Uvijek je lijepo na ekranu, velikom i malom, vidjeti nova lica jer to ponekad zna donijeti drukčiji pristup filmu, osvježenje i novu perspektivu. »Frka«, film koji je na 71. PFF-u imao svoju svjetsku premijeru u Istarskom narodnom kazailištu donekle donosi novu perspektivu, iako se tijekom gledanja nisam mogao oteti dojmu da je redatelj Svebor Mihael Jelić jednom previše pogledao film »Ratnici podzemlja« (grupa ljudi koja mora obaviti zadatak u određeno vrijeme, po noći, prevazići svoje razlike i po mogućnosti preživjeti), no na kraju njegovo filmsko djelo kao da potone pod teretom vlastitih ambicija.

Malo drama, malo komedija

Priča o Niki koja mora dostaviti drogu i novac opakom kriminalcu u početku se još nekako drži, no ubrzo baca logiku u vjetar. Nakon što joj netko ukrade biciklu u čijem je sicu nosila robu Nika dolazi kod mladog big bad bossa Petra koji je bijesan k’o ris te se nakon kratkog nadmudrivanja i prijetnji dogovore da će mu ona utjerati novac od dužnika. On joj daje popis – samo imena i nadimci, bez ikakvih drugih uputa (?!) te Nika nema drugog izbora. U međuvremenu je ona srela starog prijatelja ili bivšeg dečka i kada njih dvoje odluče krenuti, šokirana Petrovom nasilnošću, odlučuje im se pridružiti i njegova sestrična Sara, a razlog zašto ona to čini je objašnjen krajnje nemušto. Eto, ona mora biti tu i dobrog je srca. To je tek početak, no puno se još toga može popraviti što sugerira i inače odlična noćna fotografija, a film je sniman u Osijeku. Stvari se ipak ne popravljaju i jedino se možemo nadati da će likovi koje oni budu susretali biti zanimljivi, a i mene je zanimalo kako će mlada i samouvjerena Nika iskamčiti novac. Recimo tako što će ekipi koja igra košarku nakon neuspjelog uvjeravanja pokušati ukrasti ruksake no prvo im treba skrenuti pažnju, ali kako? Ljudi, s vama je i napušeni tip kojeg ste maločas poveli sa sobom, koji nosi svjetleće narukvice i svjetleće sunčane naočale (po noći!) i pritom studira psihologiju. Ako on ne može na sebe skrenuti pažnju, tko može? Ali ne, scenarij tu mogućnost iz nekog razloga jednostavno ignorira. Opet, volio bih da je tu kraj rupama na scenarističkoj cesti, ali ne samo da tih rupa više nema nego se pred kraj pretvaraju u prave male provalije iako je u redu onaj rasplet s policajcem. Dodatni problem, koji nije samo problem ovog filma, je što je »Frka« malo drama, malo komedija i tu nema nikakve ravnoteže što se opet vidi u zadnjih pola sata te pogotovo u zbrkanoj i neefektnoj završnici. Kaže se da konac djelo krasi. Ne u ovom slučaju.

Još jedan film s jučerašnjeg programau INK-u dolazi iz kategorije manjinskih koprodukcija, a riječ je o dokumentarnom filmu »Kix« Balinta Revesza i Davida Mikulana snimanom 13 godina u Budimpešti. Film je to čiji autor, mladić koji prvo želi postati, a onda i postaje diplomirani snimatelj, a priča počinje tako što upoznaje lokalnu mulariju, klince koji se igraju na ulici, koji se valjaju po prljavštini, skejtaju i tuku. Uskoro upoznaje i njihovu obitelj koja živi u tijesnom stančiću i jedva spaja kraj s krajem. Jesu li oni »beskorisno mali uličari« kako se sami nazivaju ili tek »anđeli prljavih lica« kako bi ih mogao netko drugi opisati?

Zapravo, nisu ni jedno ni drugo. Godine prolaze i kamera, koja se sada puno manje trese, fokusira se na Sanjyija i polako se tu stvara priča o obitelji na rubu egzistencije, a kroz nju se dalje priča o suvremenoj Mađarskoj Viktora Orbana. Drugim riječima, ovo bi mogao biti rad na temu »Pokaži da si socijalno osjetljiv i angažiran bez da to jasno kažeš«.

Pogled na prljavštinu

»Kix« je pogled na prljavštinu i onaj donji sloj društvene ljestvice, ali bez previše suvišnih komentara. Ono što pokazuju autori filma ne mora kod svih izmamiti suosjećanje, pa niti Sanjy nije lik za kojeg se nužno mora ili treba navijati, no ne samo da se sugerira nego se u filmu u jednom trenu jasno kaže (doduše ne od strane autora) da je neimaština i nedostatak roditeljskog nadzora uzrok njegovog zastranjenja koje pak dovodi do jedne velike tragedije.

Pravog sretnog kraja nema, samo jednog simboličkog Damoklovog mača koji ostaje visiti. To i pitanja koliko je 13-godišnje prisustvo filmaša utjecalo da se stvari u filmu razvijaju baš tako kako su se razvile? Što bi bilo da oni nisu došli? Pa, ako je neimaština uzrok Sanjyjevih grešaka, kako to da i djeca iz dobrostojećih obitelji čine kriminalna djela?

U »Kixu« se može naći poruka, ali i ne mora, a gledajući film može se stati na stranu ove obitelji i ne mora i to je velika vrijednost i prednost ovog filma. Možda ćete se nakon gledanja ovog filma zamisliti nad sudbinom ovakve i sličnih obitelji u sličnoj situaciji, a možda ćete reći »Neka, tako i treba, bolje nisu zaslužili«, no da ćete ostati do kraja ravnodušni, to je, usudio bih se pretpostaviti, vrlo malo vjerojatno.

Povezane vijesti

• Otvoren natječaj za prijavu filmova na 63. PFF
• Prijave za Hrvatski program i Kratku Pulu 63. PFF-a
• OVJENČAN S PET OSKARA Spektakularni "Gladijator" će 20 godina nakon nastanka 27. srpnja prvi put biti prikazan u Areni. DOLAZE I SVJETSKI POZNATE FACE IZ SVIJETA FILMA!