Sredinom prosinca u Brodu na Kupi dodijeljene su nagrade Najiznajmljivačima 2023. čime je završila promoakcija koju su terenski i medijski tijekom šest mjeseci vodili i proveli djelatnici marketinga i redakcije Novoga lista u suradnji i s pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta RH i Hrvatske turističke zajednice

– Uživali smo u Hrvatskoj, shvatili smo da je Hrvatska turizam, baš kao što je i turizam Hrvatska. Veselimo se novim susretima i dogodine, svim nagrađenima još jednom zahvaljujemo na sudjelovanju kao što im čestitamo i na nagradama. Najiznajmljivač 2023. je zadovoljan jer tamo je gdje je tome i jedino mjesto – na terenu u direktnim susretima s iznajmljivačima utvrdio kako se domaći turizam razvija na najbolji, održivi način te kako mu je zbog toga, dakako i zbog ljudi koji u njemu participiraju, zajamčena, jako dobra budućnost. Svima sretna Nova godina i do viđenja u – Najiznajmljivaču 2024.

Najbolji kapaciteti

Najkraći rezime ovogodišnjeg Najiznajmljivača, akcije Ministarstva turizma i sporta te Hrvatske turističke zajednice koji je kao medijska kuća proveo upravo Novi list, a u kojem smo opet bili u potrazi za najboljim privatnim iznajmljivačkim kapacitetima – sobama, apartmanima, kućama ili vilama za odmor – bio bi jedna vrlo specifična kombinacija ponosa što smo empirijski, na terenu istražili i u jednom dijelu pokušali utvrditi koliko je snažno poruka odaslana s implementacijom Strategije održivog turizma 2023. – 2030. prihvaćena »na terenu« kao i poprilično zahtjevnog obilaska najvećeg dijela Hrvatske.

Kad govorimo, pišemo ili razmišljamo o Strategiji, jasno je da je riječ ne samo o ključnom dokumentu iznimno važnom po razvoj jedne od najznačajnijih domaćih gospodarskih grana, nego je riječ tu i o istinski hrabroj viziji kojom se Hrvatska uvrstila na sam vrh svjetskih turističkih zemalja kad je u pitanju procjena razvoja ne samo turizma, nego i društva u cjelini.

Posebna nagrada za valoriziranje kulturne baštine i održivog razvoja: Biserka (i Zvonko) Lajtman, Eko ruralna kuća za odmor Lina, Pleškovec, Lopatinec, Međimurska županija, Foto: Vedran Karuza

Beskompromisni dokument

Istinski beskompromisni dokument na jednak način tretira razvoj turizma, ali onog dijela zajednice koja s turizmom nije direktno povezana, što gledano jedino logikom profita čak može biti i u koliziji. Dakako, gleda li se na jedan maksimalno human, civiliziran, u jednoj manjoj mjeri čak i futuristički način, Strategija kakvu je donijela Hrvatska je jedina moguća i opravdana. Jasno je stoga otkuda toliko snažna aklamacija na globalnoj razini. Ono što nam je poznato, Strategija uvažava i to da smo, dodali bismo na sreću, svi mi, stanovnici Hrvatske itekako povezani s tom gospodarskom djelatnosti.

Uz dakako investicijski dio priče, koji najprije uočavamo, jako važna postavka Najiznajmljivača je povezanost vlasnika, čitave obitelji s iznajmljivačkim poslom, kao i shvaćanje te provođenje Strategije ‘23. – ‘30. Promatramo li razvoj u odnosu na same objekte, nije ni najmanje jednostavno provesti transformaciju »hardvera«, njihovog građevinskog dijela, ali itekako jest »softvera«, promišljanja budućnosti sa strane vlasnika koja će u iznajmljivački posao što je moguće snažnije uvrstiti pojmove kao što su to održivost, ekologija, socijalna osjetljivost, prometna povezanost, tradicija, geografski položaj.

Nagrada za najbolju villu: Danijela Faraguna, Villa Alison Deluxe, Županići, Sveta Nedelja, Istarska županija, Foto: Vedran Karuza

Ono što smo uočili tijekom provođenja akcije, a trajala je pola godine, je jako ohrabrujuća činjenica da se kontinentalni dio Hrvatske sve snažnije uključuje u turističko poslovanje i da, dominantno, preskače mane i greške koje su dio jadranskog turizma danas dovele do poprilično velikih, u nekim situacijama i teško premostivih problema. Trenutno Hrvatska raspolaže s 95 posto privatnih iznajmljivačkih kapaciteta na jadranskoj obali, 2,5 posto ih je u Zagrebu te svega preostalih 2,5 posto u svim preostalim dijelovima Hrvatske.

I koliko god da je riječ o podatku koji izaziva čuđenje, kroz nekoliko godina provođenja Najiznajmljivača uočavamo jako dobre promjene upravo u sredinama koje su više ili manje udaljene od mora. Trend iz središnje Istre odlično se prenio i na veće otoke, zaleđe prostora od Rijeke do Senja, Ravne kotare, Imotsku i Cetinsku krajinu, potom na prostor koji u širem zahvatu povezuje NP Krka i Knin, ukratko do silne valorizacije turizma kao ozbiljnog i sve jačeg posla došlo je i u kontinentalnom prostoru jadranskih županija.

Posebna su dakako priča Gorski kotar i Lika koje karakterizira nekoliko stotina fantastičnih objekata, dominantno je riječ o kućama za odmor, ali ne i ostala infrastruktura koja bi omogućavala dulji ostanak gostiju. Udio Gorskog kotara u ukupnom broju noćenja Primorsko-goranske županije je unatoč smještajnoj ljepoti, u sadržajnom i arhitektonsko-dizajnerskom smislu, zanemariv, baš kao što je nevelika Novalja i dalje daleko najsnažniji motor što pokreće turizam Ličko-senjske županije.

Nagrada za najbolje sobe: Antonela (i Tihomir) Zec, LAVilla Osijek, Ulica Lorenza Jagera 4, Osijek, Osječko-baranjska županija, Foto: Vedran Karuza

Lijepe priče

Najiznajmljivač uvijek ima i tu snagu uočiti – lijepe priče. Ove su godine to svakako Međimurska i Slavonsko-baranjska županija. Našli smo se tako u situaciji da su skoro svi finalisti iz te dvije županije zaslužili neku od najvećih nagrada. Uostalom, dobila su je čak tri objekta, naravno tu uključujemo i njihove vlasnike, koji rade tri potpuno drukčije turističke priče.

Ono što bi moralo silno veseliti institucije, Ministarstvo turizma i sporta kao i Hrvatsku turističku zajednicu, je činjenica da se »na terenu« itekako ogleda njihov rad, da svojim promišljanjima i zakonskom regulativom, ali i neposrednošću u direktnim kontaktima stvaraju silno veliko povjerenje investitora, dakako i kad se radi o najmanjem, obiteljskom investiranju. Postavke zacrtane u Strategiji naprosto daju odgovor potencijalnim investitorima: da, itekako se isplati investirati jer turizam nije samo hrvatska sadašnjost, on je i naša budućnost.

Iako nisu na kraju dobili nagradu, na jedan jako sugestivan, pa i emotivan način to su nam rekli i pokazali Mia Vabec i Saša Novak koji u Gornjem Međimurju, nedaleko Železne gore i restorana Trebotz, imaju iznimno lijepu i funkcionalnu kuću za odmor. Dakako, rade, i to vrlo ravnomjerno, dobro čitave godine, u njezinoj su se obnovi i uređenju okoliša besprijekorno držali pravila održivosti, a da bi sve to napravili digli su kredite.

Postoji li, dakle, a riječ je o ljudima dobi od tridesetak godina, bolje potvrde da je Strategija ‘23. – ‘30. itekako stigla do njih, baš kao što zaduživanje u dobi kad se tek rješavaju osnovne egzistencijalne potrebe znači povjerenje u budućnost međimurskog turizma. Ono što nas je u razgovoru s njima dodatno oduševilo, najmanje su dvije stvari. Ponajprije silno vjeruju županijskom institucionalnom okviru, bilo da je riječ o županiji, njezinom TZ-u odnosno ljudima koji ih vode, kao i svojoj mikrosredini, odnosno o općini Štrigova. Sjajna je to potvrda i ispravnosti puta u turizam koji si je zacrtala Međimurska županija jer nema veće potvrde rada od one kad vam ljudi vjeruju, kad su spremni investirati u turizam zato što znaju da je to – pametan potez.

K tome, riječ je o ljudima sa stavom i ma koliko se danas bazeni, posebno u krajevima udaljenijim od mora, isticali kao »must have« turizma, njihov je stav – ne bazenu! Čemu, kako kažu, kad su u Međimurju iskoristivi svega dva mjeseca. Ne bazenu, kažu Vabec i Novak, ali da – adrenalinskom parku! Baš tako, odredimo si sami put, zbog čega turizam »na kontinentu« mora biti preslika onog na Jadranu?

Odredimo si put, budimo korak ispred, slijedimo Strategiju i svoje lokalne čelnike koji također održivost stavljaju na prvo mjesto i u roku od nekoliko godina, recimo da je to kraj desetljeća, Međimurje će imati svoj vrhunski turistički proizvod. Kad to doživite na svojim najiznajmljivačkim putovanjima i putešestvijama, a riječ je o baš velikom zadovoljstvu i ponosu što ste dio ne samo jedne iznimno kvalitetne akcije, nego i jako lijepe transformacije zemlje u kojoj živite, svoje domovine. Na kraju krajeva, pa i sebi samima, baš nama u Novom listu, možete pripisati makar mali djelić tih jako dobrih mijena što se u hrvatskom turizmu događaju iz godine u godinu.

Nagrada za najbolju kuću za odmor: Alen Stranjik, Log House The River Pearl, Brod na Kupi, Primorsko-goranska županija, Foto: Vedran Karuza

Osijek živi urbani turizam

Vrlo bi se slična priča mogla ispričati i kad je Baranja u pitanju, no iskustveno-statistički ta je najsjeveroistočnija hrvatska regija već dosta dugo i snažno iskoračila u turizam. Dakako da će vas oduševiti što su sve ljudi, svojim radom i imaginacijom napravili u Dražu, u svojoj ladanjskoj kući, da će vas oduševiti i enogastronomska priča Baranje, a ni rakije nisu ništa lošije, ali ipak se kao novi element priče s istoka Hrvatske ističu Osijek, kao i Srijem, štoviše čitava Vukovarsko-srijemska županija.

Mnogi pričaju i raspredaju o urbanom turizmu, Osijek ga živi! Ok, znamo mi biti i ponešto euforični u svojim zaključcima, zna nas ponijeti situacija, ali upravo dva naša ovogodišnja finalista, sobe i apartmani LAVilla koji su i odnijeli nagradu u svojoj kategoriji, kao i Party House Ranch, besprijekorni su primjeri onog što treba turizmu u gradovima. Iako je riječ o dva tipa poslovanja koji se nalaze možda i na krajnjim točkama gradske turističke ponude, jedni koji vole finoću, uglađenost i mir te drugi kojima dan ne počinje nego završava sa zorom, upravo oni pokazuju da kakve god bile želje gostiju, one će u Osijeku pronaći željeni smještaj.

Iako je u čitavoj toj priči o turističkoj transformaciji kontinentalnog turizma možda i najtiša, Vukovarsko-sijemsku županiju čekaju jako lijepoj dani. Nema čega u toj županiji nema, a ima i sjajnih vina te restorana, ali onog čega će sasvim sigurno na zadovoljstvo gostiju biti sve više pokazala nam je kuća za odmor u Rokovcima nedaleko Vinkovaca. Na samoj obali mirnog Bosuta, potpuno održiva, na osami uz voćnjak.

Posebne nagrade za valoriziranje kulturne baštine: Blaženka (i Damir) Bogdan, Ladanjska kuća Mikin Dol, Draž, Osječko-baranjska županija i Tatjana Valčić-Pavlović (i Hrvoje Pavlović), Island House Ošljak, Ošljak, Preko, Zadarska županija, Foto: Vedran Karuza

Već i ova kratka rečenica koja je opisuje isijava privlačnošću i zvuči opuštajuće, kakav li je tek osjećaj u njoj boraviti, to se ipak mora uvjeriti osobno. Učinila je to ljetos na dva tjedna i jedna njemačka obitelj, 15 je sati vožnje udaljena od Rokovaca, da bi sve na 11 dana ponovila i ovih dana, vratili su se provesti božićno-novogodišnje blagdane uz Bosut. Je li to potvrda dobrog puta? Teško da može bolje od činjenice da vam u prvih šest mjeseci rada, i to dva puta, dođu isti gosti.

Ne, nismo zaboravili ni na more, nismo zboravili na Jadran. Nema razloga, ali zbog emancipacije i stjecanja što je moguće većeg samopouzdanja nešto smo naglašenije orijentirani prema kontinentu. K tome, ima tu i jedan neobični, skoro pa apsurdni moment. Iako je dakle morski turizam moćan, jak i dohodovan, jako je malo objekata na morskoj crti što rade dulje od šest mjeseci godišnje.

Već studeni mnoge dijelove primorskih mjesta pretvara u »četvrti duhova«. Na kontinentu ćete jako teško naći ikog a da nema usvojenu strategiju cjelogodišnjeg poslovanja. Održivost prigodom izbora materijala same gradnje kao i odabira modaliteta grijanja i hlađenja, odnosno izvora energije, su također na kontinentu u pravilu – održivi. More? Ono je i dalje svojeglavo, tvrdoglavo, jako često s najistaknutijim principom – brzo stjecanje profita.

Dakako, svima je cilj uspješno poslovati i zaraditi, no kontinet je u navedenim elementima – cjelogodišnjeg poslovanja i održivosti – ipak lider hrvatskog turizma. Drugim riječima, a i to je jedan od važnih zaključaka ovogodišnjeg Najiznajmljivača, došli smo u situaciju kad bi se more u nekim elementima, i to značajnim, moralo ugledati na – kontinent.

Nagrada za najbolji apartman: Ksenija Pehar, Royal Apartments Rovinj, Uspon Francesce Bodi 1, Rovinj, Istarska županija

Povezane vijesti

• Još uvijek prevelik broj vozača ne propušta pješake na zebri
• Lara Ferjančić i Paola Šuškić izradile najbolji logotip
• Nagrade u pulsku Gimnaziju i pazinsku OŠ Vladimir Nazor