Cijelo istraživanje tijeka i „pranja“ novca istraživalo se u 108 novinskih redakcija, među kojima su bili BBC, Deutsche Welle i drugi najpoznatiji svjetski mediji. Autentičnost samih dokumenata – koji su krcati financijskim podacima, brojevima računa i imenima klijenata – ne smatra se spornom
Svjetskim medijima odjeknula je još jedna financijsko-politička „bomba“ koju već uspoređuju s legendarnim Wikileaksom, papirima iz Paname ili „rajskim papirima“, koji su dospjeli u javnost 2017. godine iz off-shore kompanije Epibi. Riječ je o FinCEN dosjeima, odnosno dokumentima o financijskim transakcijama vrijednima oko dvije milijarde dolara, a čiji je sadržaj vrlo neugodan za brojne vodeće svjetske banke i financijske institucije zbog „pranja novca“, ali i za nekoliko moćnih ruskih oligarha, pa i samog predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina čiji je bliski suradnik Arkadij Rotenberg povezan sa cijelim skandalom. Objavljeni dokumenti, javlja BBC, pokazuju i načine na koji su ruski supermilijarderi prebacivali novac u zapadne banke unatoč sankcijama pod kojima se nakon aneksije Krima našla njihova zemlja.
FinCEN dokumenti su skupina od oko 2.500 spisa odnosno dosjea koje su banke službeno dostavljale američkoj vladi u razdoblju od 2000. do 2017. godine i u kojima izražavaju zabrinutost oko poslovnog ponašanja njihovih najbogatijih klijenata. Riječ je o bankarskoj praksi preko koje banke ukazuju na sumnjivo ponašanje svojih klijenata, ali ne i na neka kaznena dijela ili prevare. Dokumenti su tajni i predstavljaju podatke koje banke ili vlasti nikada ne bi dostavile javnosti – ali su „procurili“ iz struktura američke administracije do medijske platforme BuzzField News gdje su ih podijelili skupini od stotinjak istraživačkih novinara najuglednijih medija iz 88 država. Cijelo istraživanje tijeka i „pranja“ novca istraživalo se u 108 novinskih redakcija, među kojima su bili BBC, Deutsche Welle i drugi najpoznatiji svjetski mediji.
Autentičnost samih dokumenata – koji su krcati financijskim podacima, brojevima računa i imenima klijenata – ne smatra se spornom. Oni potiču iz FinCEN - istraživačke mreže za financijski kriminal koju čine stručnjaci iz Ministarstva financija u Washingtonu. Do njih dolaze sve informacije o sumnjivim transakcijama u američkim dolarima – čak i ako se takvo „muljanje“ događa izvan Sjedinjenih Država.
Svako sporno ponašanje bilježi se u izvješćima o sumnjivim aktivnostima – označavaju se skraćenicom SAR – i banka ga je obavezna popuniti i poslati vlastima. Ta bankovna obaveza iznimno je važna kada se radi o sprječavanju pranja novca – točnije o pokušajima da se novac zarađen kriminalnim aktivnostima poput šverca oružja, trgovine drogom ili korupcijom – prebaci na račun neke od uglednih banaka. Jednako je važna okolnost da se na takav način ne prebacuje novac iz država koje se nalaze pod sankcijama.
Banke nisu obavezne samo dostavljati izviješća o sumnjivom poslovanju vlastima – nego ga i prekinuti posjeduju li dokaze o kriminalnim aktivnostima svojih klijenata.
Fergas Shill, predstavnik međunarodnog tima istraživačkih novinara (ICIJ) tvrdi da postojeći dokumenti pokazuju „koliko banke znaju o beskrajnom tijekovima prljavog novca na čitavoj planeti". On kaže da novinarima nisu bili dostupni svi dokumenti iz navedenog razdoblja, nego samo njih dio – a i on pokazuje „pranje“ dvije milijarde dolara.
Ipak, „ulov“ koje je novo istraživanje tamnog svijeta povezanosti bankarstva i kriminala donijelo je do senzacionalnih otkrića. Golema banka HSBC je, prema tim podacima, omogućila prebacivanje milijuna dolara sumnjivog novca čak i nakon upozorenja američkih vlasti da se radi o nezakonitim aktivnostima.
Banka J. P. Morgan prebacila je određenoj tvrtki – za koju su poslije saznali da pripada jednom od deset najtraženijih kriminalaca sa liste FBI – milijardu američkih dolara bez znanja tko je vlasnik londonskog računa s kojeg su išle transakcije.
Prema informacijama američkog FinCEN-a, zemlje „višeg rizika“ za sumnjivo poslovanje su Velika Britanija i Cipar. U dokumentaciji o sumnjivom poslovanju spominje se više od tri tisuće britanskih kompanija o kojima su podnesene prijave. Središnja banka Ujedinjenih Arapskih Emirata kršila je upozorenje o kršenju sankcija Iranu, dok je Deutsche Bank transferirala novac za kojeg se vjeruje da pripada teroristima, organizirano kriminalu i trgovcima drogom.
Banka Standard Charted poslovala je s Arapskom bankom prebacujući gotovinu na račune klijenata u banci u Jordanu koji su bili korišteni za financiranje terorizma. Veze s ruskim oligarsima posebno su zanimljiva medijska tema. Prema istraživanju medija, oligarh Arkadij Rotenberg, koji pripada krugu najbližih prijatelja Vladimira Putina možda je koristio londonsku Barclays banku za pranje novca i izbjegavanje sankcija koje se primjenjuju još od 2014. godine. Uz Arkadija, na „crnoj listi“ SAD i EU za poslovanje su i Boris Rotenberg, Arkadijev brat te sin Igor.
Njihove ruske kompanije smatraju se gotovo ruskim „javnim poduzećima“ – posljednjih godina gradile su ceste, plinovod i elektranu na račun države – te su zarađivale preko ugovora s Gazpromom i poslovima vezanim uz zimsku olimpijadu u Sočiju. Barclays banka je 2008. godine otvorila račun za kompaniju pod imenom Advantage Aliance koja je na tamo prebacila – od 2012. do 2016. godine – šezdeset milijuna funti. Preko tog računa obitelj Rotenberg kupovala je umjetnine u vrijednostima nekoliko milijuna dolara. Nakon dokazivanja da je kompanija u vlasništvu Arkadija Rotenberga, račun je ugašen 2016. godine, ali je jedna druga njegova kompanija imala račun u toj banci još godinu dana. S njih su se kupovale umjetnine iz aukcijskih kuća u Velikoj Britaniji i SAD koje nisu postavljale upite tko, zapravo, plaća njihovu robu.
Roman Abramovič, ruski milijarder s engleskom adresom i vlasnik nogometnog kluba Chelsea, također pripada najzanimljivijim ličnostima koji se spominju u FinCEN dosjeima. On je, naime, preko svojih tvrtki tajno investirao u nogometaše koji nisu bili dio njegova kluba, nego su, štoviše, igrali za konkurenciju. Među njima je Peruanac Andre Carrillo, koji je igrao protiv Chelseaja u utakmicama Lige prvaka 2014. godine, a Abramovič ga je „posjedovao“ preko tvrtke sa sjedištem na Britanskim Djevičanskim otocima.