Kršćanski svijet danas svetkuje blagdan sv. Josipa, Marijina zaručnika, Isusova poočima i hranitelja, tesara iz Nazareta. Svetkovinu sv. Josipa uveo je papa Siksto IV. godine 1479., a papa Klement XI. godine 1714. svetkovinu propisao za cijelu Katoličku crkvu. U prosincu 1870. godine papa Pio IX. proglasio je sv. Josipa zaštitnikom sveopće Katoličke crkve.

Sv. Josip proglašen je zaštitnikom mnogih suvremenih država, među ostalim i Hrvatske. To je učinjeno na poticaj zagrebačkog biskupa, redovnika pavlina Martina Borkovića (1597.- 1687.). Hrvatski sabor je na zasjedanju u lipnju 1687. godine jednoglasno proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. U protokolu je zapisano: "Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran".

Reljef svetog Josipa u zgradi Sabora RH (Snimio Patrik Macek / Pixsell)

Na ulazu u Hrvatski sabor, kao spomen na tu odluku, 14. srpnja 2008. godine postavljen je reljef sv. Josipa, Svetu Obitelj, rad kipara Šime Vulasa.

Hrvatski biskupi prihvatili sv. Josipa

Iz vremena komunizma ostaje zapisano da je "Biskupska konferencija na svom proljetnom zasjedanju 1972. godine stala je na stanovište da je odluka Hrvatskog Sabora iz 1687. godine kojom se sv. Josip proglašuje nebeskim zaštitnikom Hrvatskog Kraljevstva, i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko Kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta. To je proglašenje na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića bilo pravovaljano sa svjetovne i crkvene strane, i kasnije nije nikada osporeno".

U priopćenju zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije, što je održano u Šibeniku od 5. do 7. studenoga 2008. godine, pod predsjedanjem đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolite Marina Srakića, stoji: "Nakon što su razmotrili povijesni tijek razvoja štovanja sv. Josipa u našem narodu, biskupi su prihvatili sv. Josipa za glavnog zaštitnika Hrvatske".

Najveća crkva u svijetu posvećena sv. Josipu je ona u Montrealu (Kanada).

Hrvatski biskupi proglasili su 1987. godine nacionalnim svetištem Sv. Josipa crkvu u Dubovcu kod Karlovca. Nova crkva izgrađena je 1974. godine prema projektu dipl. ing. arh. Josipa Šponara Murtha.

Župa Sv. Josipa u Puli

Među sedam župa u Puli: Katedrala-Uznesenja Marijina, Sv. Pavla, Sv. Ivana Krstitelja, Gospe od Mora, Sv. Antona Padovanskog, Krista Spasitelja (Veli Vrh), nalazi se župa Sv. Josipa, koja ima zanimljivu povijest.

To je ujedno jedina župa u Porečkoj i Pulskoj biskupiji što je posvećena sv. Josipu.

Župu je osnovao 15. lipnja 1942. godine tadašnji porečki i pulski biskup mons. Raffaele Mario Radossi (1887.-1972.). Redovnici, franjevci konventualci Padovanske provincije, kojima je pripadao i biskup Radossi, prionuli su poslu kako bi izgradili svetište sv. Josipa, jedino na području Porečke i Pulske biskupije. Ratna zbivanja odgodila su gradnju za neka druga, bolja i sigurnija vremena, a nakon završetka Drugog svjetskog rata nisu bila ‘zgodna vremena’ za Crkvu u Istri.

Od 15. rujna 1947. godine samostan i crkvica Sv. Josipa u Puli pripadaju Provinciji sv. Jeronima franjevaca konventualaca iz Zagreba. Oni nastavljaju započeto djelo izgradnje crkve u teškim vremenima. Napokon, nakon mnogo godina i mnogo truda u siječnju 2001. godine počele su priprave, što su privedene kraju u svibnju 2003. godine.

Sve se to događalo pred treći pastoralni pohod pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, 8. lipnja 2003. godine. Papa je tom prigodom u Rijeci blagoslovio kamen temeljac za novu crkvu sv. Josipa i pastoralno središte u Puli. Svečanost blagoslova gradilišta i postavljanja kamena temeljca održana je 21. studenoga 2023. godine.

Novu crkvu, izgrađenu po projektu dipl. ing. arh. Eligija Legovića, otvorio je i posvetio 14. studeni 2004. godine mons. Ivan Milovan, tadašnji porečki i pulski biskup.

Život sv. Josipa

Josip na hebrejskom znači "Neka Bog pridoda". Bio je kraljevskog podrijetla, ‘sin Davidov’, iz čijeg je roda trebao poteći Mesija. Radio je kao stolar, tesar, drvodjelac, a Matej evanđelist spominje ga kao pravednika. Bio je čestit, krepostan i svet čovjek. Ostao je zbunjen kad je vidio da je njegova zaručnica Marija trudna. Bio je siguran da je poštena djevojka, a da bi ju zaštitio od svih mogućih nedaća, odlučio ju je potajno otpustiti.

Kad ga je anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, bez bojazni prihvatio je Božji plan. Pošao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i nazočio je Isusovu rođenju. Pred Herodovom smrtnom prijetnjom sklonio se s Marijom i Isusom u Egipat. Kao glava Svete Obitelji živio je i radio u Nazaretu.

Hodočastio je s dvanaestogodišnjim Isusom i Marijom iz Nazareta u Jeruzalem, a kad se Isus izgubio, zabrinuto ga je tražio.

Pred zakonom je bio Isusov pravni, zemaljski otac. Prema Evanđeljima, bio je pravedan muž, čovjek dobra srca, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i u trenucima kad je poslušnost od njega tražila velike žrtve, zaručnik i čovjek čista srca. S poštovanjem je živio s Marijom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji.