Osim sveprisutnog nepotizma, klijentelizma i sličnih navika, koje su u Rijeci dovedene do savršenstva, najveći grijeh tamošnjeg SDP-a je što nikad nije imao pojma kako bi se trebao razvijati grad. Premda su mnogi vrlo kritični prema onome što je s Pulom i cijelom Istrom radio i radi IDS, ova regija ipak ima glavu i rep i jasno se opredijelila za turizam kao glavni zamašnjak razvoja. To je na Kvarneru potpuno izostalo i da nema HNK Rijeke i njezinih sjajnih uspjeha proteklih godina, i donekle karnevala, Rijeka bi postala uštogljen i dosadan grad
CROPIX
Jedan dnevni list je prošli tjedan objavio tekst o Rijeci s naslovom "Grad koji umire". Poanta je da je stanovništvo toga grada sve starije, što potvrđuju i statistički podaci. Između 2011. i 2021. Rijeka je izgubila čak 25 posto radno sposobnog stanovništva, a u isto vrijeme Split i Osijek su izgubili oko 15 posto, a Zagreb manje od 10. U tom dijelu Rijeka stoji lošije nego najsiromašnija županija, Ličko-senjska.
U tekstu se dalje tvrdi da je teško pronaći razlog za "starenje" Rijeke, s obzirom da se radi o "bogatom gradu" koji je "skoro bogat kao Istra". Međutim, veliko je pitanje je li Rijeka i dalje "bogat" grad, odnosno sasvim je moguće da je uzrok pada broja stanovnika, kojeg mnogi, eto, ne mogu dokučiti, upravo siromašenje Rijeke.
Ako zanemarimo velike prirodne katastrofe, povijest je pokazala da gradovi gube stanovnike uglavnom iz samo dva razloga, a to su rast stope kriminala i ekonomski pad. A u Rijeci, kao što znamo, kriminal nije problem.
Ovo što slijedi je jedina istina zašto je Rijeka potonula.
Bilo je to prije desetak godina kada se na Ekonomskom fakultetu u Rijeci održavala tribina kojoj je prisustvovao i tadašnji gradonačelnik Vojko Obersnel. U jednom trenutku iznesen je podatak iz studije koju su napravili stručnjaci s fakulteta, da je (ovo pišem po sjećanju i brojke možda nisu sasvim točne, ali jesu približno) početkom 90-ih BDP per capita grada Rijeke bio oko 100 posto veći od hrvatskog prosjeka, a tada, sredinom 2010-ih, samo oko 5 posto.
Obersnela je ta konstatacija toliko naljutila da je zaprijetio, između redaka, ali vrlo jasno, da će Ekonomskom fakultetu oduzeti zgradu u kojoj se odvijala tribina! Malo je reći da su se prisutni profesori i studenti zaprepastili, za razliku od nekih od nas novinara koji smo znali dvije stvari koje oni nisu - da Obersnel itekako zna biti žestok u ophođenju, gotovo pa bezobrazan, kao i da mu je održavanje lažne teze o Rijeci kao "najboljem gradu u Hrvatskoj" najvažnija stvar na svijetu. A izrečeni podaci najizravnije su tu tezu demantirali. Premda se cijela zemlja od 90-ih naovamo približila prosjeku, što se odnosi i na Istru, čini se da je Rijeka najbolji primjer srozavanja, što neumitno potvrđuje veći pad broja stanovnika u odnosu na usporedive sredine.
Obersnel je tada rekao još nešto, a to je da su ekonomisti pogriješili (a riječ je o profesorima i doktorima), jer su uspoređivali nekadašnju općinu Rijeka s današnjim gradom. S obzirom da je ta općina površinom bila mnogo veća nego današnji grad, logično je, po toj teoriji, i da je BDP sada manji. Međutim, s obzirom da se radi o BDP-u per capita, dakle po stanovniku - a manja površina znači i manji broj stanovnika - to smanjenje površine uopće ne mora donijeti i manji BDP po stanovniku. Čak dapače, moguće je da BDP po stanovniku bude veći jer su otpali dijelovi okolice, a centar je taj u kojem se odvija najviše ekonomskih aktivnosti.
Ali još je važnije, što sam tada neslužbeno uspio provjeriti na Ekonomskom fakultetu, da oni nisu uspoređivali kruške i jabuke, dakle "staru" i "novu" Rijeku, nego upravo "novu" i "novu", odnosno jabuke i jabuke. Drugim riječima, Obersnel je pred svima zapravo govorio gluposti.
Kada sam kasnije želio nastaviti priču naišao sam na velike prepreke, prije svega iz Grada Rijeke, koji nije želio ustupiti spornu studiju, u kojoj je još mnogo toga zanimljivog bilo napisano, a s Ekonomskog fakulteta se nisu usudili. Pa nisu valjda ludi, da nastavu održavaju u parku?
Zanimljivo je da se teza o "velikoj" i "maloj" Rijeci proteže do dana današnjeg, pa je i u spomenutom tekstu u jednom dnevnom listu kao prvi razlog za demografsko propadanje naveden teritorijalni preustroj iz 1993. godine. Taj preustroj zapravo je najjače oružje iz arsenala riječkog SDP-a koji, kako je poznato, vlada tim gradom doslovno od kada na ovim prostorima postoji demokracija. S jedne strane služi mu kao smokvin list kojim može sakriti sve probleme i slabosti, točno onako kako je to učinio Obersnel na spomenutoj tribini. S druge strane, preustroj je idealna praćka za ispucavanje najvećeg političkog aduta riječkog SDP-a svih vremena, a to je udaranje po HDZ-u. Ako netko misli da je IDS do savršenstva razvio strašenje naroda HDZ-om kao nekom nemani koja će nas sve potamaniti ako im slučajno damo poneki glas, onda ne zna za Rijeku. Riječki SDP je svjetski šampion u tom sportu, kojeg je bivši gradonačelnik znao igrati bolje nego Modrić nogomet.
Mnogi se, na primjer, ne sjećaju famoznih razglednica s natpisom "Pozdrav iz Rijeke", koje su do dana današnjeg ostale vjerojatno najgenijalniji PR izum u Hrvatskoj. Obersnel je slao te razglednice HDZ-ovim ministrima kao fol da ih upozori da ništa ne rade za Rijeku. Očekivano, riječka javnost je to dočekala s golemim simpatijama, a glasovi su pljuštali kao legendarna riječka kiša. Matrica "Zagreb nas ne voli" ali je "nas baš briga jer smo najbolji i bez njega" postala je SDP-ov kruh i maslac, na kojem dobiva izbore i dan danas. Ideja je u naravi nepoderiva. Prosječan birač nema pojma kako funkcioniraju ni mnogo jednostavnije stvari od ulaganja centralne vlasti u gradove i regije, pa ga se dovijeka može zamajavati. I upravo to je ono što riječki SDP radi - tvrdi da su za sve dobro zaslužni oni, a za sve loše kriv je HDZ. Kada i ako ponestane ekonomskih tema, u prvi plan izbijaju kulturne, pa se tvrdi da su Riječani tolerantni kozmopoliti, a HDZ-ovci zatucane seljačine.
A što je od svega toga istina - to malo koga zanima, jer ljude je oduvijek zanimalo samo ono što se čini da jest, a ne ono što doista jest. Samo maska, a ne i ono ispod nje. A Rijeka je, kao što znamo, nadaleko poznata po maskenbalu.
Prava istina je da je HDZ zaslužan za mnoge velike projekte u Rijeci, od studentskog kampusa do bolnice i brojnih svemirskih cesta na dalje, ali to je široj javnosti nepoznato. Lokalni HDZ je, kao i u Puli, notorno apatičan, mlitav i neaktivan, i nikad nije uspio dobre stvari komunicirati prema građanima. S obzirom da su nezavisne snage u Rijeci tradicionalno posvađane i neuvjerljive (jedinom iznimkom pokazao se Davor Štimac na prošlim izborima, ali ni on nije uspio) - SDP je još uvijek na vlasti. A to je, pokazalo se, recept za katastrofu.
Naravno, ne zato što je SDP sam po sebi loš, a HDZ ili netko treći dobar, nego zato što su u labavim demokracijama kao što je ova hrvatska promjene vlasti nužne kao promjene gaća i čarapa. Doslovno, ako se ne mijenja, sve postaje ustajalo. A riječki SDP je toliko ustajao da ga teško može spasiti i provjetravanje na najjačoj riječkoj buri.
Osim sveprisutnog nepotizma, klijentelizma i sličnih navika, koje su u Rijeci dovedene do savršenstva, najveći grijeh tamošnjeg SDP-a je što nikad nije imao pojma kako bi se trebao razvijati grad. Premda su mnogi vrlo kritični prema onome što je s Pulom i cijelom Istrom radio i radi IDS, ova regija ipak ima glavu i rep i jasno se opredijelila za turizam kao glavni zamašnjak razvoja. Nije naravno trebalo biti genijalac da se tako odluči na poluotoku koji ima Arenu i kilometre prekrasne obale, ali je trebalo ustrajati na promoviranju svega onoga što Istru danas čini posebnom. To je na Kvarneru potpuno izostalo i da nema HNK Rijeke i njezinih sjajnih uspjeha proteklih godina, i donekle karnevala, Rijeka bi postala uštogljen i dosadan grad. Jest, Pula je mrtva pola godine, ali drugu polovicu živi kao da su lude dvadesete. Pogledajmo samo popis svjetskih glazbenih atrakcija koje će sljedećeg ljeta doći ovdje - Imagine Dragons, Robbie Williams, Eros Ramazzoti, Simply Red, Florence & The Machine... Uz filmski festival i cijeli niz manjih događaja, sve to je nešto o čemu duplo veća Rijeka može samo sanjati. Bolje je biti pola godine mrtav, pa pola živ, nego svih 12 mjeseci u hibernaciji. Na koncu, da u Puli ipak nešto štima, a u Rijeci ne, pokazuju i vrlo egzaktne brojke. Pula je između 2001. i 2021. izgubila 10 posto stanovništva, a Rijeka čak 25 posto. To je ogromna razlika.
Naravno, od politike se ne može očekivati da vodi ekonomsku aktivnost, ali može i mora da stvara uvjete za razvoj, privlači investitore i stvara takvu klimu u gradu da ljudi u njega žele doći, raditi i započeti neki biznis. U svemu tome riječka vlast je u protekla tri desetljeća razočarala i to je glavni razlog zašto je broj stanovnika Rijeke drastično pao, a BDP došao u hrvatski prosjek.
U bezidejnosti što da napravi s gradom, tamošnja vlast uglavnom se bavi napuhavanjem takozvanog "riječkog identiteta", a u prijevodu to je rock glazba koju (nažalost) više nitko ne sluša, multi-kulti prenemaganje koje više nitko ne puši, i nekakav bljutavi kulturni elitizam kojeg nitko nikad nije ni pušio. Najbolji primjer je EPK debakl za koji je samo djelomično kriva korona. Kada su podijeljene pare, o čemu se i dan danas vode rasprave, u europskom gradu kulture nije ostao nitko tko bi osmislio ikakvu alternativu svemu što je bilo zamišljeno, a što je zbog pandemije postalo neizvedivo. A u načelu, bilo je zamišljeno još jako puno razglednica koje bi se poslale u Zagreb.
Da ne bi ovaj tekst postao pljuvačnica mog dragog rodnog grada, pokušajmo završiti u vedrijem tonu.
Posljednjih nekoliko godina ipak je primjetan pomak u promišljanju Rijeke, počevši od završnice Obersnelovog posljednjeg mandata. Tada je započela priča o hotelu Hilton na Costabelli i ACI marini u centru grada, koja će potpuno promijeniti Rijeku i konačno je okrenuti moru. Sve je to malo, ali je ohrabrujuće. Rijeka u neku ruku hvata turistički zaostatak, što je upozorenje i za Pulu koja se mora uozbiljiti.
Novi gradonačelnik Marko Filipović čini se kao "dobar lik" i u relativno kratkom roku uspio je napraviti nešto što Obersnel nije desetljećima - definirati projekt autobusnog kolodvora na Žabici. Taj projekt neki zovu megalomanski, ali to je zapravo vrlo jasan pokazatelj da je dobar. Niti jedan grad na svijetu nije se razvio gradeći pasje kućice, nego velike, ako treba i impozantne građevine. Možda je usporedba neumjesna, ali i za Eiffelov toranj su govorili da je megalomanski.
To što je izdržao i ignorirao pritisak oporbe koja je trubila protiv nove Žabice veliki je plus za Filipovića. Ako uz to uspije probuditi Rijeku iz sna koji je posebno izražen ljeti, ako pobjegne od utjecaja dijela riječke kulturne scene koji je upropastio EPK, ako odredi gdje i kako bi se grad trebao razvijati, ako privuče još nekoliko atraktivnih projekata, prije svega turističkih, ako se u Rijeci konačno prekine s naricanjem nad sudbinom 3. maja i okrene nekim drugim djelatnostima i industrijama, i ako konačno raskine s tradicijom optuživanja Zagreba i HDZ-a za sve i okrene se suradnji s tim istim Zagrebom i HDZ-om - ili tko god da bude na vlasti - onda bi Filipović mogao pokazati da nisam u pravu.
Odnosno, da se gaće i čarape ipak mogu provjetriti.