Andrej Plenković (foto: Goran Mehkek / CROPIX)
Više nego ikada do sada izgledno je da će hrvatski građani na prijevremene izbore. Jedini mogući termin je uoči ili poslije ljeta, s time da je ovaj drugi termin mnogo realniji. Razlozi za raspisivanje prijevremenih izbora su mnogi, prije svega činjenica da oporba nije konsolidirana i da bi HDZ tako lako ponovo osvojio vlast. Također, trenutačno vladajuća stranka mogla bi iskoristiti dobar trenutak i to nakon još jedne uspjele turističke sezone. Do tada vjerojatno ni vladajući ni oporba neće zabilježiti neke uspjehe, a stalni problem oporbenih stranaka još više će izaći na vidjelo.
Andrej Plenković donijet će vrlo brzo odluku ide li se na raspisivanje prijevremenih izbora ili ne. To će ovisiti i o njegovim namjerama da ponovo ostvari europsku karijeru ili da ostane u zemlji. Sve je više analitičara koji smatraju da će Plenković ići po treći mandat, ali realno nije isključeno da će se odlučiti za povratak u Bruxelles.
Kako vrijeme prolazi, oporbene stranke, prije svega SDP, ne pokazuju ambicije da preuzmu vlast. Kriza je kod tih stranaka konstantna, nema novih ljudi, a nema ni svježih ideja. Ništa nije bolje stanje na ljevici, kao ni na desnici. Da je konfuzno stanje pokazuje i situacija u glavnom gradu gdje koaliciju čine stranka Možemo i SDP. I dalje nije jasno koja je uloga SDP-a, a koja Možemo. Nemaju nikakvih rezultata u Zagrebu pa ni jedna stranka ne može biti zadovoljna. Kaos sa smećem još je više produbio probleme u Zagrebu, a kako se čini, toga će biti još.
Ljudi su razočarani, svjesni da nova vlast u kombinaciji sa starim SDP-om nije donijela pomake. Mnogi od onih koji su glasali za Tomislava Tomaševića više neće dati glas Možemo, a SDP u Zagrebu ionako nema veliku podršku. Jasno je da takva koalicija ne bi prošla ni na nacionalnom planu ni da im se pridruže male stranke. Tako je iz SDP-a poručeno da se potencijalni kandidati za suradnju brzo jave, jer oni neće nikoga moliti, ali odziv nije veliki.
Ni na desnici stanje nije puno bolje. Domovinski pokret više ne predstavlja neku posebnu snagu, a bogami ni Most. Krajnje desne stranke su neorganizirane i nemaju jasan koncept što predlažu biračima. Ovako razjedinjeni osvojit će otprilike isti broj mandata kao na prošlim izborima, ali neće ugroziti HDZ. Ni stranke liberalne orijentacije nisu u nimalo boljem položaju. Većinom su van vremena i prostora, nemaju lidere koji bi ih poveli i ne predstavljaju nikakvu političku snagu.
Usprkos brojnim aferama HDZ-u rejting ne pada. Građanima Hrvatske je jasno da premijer Andrej Plenković u ovim okolnostima predstavlja sigurnost, da zemlja pod njegovim vodstvom ipak ide naprijed, iako je to za neke presporo. Uvođenje eura i ulazak u Schengenski prostor svakako su veliki uspjesi i stranke na vlasti, a prošla godina donijela je realizaciju niza projekata koji su podigli standard života u Hrvatskoj. Oporba stalno želi dokazati da Plenković ne radi dobro, ali vrlo često to bude kontraproduktivno za nju. Čini se da Plenković ima posla s političkim patuljcima, koji mu politički nisu dorasli pa građani u njima i ne vide nove lidere.
S druge strane hrvatski premijer ima stalni problem sa svojim suradnicima te se na sve moguće načine zbog toga pokušava diskreditirati. Prepiska bivših visokih dužnosnica Gabrijele Žalac i Josipe Rimac pokazuje koliko je naš sustav još ranjiv od korupcije, a spominjali su AP. Sada oporba likuje, ali to nije nikakav dokaz korupcije na vrhu države, jer da netko u privatnoj korespondenciji bilo koga spominje, ne znači da je on i umiješan u nelegalne radnje.
Imenovanje Branka Bačića za ministra koji treba riješiti pitanje obnove na Baniji u svakom slučaju je dobar potez HDZ-a. Bačić slovi kao osoba s kojom se može razgovarati bez obzira na političke boje i ima realne šanse da učini pomake s obnovom. To je inače bolna točka za vladajuću stranku, ali sada je vidljivo da žele ubrzati obnovu. S rezultatima na Baniji mnogo lakše bi HDZ ušao u izbore, kada god oni bili.
I unutarstranačka situacija u HDZ-u sada ukazuje da je trenutak da se ide u prijevremene izbore. Uvijek prije svakih izbora javljaju se nezadovoljnici u stranci i pokušavaju osigurati sebi bolji plasman. Do redovnih izbora imali bi više vremena za realizaciju svojih ambicija što bi dodatno kompliciralo jedinstvo u HDZ-u koje je potrebno za izbore. Već sada se vidi da je slavonska struja koju predvodi Ivan Anušić puna ambicija, da često ima drukčije vizije od središnjice HDZ-a, iako to javno ne smije pokazati. Ali to još uvijek ne dovodi do stvaranja atmosfere koja bi bila prepreka za izbore pa, ako se premijer odluči za jesen, izbjeći će priče o strujama unutar HDZ-a i njihovom sukobu.
Godinama se stvarala fama da Milijan Brkić jedini može pripremiti teren za izbore. Onda se vidjelo da to nije točno, da HDZ ima potencijal za izborni uspjeh s njim, kao i bez njega. Gordan Jandroković bio je uspješan u radu na terenu, a i mnogi drugi koji su se dokazali kao vječiti organizatori. HDZ ima čvrsto biračko tijelo i vjerne birače koji izlaze na izbore i daju glas svojoj stranci bez obzira na sve. Za razliku od oporbenih stranaka, prije svega SDP-a, čiji birači vrlo često ostaju kod kuće i apstiniraju od izbora.
Sve to ide u korist sada vladajuće stranke koja s pravom poručuje da, i u slučaju da se sve stranke ujedine, što je nemoguće, ne bi uspjeli pobijediti HDZ. Mnogi će se prikloniti pobjednicima i to je adut s kojom HDZ može računati i na prijevremenim izborima.
Hoće li biti raspisani u mnogočemu ovisi i o rezultatima ekonomije do jeseni. Svi su izgledi da u cijeloj Europi rast neće biti visok, ali u Hrvatskoj, kao i u drugim europskim državama, Vlada će i dalje nastojati što je više moguće pomoći ugroženim skupinama, prije svega kontroliranom cijenom plina i struje.
Kada će se pojaviti novinski naslovi o drastičnim povećanjima cijene energije u europskim državama, građani će nagraditi vladajuću stranku ako uspije cijenu struje i plina zadržati u razumnim granicama. Još jedna uspješna turistička sezona bit će također prilika da vladajući istaknu svoje zasluge, turizam će mnogima napuniti džepove. Sve to ide na ruku HDZ-u.
Stoji i konstatacija da su prijevremeni izbori veliki rizik nakon kojih bi HDZ, u slučaju pobjede, imao labavu većinu. To nije netočno, ali tako bi bilo vjerojatno da budu i redovni izbori. Sada HDZ na papiru ima malu većinu, ali stabilnu, i mnoge spavače koji bi pomogli u slučaju nekih problema.
O prijevremenim izborima pisalo se i kalkuliralo i prije godinu dana i analitičari su ocijenili da je povoljno vrijeme za njih nakon izgradnje Pelješkog mosta. Premijer je uporno odgovarao da nema ništa od izbora, pitajući "odakle vam to". I zaista, kako se čini, to nije bila opcija, ali ove godine situacija je ipak drugačija. Više neće biti promjena u Vladi ako se ne dogode izvanredne okolnosti, a neki ministri ionako jedva obnašaju svoju dužnost i sada. Premijer ih nije mijenjao jer nije želio stvoriti atmosferu da je potrebna veća rekonstrukcija Vlade, što je možda bio i promašaj. Bilo kako bilo, s ovom ekipom Plenković ide po svoj treći mandat i otvara put za novu pobjedu HDZ-a.
Treba biti posve realan i reći da 90 posto uspjeha vladajuće stranke i koalicije na vlasti je zahvaljujući primjeru. I iz sukoba s predsjednikom države Zoranom Milanovićem izašao je kao pobjednik, pokazao je i dokazao da vodi razumnu politiku na vanjskom planu. Još su uvijek mnogi građani razočarani, prije svega politikom i političarima, jer misle da im oni, bez obzira na političke boje, ne donose garanciju da će bolje živjeti. Ali to nije problem samo u Hrvatskoj. I u drugim europskim zemljama javlja se sličan trend.
Zanimljivo je da u Hrvatskoj već duže vrijeme nema naznaka da će neka nova politička opcija pretendirati na vlast. Možemo! je izgorio brže nego što se moglo zamisliti i nastavilo tradiciju da treći put u Hrvatskoj najčešće završi s krahom. SDP više nema nikakvu snagu, razbijen je i oni koji ga sada vode nemaju potencijal da osvoje vlast. Bernardić je nedavno rekao da bi prije Mjesec udario u Zemlju nego što bi Grbin postao primjer, a to je nažalost za ljevicu u Hrvatskoj realna konstatacija.
Međutim ni odmetnici iz SDP-a nisu postigli ništa osim što na političkoj sceni lansiraju fraze. Sve se tako vrti u krug, a HDZ ima stabilnu većinu i vjerne birače s kojima može računati i na prijevremenim i na redovnim izborima. Sada je na predsjedniku stranke odluka hoće li ići na izbore gotovo godinu dana prije od redovnih ili će se odlučiti da parlamentarni izbori i oni za Europu budu u isto vrijeme. Bez obzira na tu odluku ova će godina biti politički mnogo burnija i zanimljivija.