s korisnicima plinske infrastrukture.

Također, ukidaju se prekršajne kazne za obitelji i stanare suočene s visokim troškovima instalacije razdjelnika topline, čime se izbjegavaju dodatni financijski tereti.

Ministar smatra da će mjerenje potrošnje postati preciznije i transparentnije, omogućujući svim korisnicima da prate i optimiziraju svoje energetske troškove.

No, kako to ministar Šušnjar misli provesti, pitali su oni koji su aktivno sudjelovalo u javnoj raspravi o izmjenama zakona, ako se zna da kod razdjelnika ne postoji mjerna jedinica, već impulsi.

Kažu kako ovaj uređaj barata izrazom da su impulsi »bezdimenzionalna veličina«. Jedan od komentatora pozivao se na Zakon o mjeriteljstvu i pripadajući pravilnik gdje impulsi nisu priznata mjerna jedinica i nema ih na popisu.

– Ponekad vam se dogodi da jedan mjesec dobijete veći račun, a manje impulsa nego onaj mjesec s više impulsa. Sigurni ste jedino kad pogasite jedan mjesec sve radijatore pa vam pokaže nula potrošnju, da nećete platiti više od paušala.

Članak 24. st. 3 Zakona o zaštiti potrošača govori o prodaji javnih usluga po potrošnji, što nije moguće precizno utvrditi u slučaju razdjelnika.

Prije su čak stavljali kompliciranu formulu na svaki račun, što je bilo u suprotnosti s transparentnošću i zdravim razumom. Formulu su maknuli, a obračunava se – otprilike, poručio je jedan komentator zakona pozivajući se na EU direktivu koja kaže da države moraju osigurati mogućnost mjerenja stvarne potrošnje energije, te se naplata mora temeljiti na stvarnoj potrošnji i sve mora biti prikazano na jasan i razumljiv način, što očigledno nije tako.

Osim toga, kod razdjelnika je nemoguće sklopiti ugovor s pojedincem, jer se on i ne može raskinuti, nije moguće na primjer isključiti pojedinca s grijanja.

Razdjelnici su za mnoge kamen spoticanja te je jedan od komentatora zakona ocijenio da su distributeri razdjelnika našli zlatnu koku otkako postoji ovaj zakon.

»Veza između čelnih ljudi toplinarstva i dvije vodeće razdjelničke firme je preočita«, smatra on dodajući kako su opskrbili na stotine tisuća domaćinstava razdjelnicima koji su uvozna roba, te još ugovorili njihovo dugogodišnje očitanje, kao i promjenu tih aparatića svakih 10 godina.

»Prema nekim procjenama, radi se o 750.000 stanova. Ako računamo da je prosječna cijena razdjelnika po stanu 2.700 kuna, dolazimo do cifre od 2.025.000.000 kuna (dvije milijarde!)

Još toj cifri valja pribrojiti godišnju cijenu obračuna mjerenja od 120 kuna, što daje dodatnu brojku od 90.000.000 kuna. Zvuči kao jedan od najprofitabilnijih poslova od osamostaljenja Hrvatske«, zaključuje ovaj nezadovoljni sudionik javne rasprave.

Nejasan cilj

S obzirom na to da je tematika vrlo složena i zahtijeva iznimno poznavanje sustava toplinarstva i uključuje veliki broj tehničkih znanosti, nejasno je zbog čega predlagatelj izmjena zakona nije osnovao radnu skupinu, okupio stručnjake i donio cjelovit zakonski okvir. Ovako, kao da se ostavlja prostor za različita tumačenja što može ići na štetu krajnjeg korisnika grijanja.

Među komentarima je bio i prijedlog da se razmotri uklanjanje ili izmjena svih odredaba koje su usmjerene na to da se u sredstvima zajedničke pričuve akumuliraju sredstva prikupljena iz naknade za poticanje učinkovitosti grijanja.

»To je u koliziji sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koji je organski zakon, tj. zakon višeg ranga.

Naime, zakonom je propisano da su sredstva zajedničke pričuve vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja nekretnine, a ne za poboljšavanje učinkovitosti grijanja, s obzirom na to da je to vrlo nejasan cilj te je nejasno što uopće treba obuhvaćati«, poručuje se u jednom od komentara.

Prijedlog izmjena Zakona o tržištu toplinske energije izazvao je veliko zanimanje i brojne komentaru među kojima su i oni Energetskog instituta »Hrvoje Požar«, Hrvatske gospodarske komore i niza drugih pojedinaca i tvrtki.

Do sada visoke kazne za neugrađivanje razdjelnika

U Hrvatskoj je uvođenje razdjelnika topline postalo obvezno temeljem Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14, 95/15), s prvotnim rokom za ugradnju do 31. prosinca 2016. godine, koji je kasnije nekoliko puta odgađan.

Ova obveza odnosila se na sve višestambene zgrade priključene na centralno grijanje, osim u slučajevima gdje bi tehnička analiza pokazala da ugradnja ne bi donijela uštede.

Temelj za ovu obvezu bila je Direktiva EU 2012/27/EU-a o energetskoj učinkovitosti. Prema dostupnim informacijama, kazne za vlasnike stanova koji nisu ugradili razdjelnike iznosile su od 10.000 do 50.000 kuna.

Međutim, detaljni podaci o broju građana koji su stvarno platili te kazne nisu javno dostupni. Postoje naznake da su kazne rijetko naplaćivane, a mnogi građani su osporavali zakonitost tih kazni, što je dovelo do brojnih sporova i pritužbi na nejasne obračune te lošu provedbu sustava.

U međuvremenu su se pojavile rasprave o povratku na fiksne obračune topline, no konkretni podaci o broju izrečenih i naplaćenih kazni ostaju nedostupni.

Povezane vijesti

• Sabor - Bulj: Najveći problem ustanova je stranačko kadroviranje
• Sabor raspravio izmjene zakona o HNB-u, SDP i Glas najavili podršku
• Sabor sutra o izmjenama Zakona o sportu