Elektro djevojke
Cure koje hrabro ruše predrasude o muškim školama i zanimanjima. Jedna radi kao vodič na zip lineu u Pazinu
(Snimio Sergej Drechler / Novi list)
Nikolina Hrvatin, Hana Oremović i Ela Matea Modrić jedine su djevojke u svojim razredima, ali i jedine djevojke u cijeloj Elektroindustrijskoj i obrtničkoj školi, u društvu čak 340 učenika. Iako sve tri ističu kako su pretpostavljale što ih odabirom te škole čeka, kažu da su se ipak nadale kako će u generaciji biti još koja djevojka, ali to se nije dogodilo. Nakon prvotnog malog šoka uzrokovanog spoznajom da im društvo u školskim klupama rade samo pripadnici suprotnog spola, uslijedio je period prilagodbe te danas, sve tri se slažu, kada bi morale opet birati školu, odluka bi bila ista.
Nikolina ima najdulji srednjoškolski staž praćen samo muškim društvom. Ona je maturantica, uskoro sa svjedodžbom tehničarke za mehatroniku, no da se nju prije četiri godine pitalo, danas bi bila automehaničarka.
– U osnovnoj školi jako sam voljela tehnički, informatiku, posebno programiranje i robotiku. Svime time sam se bavila i kada sam se našla pred upisom u srednju školu, odlučila sam da ću biti automehaničarka, ali tata se nije složio. On ima servis i smatrao je da trebam upisati neki zahtjevniji, četverogodišnji program. Počeli smo tražiti i tada je pala odluka za tehničara za mehatroniku. Sada mogu reći da je bilo lijepo, dosta smo toga naučili, imamo jako dobrog razrednika. To što sam jedina djevojka u razredu nije bio neki problem, iako, toplo sam se nadala da će ipak biti još djevojaka u školi. Međutim, kada sam krenula u prvi razred, bila je još samo jedna koja je bila starija i nikada je nisam upoznala. Onda je godinu dana kasnije u školu došla Hana. Sada dijelimo sobu u Učeničkom domu Podmurvice, priča Nikolina.
Snimio Sergej DRECHSLER
Sudi na utrkama
Dodaje da je rodom iz Pazina, ali i da je prvi dan u školi bio smiješan, jer na popisu njezinog razreda nije bilo Nikoline, već su je zamijenili za Nikolu.
– Bilo bi lijepo imati u razredu neku curu za one tipične ženske priče, ali dečki su dobri. Spremni su pomoći i naučila sam se brzo na takvo okruženje, kaže Nikolina.
Sada je, dodaje, u velikim pripremama za državnu maturu, jer želja joj je nastaviti školovanje u području mehatronike, robotike ili informatike.
– Krajem prvog polugodišta počela sam se intenzivnije pripremati za državnu maturu. Prijavila sam A razinu matematike, jer mi je to potrebno za fakultete koje želim upisati, a kao izborni predmet odabrala sam fiziku, kaže riječka maturantica.
Ona je i zaljubljenik u off road automobilizam, od 16. godine je sudac, ali i uspješna vozačica. Na prošlogodišnjoj utrci »Fast&Solar«, koju je Eleketroindustrijska škola organizirala u okviru projekta Regionalnog centra kompetentnosti, Nikolina je na Aerodromu Grobnik osvojila zlato i to vozeći automobil na solarni pogon koji su izradili njezini školski kolege uz pomoć mentora.
– Od 16. godine sudim na automobilskim utrkama, tata je isto nekada sudio, onda i mama, a sada je i mlađa sestra položila za suca. To nam dođe kao neki obiteljski hobi. Radim kao vodič na zip lineu u Pazinu, otkriva Nikolina.
Njezina domska cimerica i mlađa školska kolegica Hana također je buduća tehničarka za mehatroniku, a u odluci da se upiše baš u Elektroindustrijsku školu i taj program, presudio je suprug njezine sestre.
Snimio SERGEJ DRECHSLER
Nastavak školovanja
– Dolazim iz okolice Novog Vindolskog gdje moji roditelji imaju pilanu. Kao mala voljela sam provoditi vrijeme u pilani, a voljela sam i tehnički u školi. Sestrin suprug je tehničar za mehatroniku i on mi je predložio da to upišem i sada sam zadovoljna. Prvi dan kada sam došla u školu nije mi bilo svejedno što sam jedina djevojka u razredu, ali sada sam zahvalna što je tako. Nema one drame koja postoji u svim razredima gdje prevladavaju djevojke. S dečkima je nekako lakše. Mislim da sam dobro odabrala. Dečki iz razreda su uvijek voljni pomoći, kaže Hana.
Sada se nalazi na kraju trećeg razreda i već razmišlja što će nakon srednjoškolskog obrazovanja. Želja joj je, kaže, položiti državnu maturu i nastaviti školovanje, a ako i ne bude tako, ostaje mogućnost odlaska u svijet rada, za što je spremna.
Ela Matea najmlađa je djevojka u Elektroindustrijskoj školi, ide u drugi razred i buduća je elektromehaničarka. I njezin je omiljeni predmet u osnovnoj školi, baš kao Nikolinin i Hanin, bio tehnički, a u odabiru budućeg zanimanja imao je ulogu i njezin otac, koji je također elektromehaničar.
Voli i likovni
– Kada sam prvi dan došla u školu, bio je to šok. Ipak sam se nadala da će biti koja cura, a onda sam si rekla: »OK, dečki, dobro« i prilagodila sam se. Upisala sam trogodišnji program, ali namjera mi je nakon trećeg razreda upisati i četvrti. Još ne znam hoće li to biti tehničar za mehatroniku ili neko likovno usmjerenje, jer me to jako zanima, priča Ela Matea.
Kaže da nije požalila što je odabrala baš Elektroindustrijsku školu, kao ni njezine starije kolegice koje ruše predrasude o muškim školama i muškim zanimanjima te svojim primjerom pokazuju da u svim tim zanimanjima itekako ima mjesta i za djevojke.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
