REPRODUKTIVNO ZDRAVLJE
Hrvatska kaska za razvijenom Europom. Samo u četiri bolnice u zemlji svi zaposleni ginekolozi obavljaju i prekide trudnoće
(Arhiva Novog lista)
Hrvatski građani nemaju dobar pristup kontracepciji i pobačaju, a u reproduktivnim pravima ispod smo kruga zapadnoeuropskih država, pokazao je Europski atlas seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Europi za razdoblje od 2020. do 2023. godine.
Hrvatska je ostvarila rezultat od 73,5 posto, što nas plasira ispod susjedne Slovenije i Italije te značajno ispod zemalja poput Njemačke, Portugala, Danske, Francuske ili Velike Britanije. Na području pristupa kontracepcijskim sredstvima i sigurnom i legalnom pobačaju nalazimo se u skupini zemalja koje su ostvarile lošije rezultate, poput Rumunjske i Cipra.
Na ove je podatke upozorio Predrag Fred Matić, zastupnik u Europskom parlamentu i član Odbora za rodnu ravnopravnost i prava žena, pozivajući nadležne institucije da osiguraju pristup zdravstvenoj skrbi svim ženama. Novi Atlas dao je sveobuhvatni pregled ključnih kategorija vezanih uz kontracepciju, pristup sigurnom i legalnom pobačaju, liječenju neplodnosti te politike prevencije HPV-a, a nastoji ukazati na područja gdje je potrebno uložiti više truda za bolju zaštitu i promociju seksualnih i reproduktivnih prava.
Kod pristupa kontracepciji, u Hrvatskoj se ističe problem priziva savjesti kod ljekarnika koji odbijaju izdati rutinsku hormonalnu kontracepciju ili pilulu za dan poslije, što rezultira ugrožavanjem zdravlja žena. Uz nedostupnost kontracepcije bez recepta, ovo je glavni razlog zašto je Hrvatska pozicionirana nisko na ljestvici, ističe Matić. Kada je riječ o pravu na siguran i legalan pobačaj, jedan od glavnih razloga ograničenog pristupa pobačaju jest pravo ginekologa da na temelju osobnih uvjerenja uskrate pružanje zdravstvene skrbi ženama. Dodatno, jedan od ključnih problema je i nedostupnost jasnih i točnih informacija o prekidu trudnoće.
Prostor za napredak
– Hrvatska mora osigurati pristup zdravstvenoj skrbi svim ženama unatoč famoznom prizivu savjesti. Rezolucija o seksualnim i reproduktivnim pravima donesena je 2021. godine, a ova Vlada nije bila u stanju dvije godine donijeti konkretne mjere kojima bi se zaštitilo i unaprijedilo zdravlje žena. Dosta je skrivanja iza ideologije, ovo je pitanje javnog zdravstva, poručio je eurozastupnik Matić.
Jedan od autora Atlasa, Neil Datta iz Europskog parlamentarnog foruma za seksualna i reproduktivna prava, poručio je kako Hrvatska ima puno prostora za napredak. Naša se zemlja, kako je naveo, suočava s izazovima u ponudi pristupa kontracepciji (47 posto) i pobačaju (60 posto).
– Naše preporuke uključuju pružanje besplatne kontracepcije mladima, uključujući dugotrajne reverzibilne kontraceptive, i bolje širenje informacija putem sveobuhvatne web stranice. Što se tiče pristupa pobačaju, Hrvatska mora osigurati da nacionalno zdravstveno osiguranje pokriva pobačaj kako bi se uklonile financijske prepreke, a potrebno je i ukloniti mehanizam prigovora savjesti kako bi se spriječile prepreke u pristupu zakonski dopuštenim postupcima, upozorio je Datta.
Lani je u javnosti odjeknuo slučaj Čavajda, koji je u potpunosti ogolio probleme koje žene proživljavaju u našem zdravstvenom sustavu. Mirela Čavajda, podsjetimo, u Hrvatskoj nije mogla pobaciti unatoč činjenici da je nosila teško bolestan plod i imala sve indikacije za takav zahvat.
Dostupnost reproduktivnih prava u Hrvatskoj otežana je ne samo u ovakvim slučajevima, nego na svim razinama zdravstvenog sustava. Prema podacima Hrvatske liječničke komore iz ožujka 2023., u Hrvatskoj nedostaje 110 ginekologa, što je čak jedna trećina u odnosu na broj ginekologa u mreži HZZO-a.
Procjenjuje se da 450.000 žena u Hrvatskoj nema pristup primarnoj ginekološkoj skrbi, odnosno ne može ostvariti pravo na besplatnu i potpunu ginekološku zdravstvenu zaštitu.
Nedostatak ginekoloških timova znači da žene imaju manje šanse prevenirati probleme s reproduktivnim zdravljem, da nemaju pristup adekvatnim informacijama o zdravlju, da ne idu redovito na preglede ili da ih plaćaju kod privatnika. Istodobno, cijena ginekološkog pregleda, papa testa i ultrazvuka, što bi po preporukama stručnjaka trebalo obaviti jednom godišnje, kreće se kod privatnika između 65 i 100 eura.
Većina žena si ne može priuštiti privatne zdravstvene usluge, a mjere štednje s kojima je javnozdravstveni sustav suočen već godinama odražavaju se i na kvalitetu usluga vezanih za reproduktivno zdravlje. Tako, primjerice, velik broj trudničkih ambulanti koristi stare UZV aparate koji često daju krive procjene, upozorili su iz Platforme za reproduktivnu pravdu, koja se zalaže za besplatan i dostupan pobačaj.
Priziv savjesti
Cijena pobačaja u Hrvatskoj različita je od bolnice do bolnice, a kreće se od 300 eura pa sve do 650 eura u privatnoj bolnici Podobnik. Samo u četiri bolnice u zemlji, među njima i KBC-u Rijeka, svi zaposleni ginekolozi obavljaju i prekide trudnoće. U ostatku bolničkog sustava situacija je šarolika, ali nikako na korist prava žena.
U ostalim KBC-ima više je liječnika koji se pozivaju na priziv savjesti od onih koji rade pobačaje, a i dalje, nakon što je KB Sv. Duh pod novom upravom počeo raditi pobačaje, u Hrvatskoj ima bolnica koje tu zdravstvenu uslugu ne osiguravaju. Dobra je vijest što se u 14 bolnica osigurava medikamentozni pobačaj, odnosno pobačaj uz pomoć tableta, koji je za ženu bolja opcija.
Ustavni sud obvezao je Vladu na donošenje novog zakona o pobačaju, ali on još nije ugledao svjetlo dana. Malo je vjerojatno da će u proceduru ući baš u izbornoj godini, jer riječ je o škakljivoj temi koja zadire u pitanje ideologije, koja u društvu izaziva velike podjele i koja može utjecati na glasove birača.
– Plenković neće potegnuti to pitanje jer kalkulira. Naime, u Hrvatskoj stoji uz regresivnu agendu koja vikendom kleči na Trgu bana Jelačića i zaziva srednji vijek, a kad dođe u Bruxelles, onda se predstavlja velikim europejcem koji baštini moderne vrijednosti. I njegovi poltroni u Bruxellesu sustavno glasaju protiv zaštite ženskih prava. Tu nema ni trunke iskrenosti i volje da se ženama omogući pravo na pristup zdravstvenoj skrbi, gleda samo vlastiti politički opstanak, smatra Matić.
A o politici prema reproduktivnim pravima ovisi i pozicija Hrvatske u odnosu na druge europske države. Brojke se kroz godine ponešto mijenjaju, ali trendovi ostaju isti. Zapadna Europa je u pravilu naprednija u pogledu kontracepcije, pobačaja i drugih reproduktivnih prava, dok istočnjaci kaskaju, ističe.
Jedna Poljska je tako već dulje vrijeme na dnu svih istraživanja, iako formiranje nove poljske vlade daje nadu da će se krenuti u pozitivnom smjeru, dok jedna Francuska ili Belgija uvijek gledaju kako napredovati i proširiti katalog ovih prava. Hrvatska klizi prema dolje, a to je – tvrdi Matić – rezultat HDZ-ove Vlade i političkih kalkulacija na štetu ženskog zdravlja.
Priziv savjesti je mehanizam koji je za mnoge duboko problematičan, jer se odnosi na pružanje zdravstvene usluge u specijalizaciji za koju su se liječnici opredijelili, a u njegovoj je regulaciji država podbacila, tvrdi eurozastupnik. Čak i u situacijama gdje se on dozvoljava, morao bi, kaže, postojati sustav javnog upućivanja gdje, ako jedan ginekolog uskraćuje zdravstvenu skrb zbog osobnih uvjerenja, mora postojati drugi koji će taj zahvat obaviti.
– Kod nas je situacija da cijele bolničke ustanove nemaju ni jednog liječnika koji to radi i to je protivno svim međunarodnom standardima ljudskih prava, kao i našem zakonodavstvu koje jasno govori da građanke Hrvatske imaju pravo na zdravstvenu skrb. Međutim, tu se Plenković boji moćnih crkvenih krugova i ne poduzima ništa, upozorava Matić.
Europske institucije su, podsjeća, tu jasne: kada se prizna pravo na priziv savjesti u medicini, istovremeno se eksplicitno naglašava da se radi o pravu koje nije apsolutno. Putem tog mehanizma ne smije se ugrožavati prava pacijentica na dostupnost medicinske skrbi. Zakonodavstva EU-a variraju od toga da neke članice pravno ograničavaju priziv savjesti, neke predviđaju da priziv mogu imati samo liječnici i liječnice, dok neke države, a među njih spada i Hrvatska, priziv savjesti omogućuju i drugim zdravstvenim djelatnicima, na primjer ljekarnicima.
Problem od pamtivijeka
– Razgovarao sam sa ženama koje mi kažu da je to problem u Hrvatskoj od pamtivijeka. Manji dio država uopće dozvoljava tu praksu, da se mehanizam uskrate zdravstvene skrbi proširi, ali naravno da je Hrvatska to omogućila. Meni je nepojmljivo da su žene suočene s time da dođu u ljekarnu po nešto na što zakonski imaju pravo, što im je dio zdravstvene zaštite i ako tamo na šalteru naiđu na nekoga čije osobna uvjerenja mu brane da primjerice izda tabletu, one ostaju bez zdravstvene zaštite.
Doveli smo se do toga da nečije osobno mišljenje dovodi u pitanje cijeli temelj zdravstvene zaštite naših građanki. U ljekarni bi, kao i u bolnicama, ako već pristajemo na taj mehanizam, onda u svakom trenu trebala biti jedna osoba koja je u stanju odraditi svoj posao sukladno zakonu i izdati tu tabletu. To je minimum minimuma, upozorava Matić.
U pogledu pristupa kontracepciji, istraživanja iz posljednjih godina ukazuju na trend nejednakosti u dostupnosti kontracepcije između istočne i zapadne Europe.
– Hrvatska je tu među gorima, što je žalosno, a jedan od glavnih problema u Hrvatskoj je primjerice nedostupnost kontracepcije bez recepta te nedostupnost informacija o tome gdje uzeti kontracepcijska sredstva.
Također, istraživanja pokazuju da je problem i to što HZZO pokriva troškove hormonske spirale samo u slučaju medicinskih indikacija, odnosno kao oblik liječenja bolesti. Dodatno, Hrvatska ne pokriva troškove kontracepcije za mlade osobe niti za ranjive skupine poput nezaposlenih ili osoba niskih primanja, a trebala bi. To su neke stvari koje se trebaju zakonski riješiti i time bi se zasigurno povećala dostupnost kontracepcije i pratili bismo trendove u Europi koja sve više ide prema širokom pokrivanju kontraceptiva, ističe eurozastupnik Matić.
A kad je riječ o neujednačenim cijenama pobačaja, smatra da se o njima uopće ne bi trebalo raspravljati, već bi troškove trebao pokriti HZZO, i to nakon što se u sve bolnice uvede mogućnost medikamentoznog pobačaja.
– Često se ističe kako medikamentozni pobačaj ima određene prednosti, posebice zbog neinvazivnosti i niskog rizika od komplikacija. U tom kontekstu, umjesto da govorimo u ujednačavanju cijena, naš fokus je na tome da se uvede mogućnost medikamentoznog pobačaja u sve zdravstvene ustanove i da taj medicinski zahvat bude pokriven kroz sredstva HZZO-a. Dokle god pobačaj ima neku cijenu, velik dio žena ostaje bez te mogućnosti i u tome neće pomoći nikakvo ujednačavanje iznosa, uvjeren je Matić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
