Srce za nju. Donosimo priču o udruzi koja pomaže ženama u najranjivijem trenutku

(Snimio Marko Gracin)

Trebala je samo jednu dobru dušu, jedno dobro ljudsko biće koje bi je u bilo kakvom, ma i najskromnijem automobilu odvezlo do – Onkologije riječkog KBC-a. Tamo je i sačekalo, da bi je onako malaksalu, iscrpljenu do boli, do razine kad slike postaju lelujave, a sposobnost hodanja još i gora – vratilo kući.

Jer energija što u tijelu ostaje nakon kemoterapije dovoljna je taman da stigne do vozila, nikako više. Da se stigne do automobila u kojem čeka nasmijano lice, lice osobe koja će je s odjela, baš onog na kojem je granica između bolesti i ozdravljenja najtanja moguća, tako fluidna da nekad, brutalno realno, zapravo pokazuje mjesto gdje se dodiruju pravo na život i fatalitet odlaska, odvesti u toplinu doma.

Kad se konačno tako sitna pred veličinom života koji se bori s bolešću nađe na sjedalu unikatno oslikanog automobila zna da je dom blizu, da je nada dok ima dobrih ljudi u ozdravljenje ipak – realna.

– Mi zapravo pojma nemamo tko smo i kakvi smo, mi pojma nemamo što imamo i u čemu beskrajno uživamo dok nam se u dom, dok nam se u obitelj ne uvuče – bolest. Tek tad, tek kad spoznamo što možemo zauvijek izgubiti, naglo postajemo ono što bismo morali biti svakog od Boga dana, svake sekunde naših tako kratkih života.

Kad tako razmišljate, shvatit ćete da ste i takvi, sasvim »obični« i »prosječno sposobni« nekom tako silno potrebni i beskrajno veliki, da ima ljudi koji u vašoj tako jednostavnoj gesti kao što je odvoženje kronično bolesnih žena na liječenje, vide najveću pomoć koja im je u tom trenutku potrebna.

Vama naizgled tako mala, tako jednostavna i »nebitna« gesta, onom kome je upravo u tom danu i času potrebna, najveće je bogatstvo na svijetu. Kad sve to spoznate, a bilo bi dobro da to učinite čim prije, ne onda kada vas i same ne zakači neko zlo, shvatit ćete kako je život, čak i kad je zbog trivijalnosti kao što su to uvijek male plaće ili nesposobna, bezosjećajna država, ma što taj pojam značio, tako lijep.

Čista emocija

Dugo smo razgovarali s Katarinom Kukolj, predsjednicom Udruge Srca za nju, jedne od najiskrenijih, najdjelotvornijih i u svojoj skromnosti i jednostavnosti zapravo tako velike humanitarne organizacije.

Nastalo prije gotovo dvije godine »Srce« prema Katarininoj priči zapravo bilježi nešto više od pune godine rada s nevjerojatno mnogo dobrih rezultata. Podsjetimo, Udruga Srce za nju nastala je iz čiste emocije i potrebe za specifičnim vidom pomaganja.

– Ponavljam i uvijek ću ponavljati: sve je krenulo kad se naša draga prijateljica Božena Fatur razboljela. Uvidjele smo tada da je u bolesti skoro jednako važno koliko liječenje samo, toliko razumijevanje posebnog stanja u kojem se pacijent nađe. Kako je silno važna i potrebna podrška.

Često može biti dovoljan iskreni, otvoreni razgovor, no uvidjele smo, jer naša se Božena na liječenje morala voziti u Zagreb, i to da je jako velik broj bolesnih žena, onih koje primjerice moraju na vrlo agresivne kemoterapije, s potrebama samo vožnje do bolnice i iz nje.

Što je posebno važno kad se s takvog liječenja vraćaju često u jednom mučnom stanju. Shvatile smo naprosto da u svim tim našim promišljanjima kako pomoći, da je zapravo možda i najpotrebnija »banalnost« kao što je to odvoženje na liječenje. I tako je počelo, sredinom srpnja 2022. godine prve su vožnje članica Srca za nju učinjene, pojašnjava nam Kukolj.

Dugo je trajao naš prvi razgovor za ovaj tekst, jer kontakata je bilo i prije, otkako je Udruge, a pokušavali smo se dogovoriti i za nešto širi susret, onako kako se to čini da bi se moglo napisati novinski tekst.

Nađemo se s članicama vodstva Udruge, ili barem većinom od njih, priča krene, nižu se podaci i prisjećanja, sve se za nekoliko sati složi u zanimljivu i poticajnu priču. Pokušavali smo, ali u predbožićno vrijeme to je jako teško izvediva misija jer riječ je o osobama ekstremne energije i jednake takve pokretljivosti.

Primjerice prikupile su skoro 370 pinca koje su morale ukrcati u automobile te ih u Opatiji isporučiti pacijentima Thalassotherapije. Ponudili smo pomoć – ma ne, ne treba, sve smo se već organizirale!

Ni mira, ni reda

Dobro, propuštamo jutro i doznajemo da je za popodnevne sate na Onkologiji riječkog KBC-a dogovoreno postavljanje izložbe dječjih radova, učenika OŠ Vežica.

– Nisu vam to obični dječji crteži, koliko god i to bila ljepota nesputanog dječjeg izražavanja, to su vam prava mala umjetnička djela, zorno nam je Katarina opisivala crteže i svoje oduševljenje njima.

Poželjeli smo i sami otići na taj odjel KBC-a i tamo svjedočiti postavljanju izložbe i reakcijama pacijenata, pričama i o samom »Srcu«. Ali trebalo je jako paziti jer je dolazak većeg broja ljudi na nešto dulje vrijeme opasan, COVID-19 i gripa opet čine ugrozu na sve strane tako da se iznad svega mora voditi računa o onima koji mukotrpno iznova slažu mozaik svog zdravlja.

– S nama vam je uvijek tako. Nema tu mira ni reda iako kad postavljamo okvire rada za neko razdoblje reda mora biti. Mi smo naprosto uvijek tu kad je nekom potrebno. Nevažno je zove li nas se u naše preporučeno vrijeme od 18 do 20 sati kad smo dostupne na broju 095/391-22-42, odnosno na našoj službenoj stranici www.srcezanju.hr ili društvenim mrežama, jer ako te netko treba jedino što moraš učiniti je – pomoći mu odmah.

Kroz godinu provodimo brojne akcije, pa smo tako u vrijeme Božića najaktivniji. Da, znamo i tako razmišljamo kako se ne pomaže samo o Božiću nego i svakodnevno, no u predblagdansko su vrijeme kako pojedinci, tako i tvrtke nekako izdašniji pa se i mi u sve to uklapamo, koristimo to vrijeme za naše akcije, pojašnjava nam dinamična, ma neuhvatljiva Katarina Kukolj.

Hvatamo je nekako u hodu, u trku njezine odgovore i polako počinjemo shvaćati njezinu misiju: život je kratak, pomogni brzo. A novinar ako uspije uhvatiti tu misao, bolje za njega i za tekst. Ne učini li to, Srce za nju mu nije krivo.

Iako su protiv isticanja pojedinaca, iako je njihov jedinstveni stav da su promjene na bolje u svemu pa tako i ovom što rade moguće samo velikim zajedništvom, ipak želimo saznati koliko osoba participira u radu Udruge, željeli bismo nekog dodatno, posebno istaknuti.

– U radu Udruge pored nas članica prijateljica sudjeluje veliki broj dragih ljudi, prijatelja, javnih osoba ovoga grada i naša stručna podrška – cijenjeni zdravstveni djelatnici.

Tu bih istaknula posebno moje Riječanke i Riječane čija su podrška naš vjetar u leđa za još više i još jače, za dobrobit onih prema kojima je naš rad usmjeren – ženama kojima trebamo. Ne bih stoga isticala, dijelila, promicala, rekla bih naprosto: hvala ti, Grade moj, što nisi zaboravio pomagati, čvrsta je u svojim stavovima Kukolj.

Preventivne akcije

Ono što je zanimljiva karakteristika Udruge Srce za nju, velik je broj liječnika specijalista koji participiraju u njihovom radu, u naporima da svima koji to od njih zatraže pomognu. Ne treba naime izgubiti iz vida da »Srce« organizira ili participira u nizu preventivnih akcija kojima je cilj preduhitriti i izbjeći bolest.

A tada, dođe li do uočenja ugroze, djelovati se mora jako brzo. Uostalom, ne kaže znanost kako su kontrola i brzina primjene liječenja presudni, životno važni kod najrazličitijih malignih oboljenja. Katarina, rekli ste nam da je u vašem sustavu i jako mnogo liječnika, koji posebno?

– Udruga ima više od trideset liječnika u svojoj stručnoj podršci, sve su to cijenjeni zdravstveni stručnjaci koji pokrivaju velik spektar djelovanja medicine. Tu su i magistre sestrinstva, a svi su oni vidljivi imenom i prezimenom na web-stranici Udruge. Rekla sam vam – nema isticanja, samo zajedno možemo činiti dobe promjene, ne da se s glavnog smjera misije Udruge Katarina Kukolj.

A tu je i »osnovno sredstvo« rada, automobil koji doživljavaju kao integralni dio svoje Udruge. Dacija Sandero je u njihovim razmišljanja humanizirana. K tome i štedljiva je, ide na plin tako da je i ekološki osviještena jer ekologija je jedan od preduvjeta zdravlja.

– Prvi naš automobil Dacija Sandero dali su nam na korištene RB Auto Rijeka. Iskoristit ću ovu priliku da im se posebno zahvalim jer da nije bilo njih koji su nam povjerovali – projekt besplatnog prijevoza bolesnih žena od kuće do liječnika grada Rijeke ne bi bilo moguće realizirati.

S obzirom na to da od prvog dana imamo veliku podršku Grada Rijeke i gradonačelnika Marka Filipovća, koji je prepoznao naš trud i naše rezultate te važnost projekta besplatnog prijevoza žena oboljelih od kroničnih životno ugrožavajućih bolesti, ove godine aplicirale smo na sredstva Grada Rijeke, Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb.

Za provedbu projekta odobrena su nam financijska sredstva za kupnju automobila tako je Udruga ponosna vlasnica nove Dacije Sandero na sreću svih nas i naših korisnica koje se voze u novom i sigurnom automobilu.

Koliko god ih u velikoj mjeri karakterizirale misao kao i boja, ružičasta vrpca, simbol potpore u borbi za zdravlje žena, rano otkrivanje malignih oboljenja i njihovo uspješno liječenje, djelovanje im je limitirano na grad Rijeku, odnosno nije baš sve ružičasto u fantastičnom »mjehuriću« zdravlja koji ih okružuje.

Njihove usluge i dobročinstvo ne mogu koristiti primjerice žene s područja Primorsko-goranske županije. Zbog čega nije suprotno, zbog čega se s njihovim primjerom nisu poveli i drugi tako da se obuhvati sve kojima je to na području Županije potrebno?

Tim važnije što raznolikost i razvedenost županije donose i značajnu dislociranost nekih područja u odnosu na riječki KBC. Drugim riječima, je li pomoć bolesnim Gorankama, otočankama također jako potrebna?

– Bilo je niz otvorenih poziva od strane Primorsko-goranske županije prema gradovima i općinama, u Županiji su čak imali i namjenska sredstva za projekt prijevoza onkoloških bolesnika, ali rijetki su se odazvali pozivu.

Možda tek nešto više od desetak posto od ukupnog broja jedinica lokalne samouprave, no to je već tema za širu raspravu na županijskoj razini u čemu ćemo, svojim iskustvima uvijek pomoći, pojašnjava nam Kukolj. Tko zna, a nama bi svakako bilo drago, možda ovaj tekst ipak pomogne u pokretanju slične županijske priče, da svi i na tom teritoriju dobiju svoj dio Srca za nju.

Zasluženo opuštanje

Petak. Iako je na Korzu već bilo poprilično uzavrelo predblagdansko raspoloženje, njima je na redu bio posjet Opatiji i njezinoj Thalassotherapiji. Nakon toga ipak i malo opuštanje u restoranu Nautica na Kantridi čiji su vlasnici željeli ugostiti divne žene »Srca« kako bi se i one, konačno i zasluženo, prebacile u emocijama naglašeno predblagdansko vrijeme.

– Uvijek, u svim segmentima društva ima ljudi koji razumiju bit našeg djelovanja. Čim uoče kako se bezrezervno dajemo, čim osjete našu energiju i rad za dobrobit zajednice, uključuju se u projekte.

Ponavljam, uistinu je mnogo onih koji pomažu, ali umjesto izdvajanja i isticanja, još ću jednom, baš danas na Badnjak ponoviti – hvala ti, Grade moj, što nisi zaboravio pomagati, zaključila je naš razgovor Katarina Kukolj.

I koliko se god ona borila protiv individualizacije »Srca«, mi ćemo zaključiti – jedna i jedinstvena žena, jedna od onih koje istinski mijenjaju svijet i motiviraju druge kako bi krenuli njezinim putem. Koliko god bili kolektiv, netko nas ipak mora pokrenuti i voditi. Ili u duhu Božića, svako stado mora imati svog pastira.

Gdje smo mi ostali zaostali? Dominantno čangrizavi mračnjaci čija je konstanta samo stalno nezadovoljstvo? Nezahvalni smo. Prijetvorni. Na reakciju nas motivira samo i uvijek nešto negativno, ne znamo cijeniti ono što nam je tako velikodušno ponuđeno.

Hoćemo li nakon Božića biti barem malo veseliji, sretniji, ponizniji prema darovanom nam čudu zvanom život. I hoćemo li se umjesto zabave s našim svakodnevnim crnilom – pridružiti »Srcu«? I sami učiniti neku od vožnji?

Shvatili koliko smo zapravo – potrebni jedni drugima. Vožnja pacijentice na kemoterapiju i s nje, onako umorne i nemoćne, vraćanje u toplinu doma i same će nas učini – boljim ljudima. Srce za nju, srce je i za nas.

Viktor Ivaniš: Zaslužuju našu duboku zahvalnost i podršku

Srce za nju je u Opatiji dočekao i Viktor Ivaniš, kardiolog Thalassotherapije. Uz svoje brojne stručne, sportske i naprosto ljudske aktivnosti, Ivaniš je jako povezan i s aktivnostima »Srca za nju«. Kako on doživljava njihov rad?

– Moj prvi susret s Udrugom Srce za nju bio je pravo otkriće u pozitivnom smislu. Ta izuzetno aktivna humanitarna udruga nije samo stvorila, već i uspješno realizirala niz hvalevrijednih projekata u kratkom vremenu postojanja.

Njihova posvećenost lokalnoj zajednici svakodnevno donosi značajne promjene, a ta podrška postaje svevidljiva s rastućim brojem ljudi koji se svakodnevno uključuju i podržavaju njihov rad. Izuzetno cijenim činjenicu da su aktivnosti Udruge Srce za nju prvenstveno usmjerene prema ženama slabijeg imovinskog stanja, koje se suočavaju s kroničnim, životno ugrožavajućim bolestima.

Njihova predanost ovom segmentu društva čini ih iznimno relevantnima u pružanju podrške onima kojima je to najpotrebnije. Sudjelovao sam u dva projekta povezana s Udrugom, a najsvježije iskustvo bilo je u listopadu ove godine tijekom manifestacije Dani srca i humanitarne utrke Trčimo za srca.

Kao dio tima Thalassotherapije Opatija, zajedno smo trčali i prikupljali sredstva za rad Udruge Srce za nju. Osjećaj zajedničkog doprinosa, makar i malenog, njihovom nesebičnom radu pruža neizmjerno zadovoljstvo.

U novoj godini želim im još veći uspjeh i plodonosan rad. Njihova predanost i briga za žene koje se suočavaju s ozbiljnim zdravstvenim izazovima zaslužuju našu duboku zahvalnost i podršku.

Nema sumnje da će njihova svjetla inicijativa nastaviti pozitivno oblikovati lokalnu zajednicu, potičući nas sve na veće angažiranje i suosjećanje prema onima kojima je to najpotrebnije, zaključio je Ivaniš.