Summit energetske demokracije (SED) koji je proteklog tjedna održan u pulskom hotelu Park Plaza Histria okupio je poslovne lidere, kreatore politika, stručnjake i znanstvenike širokog spektra interesa kako bi raspravljali o temama koje oblikuju i provode energetsku tranziciju, a izuzetno su aktualne u kontekstu recentnih događanja na tržištu energenata i refleksije rusko ukrajinskog sukoba.

Domaćin skupa bio je predsjednik SED-a, prof. dr. sc. Vladislav Brkić, dekan Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i jedan od vodećih domaćih stručnjaka kad su u pitanju energenti i tržište opskrbom njima.

Razgovarali smo s njim o aktualnim temama na marginama ovog skupa.

- Svijet se ubrzano razvija kao nikad do sada i raste broj istraživanja i tehnoloških inovacija, stvarajući prilike u poslovnom smislu za milijarde ljudi. Sav taj rast nužno zahtijeva i energiju. Zbog opravdanih zahtjeva za smanjenim okolišnim otiskom energija već sada treba biti proizvedena i isporučena na nove načine. Klimatske promjene najveći su izazov našeg doba, no one nam ujedno pružaju priliku da osmislimo novi gospodarski model uz već započetu energetsku tranziciju, te je u ovim novim okolnostima pravo pitanje samo u kojoj brzini će ona ići.

- Što uključuje energetska tranzicija?

- Energetska tranzicija uključuje promjenu vrsta energije iz neobnovljivih u obnovljive izvore. Međutim, pritom ne smijemo zaboraviti da jedan oblik energije ne treba u potpunosti isključiti onaj drugi. Svaka država, a pogotovo Hrvatska kao mala zemlja, mora se osloniti na svoje energetske resurse i potencijale. S obzirom na to da se nalazimo na području Jadranske Hrvatske, to su prvenstveno vjetar i sunce, međutim u vašoj blizini postoje i plinska nalazišta u Jadranskom moru, a plin je ponovno, prema taksonomiji Europske unije, vraćen na onu stazu gdje je trebao biti, on je znači jedno tranzicijsko gorivo, odnosno sirovina prema niskougljičnoj budućnosti Europe.

U europskom zelenom planu uspostavljaju se sastavnice gospodarske sutrašnjice u kojoj će važnu ulogu imati strategije za kružno gospodarstvo, nultu stopu onečišćenja, održivu i pametnu mobilnost, vodik, baterije, biomasu, bioplin, geotermalnu energiju, te općenito energiju iz obnovljivih izvora. Za potporu toj tranziciji predviđena su dosad nezabilježena sredstva u planu oporavka EU, iz instrumenta NextGeneration EU. Summit energetske demokracije želi biti zamašnjak u raspravama o tim politikama i doprinijeti razumijevanju, ali i rješenjima. Sve to želimo postići postavljajući si pitanja kao što su - zašto, kada, tko i kako postići cjelovitu energetsku tranziciju.

- Kako iskoristiti tu zelenu tranziciju?

- Hrvatske tvrtke moraju su pripremiti, a neke, pogotovo male i srednje, već su pripremljene, kako bi iskoristile taj izazov za jačanje svog poslovanja, konkurentnosti i za razvoj. Velika prilika za to pruža im se putem Nacionalnog plana oporavka kroz koji su Hrvatskoj dodijeljena određena sredstva za dekarbonizaciju energetskog sektora, odnosno kako bi se pokrenule inovacije u smislu novih tehnoloških rješenja. O nekima o njih mogli smo čuti i na ovom summitu u Puli.

Primjerice, tvrtka DOK-ING radi u smjeru proizvodnje vodika kao goriva budućnosti. Prvenstveno se to odnosi na korištenje vodika kao goriva u automobilskoj i brodarskoj industriji. Ja sam inače po struci naftaš, a mi naftaši i geolozi smo karbonizirali svijet i isporučili geoenergiju koja je ipak zaslužna za standard koji danas imamo. Jedno od pitanja koje se neizbježno u ovom procesu postavlja svakako je kako balansirati potrebe svijeta za razvojem i zelene politike.

Znanost traži odgovore, te je vrlo važno da se to znanje s fakulteta transferira u naše gospodarstvo. Sveučilište u Zagrebu, ali i ostala hrvatska sveučilišta, objavljuju silne inovacije svojih zaposlenika, te njih treba testirati kroz proizvodnju, dio njih patentirati i to implementirati u gospodarstvo i industriju. Nas se često percipira kao nekog tko ne radi ništa i troši državni novac, međutim situacija je u potpunosti drugačija, pa tako primjerice zagrebačko Sveučilište 50 posto prihoda ostvaruje putem znanstveno istraživačkih radova, odnosno suradnje s gospodarstvom. Dakle, mi želimo onome tko nas plaća vratiti to na najbolji način, a ako vratimo to u naše kompanije ili male tvrtke, onda očekujemo da oni zapošljavaju naše studente i da ti mladi ljudi ostanu u Hrvatskoj i ne moraju tražiti posao van naših granica.

- Spomenuli ste ranije prirodni plin, Hrvatska je poprilično ovisna o uvozu tog energenta. Koliko njegov nedostatak zbog krize može nadomjestiti LNG?

- LNG je odličan projekt koji nam daje jednu sigurnost opskrbe. Pitanje je jedino po kojoj cijeni se kupuje taj plin i hoće li taj plin koji dođe do Krka nužno i ostati u Hrvatskoj. Lani je tih 1,9 milijardi kubika ostalo Republici Hrvatskoj. Mislim da hrvatske kompanije Plinacro, odnosno HEP imaju jednu četvrtinu zakupljenog kapaciteta tog terminala, dok su ostalo zakupili strani zakupci. Dakle, onome kome treba plin, taj će ga povući.

S druge strane, ne ulazeći u geopolitiku, obećanje američkog predsjednika Bidena da će Europi isporučiti 15 milijardi kubika plina mislim da je vrlo upitno da li se može realizirati. Svi izvoznici LNG-a su privatne kompanije i teško je njima reći vozite u Omišalj ili Litvu ako će u Kini ili Japanu dobiti bolju cijenu za svoj proizvod. Ovisnost Europe o ruskom plinu je neupitna, a ono što mene najviše brine to je kako će Europa, ali prije svega Hrvatska, dočekati narednu zimu. Ovu zimu smo nekako izgurali uz cijene koje su strahovito rasle. Plan Europe je da joj skladišta do početka zime budu barem 80 posto puna, no nije još najbolje jasno iz kojih će to biti izvora.

- Puno godina ste proveli u realnom sektoru. Jeste li mogli zamisliti da će se dogoditi ovakva situacija na tržištu energentima?

- Više od dvadeset godina radio sam u Ini i teško se neka situacija može usporediti s ovim što sad proživljavamo. Prvo pandemija, a zatim ukrajinsko-ruski rat napravili su na tom tržištu pravi kaos i što je najgore, njime više na vladaju nekakve zakonitosti, odnosno pad ili rast cijene nafte na tržištu uopće ne mora utjecati da se isto dogodi i s cijenom derivata. Nema pravila. Moram reći da sam siguran da tu ima jako puno špekulacija i zarade. Mnogi zarađuju, ali mi moramo biti svjesni da će Europa platiti skupu cijenu ove krize.

- Može li Europa u ovom trenutku funkcionirati bez ruskih energenata?

- Mislim da je to nemoguće. Europska unija uvozi iz Rusije 150 milijardi kubika plina i ja se doista nadam da Europsku komisiju za poteze koji povlače ne konzultiraju europarlamentarci, već da ipak imaju neko stručno tijelo koje ih oko takvih tema savjetuje. Da se samo ostane pri planu o jednoj trećini manje ruskog plina u ovoj godini to je između 50 i 60 milijardi kubika koje treba negdje drugdje pronaći, a nova zima je već za pola godine. Ono što možda prolazi malo ispod radara, a vezano je uz plin, to je sirovina za proizvodnju umjetnih gnojiva. Petrokemija Kutina ne radi jer je sirovina sad stvarno skupa, a skupa sirovina znači i skuplje umjetno gnojivo koje si naši seljaci sa svojim standardom neće moći priuštiti. Uvoz umjetnih gnojiva iz Rusije u Europu, kao ni uvoz plina, zasad još uvijek nisu pod sankcijama jer radi se o proizvodu koji je važan za prehranu stanovništva. Bojim se da bi daljnjim zaoštravanjem odnosa Europa možda ipak uzela malo preveliki zalogaj koji će biti teško financirati i koji će se značajno odraziti na standard njezinih građana.

Povezane vijesti

• IEA: rast potražnje za naftom usporit će nakon 2025.
• Grenland okončao 50-godišnji pokušaj proizvodnje nafte
• Demokratski kongresmeni traže korištenje strateških rezervi nafte i zabranu izvoza