Krajem studenog prošle godine, na "Drosinu" je stigao Ivan Lučić. Na službenom predstavljanju je priznao da je za njim duža pauza, jer je u trenutku kad je koronavirus paralizirao cijeli svijet i zaustavio sva sportska natjecanja, otišao na operaciju da bi riješio probleme s koljenom koji su ga mučili. Odradio je potom rehabilitaciju, započeo s treninzima i, po vlastitim riječima, trebalo mu je još najviše dva tjedna da se vrati na nivo na kojem je bio u prošloj sezoni tijekom koje je čuvao vrata bečke Austrije. Očekivalo se da će do zimske stanke sigurno debitirati za "zeleno-žute", ali to se nije dogodilo jer je zbog velikog broja zaraženih igrača, pulski prvoligaš bio primoran odgoditi sve utakmice koje je trebao igrati u prosincu.

"Win-win" situacija

Prolongirao se stoga Lučićev debi za 24. siječnja, kad je na "Drosinu" stigao Slaven Belupo i već je na prvoj utakmici vratar koji je dvije godine proveo u redovima minhenskog Bayerna, dao naslutiti da će biti pravo pojačanje za "zeleno-žute". Potvrdio je to i u ogledima koji su slijedili te kad je jednom zgrabio "jedinicu" više je nije ispuštao iz ruku. Odradio je u drugom dijelu sezone 26 utakmica, sve od prve do posljednje minute, prepustivši Fabriceu Ondoi, reprezentativcu Kameruna, tek onu u četvrtfinalu Hrvatskog kupa protiv trećeligaša Oriolika.

U 23 prvenstvena ogleda primio je Lučić 28 pogodaka, nikad više od dva po utakmici, a usto je u dva navrata sačuvao svoju mrežu netaknutom, u Kranjčevićevoj protiv Lokomotive te na "Drosini" protiv Slaven Belupa. Treći, odnosno gledamo li kronološki prvi "clean sheets" upisao je u osmini finala Hrvatskog kupa protiv Šibenika na Šubićevcu. Potom je u polufinalu dvaput kapitulirao protiv Rijeke, da bi u finalu s Dinamom čak šest puta morao vaditi loptu iz svoje mreže.

- Ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali mislim da nikad dosad na jednoj utakmici nisam primio šest pogodaka i nadam se da neću nikad više. Jednostavno, tako se poklopilo, bila je to utakmica na kojoj se puno toga događalo i završila je kako je završila. Utakmica je to pred koju su nas praktički svi već bili unaprijed otpisali, ali normalno je da smo mi negdje duboko u sebi vjerovali da, unatoč svim predviđanjima, možemo nešto napraviti. No, premda je finale posebna utakmica, igračima je u tom trenutku puno više bila u glavi ona koja slijedi za četiri dana, prvenstvena s Osijekom, rekao je Ivan Lučić, golman Istre 1961. - To je bio vrhunac sezone, s onih deset minuta čekanja nakon što je naša utakmica završila da vidimo kako će se rasplesti ona u Koprivnici. Najvažnije je da je na kraju završilo dobro, jer smo izgubili i mi i Varaždin, ali ne bih nikome poželio da proživi sve ono što smo mi proživjeli. Premda je nisam odradio cijelu, već sam u Istri 1961 proveo samo šest mjeseci, bilo je to nešto novo za mene i daleko najteža sezona u mojoj dosadašnjoj karijeri.

Povezane vijesti

• HNL: Zagreb - Dinamo 1:2, remi Intera i Splita
• HNL: Istra 1961 na Drosini poražena od Intera (1:2)
• HNL: Zeleno-žuti osvojili bod u Kranjčevićevoj