Andrea Macinanti, jedan od najznačajnijih talijanskih orguljaša i stručnjaka vezan uz same početke projekta Organum Histriae, vraća se u Istru kako bi predstavio restaurirane orgulje motovunske župne crkve sv. Stjepana, kroz prigodan program, pisan za upravo ovakav tip orgulja.

Tako će se 30. lipnja u toj crkvi, od 20 sati, i to s besplatnim ulazom, moći čuti svu raskoš venecijanskog orguljarstva kasnog 18. stoljeća kroz pomno odabrane bisere orguljaške glazbe iz svih kuteva Italije, a kao počasni gost na programu našao se i naš Anđelko Klobučar.

Orguljska tradicija

Projekt Organum Histriae, začet još davne 1998. godine, u svom primarnom fokusu drži neprocijenjivo vrijedne povijesne orgulje koje datiraju iz druge polovice 18. stoljeća. U okviru istog restaurirano je nekoliko povijesnih orgulja koje pripadaju tzv. "Venecijansko – dalmatinskoj" orguljarskoj tradiciji, specifičnoj za istočnu jadransku obalu koja je gotovo tristo godina bila pod Serenissimom.

Začetnikom ove tradicije smatra se Petar Nakić, Pietro Nachini (rodom Šibenčanin), briljantan matematičar, fizičar i graditelj instrumenata čija su dostignuća i inovacije kasnije slijedile generacije graditelja orgulja, pa i sam Gaetano Callido, jedan od najslavnijih venecijanskih orguljara.

Zašto su baš ovi instumenti značajni danas i zaslužuju našu pažnju? Riječ je o pravim glazbenim vremeplovima – ukoliko su kvalitetno restaurirani i uz minimalna odstupanja od originalne gradnje, slušatelji mogu zaista čuti gotovo identičan zvuk kakav su čuli i naši preci pred više od dvjesto godina!

Također, u 18. stoljeću gradnja orgulja bila je izrazito skupa zbog njihove kompleksnosti (smatrane su čudom tehnologije!), naročito u Istri gdje nisu postojale orguljarske radione (barem ne od ovakvog značaja) i svi djelovi dolazili su, uglavnom, brodovima iz Venecije.

Svaki djelić instrumenta građen je ručno, u svaki komadić utkan je orguljar, njegova osobnost, znanje i ukus, poput pravog umjetnika. Osim umjetničkog značaja, posjedovanje orgulja u to vrijeme pokazivalo je političku važnost grada, odnosno neku vrstu prestiža i statusnog simbola.

Iako je povijest gradnje orgulja u Istri nedovoljno istražena, nekoliko činjenica je poznato. Primjerice, u Motovunu rođen je Andrija Motovunjanin (Andrea Antico da Montona), jedan od najpoznatijih tiskara muzikalija s početka 16. stoljeća. Slavno je njegovo rivalstvo s Ottavianom Petruccijem i dobivanje papinske privilegije za tisak, zbog čega je 1517. godine tiskao prvu glazbu za orgulje ikada, pod nazivom "Frottole intabulate da sonare organi".

Nažalost, ne znamo jesu li tada već u Motovunu postojale orgulje, ali Biskup Tommasini u 17. st. spominje kako stara crkva (prethodna, na mjestu današnje) posjeduje "bellissimo organo" i kako zajednica financira orguljaša, što je evidentirano na još nekoliko lokacija u Istri!

Nažalost, nakon puno nesretnih okolnosti kroz povijest (ratovi, promjene u etničkim strukturama stanovništva, neki novi trendovi...), mnoge orgulje su devastirane i uništene. Na svu sreću, orgulje Gaetana Callida, građene 1797. godine za župnu crkvu sv. Stjepana u Motovunu, preživjele su sva ta burna vremena.

Iako vidno oštećene, 2006. godine dospjele su u stručne ruke, graditelja orgulja i restauratora iz Codroipa, čija se obitelj bavi ovim zanatom i umjetnošću još od kraja 18. stoljeća. Francesco Zanin, sedma generacija orguljara iz obitelji Zanin, obavio je besprijekornu restauraciju i podario novi život ovom motovunskom biseru.

Napokon vraćene kući

Orgulje nisu odmah smještene na matičnu lokaciju zbog toga što je i sama župna crkva morala proći kroz zahtjevnu i dugotrajnu obnovu, zbog čega je pronađena "privremena lokacija" u malenoj crkvi Blažene djevice Marije od Servita (Madonna dei Servi) gdje su orgulje dugo čekale, sve do konca 2023. godine.

Na incijativu motovunskog župnika, vlč. Izidora Sekickog, uz stručnu i savjetodavnu pomoć Udruge Organum Histriae, uz logističku pomoć Općine Motovun i financijsku potporu Upravnog Odjela za kulturu Istarske županije te Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, orgulje su napokon "vraćene kući" gdje pripadaju akustički i estetski, te gdje je moguće čuti njihov pravi, puni zvuk.