Hrvatska unatrag par godina bilježi velik porast broja zdravstvenih usluga pruženih putem sustava telemedicine, a u prilog tvrdnji da je još jača ekspanzija sustava telemedicine tek pred nama, svjedoči i konstantan rad Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, u sklopu kojeg djeluje Služba za telemedicinu, na pronalaženju novih modela za razvijanje ovog sustava.

Naime, zahvaljujući današnjoj tehnologiji, telemedicina je postala neizostavan alat modernog zdravstvenog sustava, a vrlo često i jedino rješenje koje omogućava dostupnost specijalističkih zdravstvenih usluga pacijentima, bez obzira gdje se oni nalaze.

Distribucija zdravstvenih radnika koji se danas sve više koncentriraju u urbanim sredinama, vrlo je razumljiv razlog zbog čega u Hrvatskoj telemedicina bilježi sve veću rasprostranjenost i predstavlja budućnost zdravstvenog sustava.

Softverska rješenja

Iako se razvoj telemedicine u svijetu može pratiti od 19. stoljeća, kada se razmjena informacija za dijagnostiku i liječenje provodila pomoću telegrafa, telefona i radiokomunikacija, u Hrvatskoj se liječenje na daljinu počinje razvijati prije gotovo dvadeset godina osnivanjem Hrvatskog zavoda za telemedicinu koji je danas integriran u Hrvatski zavod za hitnu medicinu i Službu za telemedicinu.

Telemedicinsku mrežu u Hrvatskoj danas čine 152 zdravstvene ustanove koje broje 243 aktivna telemedicinska centra. Telemedicinske usluge u Hrvatskoj trenutno pokrivaju šest specijalističkih područja za koja su razvijena posebna softverska rješenja za pružanje određenih zdravstvenih usluga.

Jedno od prvih područja svakako je radiologija gdje je telemedicina implementirana kroz mogućnost slanja i primanja radioloških slika zajedno s nalazima, mišljenjima i drugim važnim podacima. Sve više telemedicinskih usluga pruža se i u kardiologiji koja funkcionira prijenosom kardioloških podataka pacijenta telekonzultantu, u ovom slučaju specijalistu kardiologije.

Tu je i psihijatrija putem videokonzultacija između pacijenta i psihijatra, ali i transfuziologija kroz uređaje i web aplikacije za telemedicinske centre na odjelima transfuzijske medicine. Neurološke usluge pružaju se pomoću EEG uređaja informacijsko-komunikacijskom tehnologijom te omogućavaju audiovizualnu komunikaciju i prijenos medicinskih podataka dok se usluge endokrinologa pružaju putem videokonzultacija između liječnika obiteljske medicine, pacijenta i specijalista endokrinologije.

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje prepoznaje ukupno 17 telemedicinskih usluga, a brojka koja najviše govori o sve široj primjeni telemedicine u Hrvatskoj 164.151 usluga koja je u protekloj godini pružena pacijentima putem sustava telemedicine.

Za ilustraciju, 2011. godine taj je broj usluga iznosio 1.013, da bi se u prvoj pandemijskoj godini popeo na 63.409 te kroz tri godine porastao gotovo triput.

– Značajan broj telemedicinskih usluga podigao je sustav Telecordis. Tu se radi u 40 lokacija koje rade svaki radni dan i kroz koje dobivamo velike brojeve pruženih usluga. Još nisu napravljene detaljne analize, ali Telecordis je utjecao na smanjenje listi čekanja.

Naime, ono što sigurno znam, jest da je u jednoj županiji Telecordis sa svojim 24-satnim holterom smanjio listu čekanja za dvije trećine. To je naš zadatak i prava reformska mjera jer je ovim putem specijalistika vraćena u domove zdravlja, kaže ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu dr. Maja Grba-Bujević.

Liste čekanja

Punktovi koji kroz Telecordis pružaju telekardiološku zdravstvenu zaštitu opremljeni su medicinskom i informatičkom opremom za holter EKG, holter tlaka, 12-kanalni EKG i spirometrija. Kako kaže ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, na punktovima već postoje i liste čekanja zbog čega je trenutno u nabavi 18 novih uređaja kako se one ne bi stvarale liste čekanja duže od 14 dana.

Telemedicinski nalazi koji su ovim putem prikupljeni od pacijenta koji žive na područjima od Umaga do Visa ili pak Ludbrega do Iloka, očitavaju se u Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Kliničkom bolničkom centru Split, Poliklinici Srčana u Zagrebu te Kliničkom bolničkom centru Osijek.

– Ljudima to jako odgovora, ne putuju… Prije uvođenja ovakvog sustava su se morali naručivati, ići po holter pa taj isti holter vraćati, a onda još otići po nalaz. Sad se ode u ordinaciju obiteljske medicine, stavi se holter, a onda u ordinaciju dođe i nalaz koji pritom do pacijenta dolazi i putem e-Građani i e-Kartona, dodaje Grba-Bujević ističući kako je sustav Telecordis nominiran i za najbolji projekt telemedicine u Europi te se u Hrvatskom zavodu za hitnu medicinu nadaju nagradi.

Broj telemedicinskih usluga podignula je, kako kaže, i telepsihijatrija s kojom se započelo u pandemiji kad pacijenti nisu mogli doći do svojeg liječnika specijalista.

– Tada smo shvatili da je to put kojim možemo realizirati dostupnost psihijatrijskih usluga. Morate znati da mi imamo jako mali broj psihijatara po ruralnim i udaljenim pozicijama u zemlji.

Pritom, dječjih psihijatara imamo ravno pet i svi su u Zagrebu što znači da je usluga dječje psihijatrije nedostupna za dvije trećine građana Hrvatske jer svi kojima treba dječji psihijatar moraju putovati u Zagreb, ističe Grba-Bujević.

Iz svega se izrodila i platforma virtualne ambulante koja je startala s radom u drugom tjednu listopada. U sklopu ove ambulante odvijat će se i grupne terapije, a u praksi je riječ o dnevnim bolnicama gdje se jedan psihijatar spoji s 30 ljudi koji prolaze grupnu terapiju, a koji su kod kuće ili pak mogu biti bilo gdje.

Naime, softverska verzija za virtualnu ambulantu napravljena je za računalo, ali i mobitel.

– Ja sam anesteziolog po struci i moram priznati da sam bila skeptična prema ovom modelu, da pacijenti zbog njihovog mentalnog statusa neće prihvatiti ovakvu vrstu pristupa. Međutim, pacijenti su to odlično prihvatili, a naši psihijatri nisu nikad sumnjali u to jer bolje poznaju svoje pacijente od mene, naravno, naglašava Grba-Bujević.

Novi projekt

Virtualna anti-stres ambulanta je zapravo portal koji se nalazi u centru dijeljenih usluga koji će biti dostupan samo liječnicima i administratorima, a link na portal će biti dostupan isključivo prijavljenim pacijentima. Drugim riječima, portal nije javno dostupan već dostupan samo onima koji su prijavljeni.

Prva ovakva ambulanta zaživjela je u bolnici u Vrapču, no u Hrvatskom zavodu za hitnu medicinu ističu kako po istom modelu mogu raditi i druge specijalnosti. Tako razlikuju dvije vrste virtualnih ambulanti, jedna uključuje grupnu terapiju gdje je s jedne strane specijalist i više pacijenta dok postoji i opcija poput endokrinologije, u koju su uključena dva liječnika, odnosno specijalist i liječnik obiteljske medicine uz kojeg se nalazi pacijent.

– Očekujemo da će se puno internističkih subspecijalizacija uključiti u ovaj projekt. U internoj medicini je puno pregleda koje je moguće na ovaj način obaviti. Primjerice, hematologija ne gleda pacijenta već nalaze krvi.

Telemedicina nije možda dobra za prvi specijalistički pregled, no za praćenje pacijenata je jako dobra i omogućava nam da pacijenti s Lastova ne idu jednom mjesečno u Split. Mislim da primarni pregled treba ostati direktan s liječnikom, no ovi ostali mogu se obavljati ovim putem, smatra Grba-Bujević koja najavljuje i novi projekt u sklopu hrvatskog sustava telemedicine. Taj bi projekt trebao pomoći manjku liječnika u sustavima hitne medicine.

– Poznato je da imamo problem s liječnicima i da polako prelazimo na specijaliste medicinske tehničare. Trenutno ih imamo 117 i oni će sigurno biti osposobljeni za hitna stanja koja se rade algoritamski.

Mi želimo da njih nadgleda netko stariji i iskusan i krenuli smo u projekt u kojem nabavljamo 80 vozila hitne plus još 24 iz zajma Svjetske banke. Oni će biti opremljeni kompletnom telemedicinskom opremom.

Prenosit ćemo sliku i zvuk i sve parametre s naših uređaja. Prenosit ćemo ih u objedinjene hitne bolničke prijeme čije će se ekipe moći pripremiti za pacijente koji im dolaze vozilima hitne pomoći. Prije nego što pacijent dođe s vozilom, liječnici u bolnici znat će sve o pacijentu koji im dolazi, a drugi dio ovog projekta je što će liječnici moći savjetodavno djelovati na mlade liječnike i medicinske tehničare.

Vjerujem da će bitno poboljšati ishode, kaže Grba-Bujević koja vjeruje da se telemedicna može jačati i kroz razvijanje zdravstvene pismenosti, posebice u udaljenim područjima. Kao primjer navodi otoke koji imaju manje od stotinu stalnih stanovnika i koji kao takvi vrlo vjerojatno nikad neće imati liječnika na svojem području.

– Zdravstveni sustav može tu pronaći nekoliko ljudi koje će educirati i to su ljudi koji će nas zvati prepoznajući ključne simptome. Drugi je put da se na takva mjesta dovedu medicinske sestre koje su odlično educirane i koje telemedicinski komuniciraju s doktorom koji odlučuje što će se učiniti s pacijentom.

Kad govorimo o telemedicini, moram istaknuti da smo potpuno zapostavili dermatologiju koja se vani obavlja putem telemedicine, a ne da čekamo godinu dana i više, kako bismo vidjeli što učiniti s jednim madežom. Kada čovjek ima osip koji ne prolazi i ima uputnicu za dermatologa i čeka godinama, što radi?

Ide na OHBP gdje mora biti pregledan i tako zagušuje hitnu, a to nije posao hitne. Logično je da čovjek s osipom koji ga smeta ne može čekati dvije godine i zato je telemedicina rješenje. Općenito, u sustavu telemedicine još uvijek imamo liječnika koji ne znaju da postoji ta mogućnost, kao i onih kojima se to ne sviđa, no pacijenti koji znaju za uslugu putem telemedicine, jako su je dobro prihvatili, zaključuje Grba-Bujević.

Telemedicinske javne usluge

Nedavno se u medijima pojavila priča o privatnoj online platformi koja tim putem, između ostalog, nudi savjetovanje s liječnicima, ali i propisuje lijekove. Ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu dr. Maja Grba-Bujević kaže kako je Hrvatski zavod za hitnu medicinu usmjeren na telemedicinske javne usluge.

– Koliko mi je poznato, ta platforma nikad nije dobila odobrenje za rad, niti je ono zatraženo, a ne bi je ni dobili jer se ne ubrajaju u tu vrstu usluga. Telemedicina je definirana u Zakonu u zdravstvenoj zaštiti i iz tog zakona proizlaze dva pravilnika koja reguliraju telemedicinske javne usluge.

Pravilnicima su definirani svi uvjeti koji su potrebni da bi netko postao telemedicinski primarni centar, a naš Zavod predlaže Ministarstvu da taj centar uđe u telemedicinsku mrežu, ističe Grba Bujević.

U planu otvaranje prema obiteljskoj medicini

Osim psihijatrijske, virtualne ambulante obavljat će djelatnost psihologije, endokrinologije, a u planu je i otvaranje prema obiteljskoj medicini.

– Znamo kakvo je stanje u obiteljskoj medicini, budući da imamo puno ambulanti bez nositelja. Manjak ambulanti obiteljske medicine nastaje zbog neravnomjerne distribucije, a liječnici ne žele svakodnevno ići na teren. Na ovaj način će to moći, ističe ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu.