(NAJ)SPORTAŠICA

Puljanka Mikela Ristoski bila je jedna od kandidatkinja za paraolimpijku desetljeća. Sada je pred njom novi veliki izazov. "Na Igrama u Tokiju ŽELIM OSVOJITI MEDALJU"

U Tokiju će braniti svoj osobni rekord u skoku u dalj od 5,79 metara, za koji je odnijela zlato 2016. godine na Paraolimpijskim igrama u Riu de Janeiru. Tada je, kaže, pobijedila Poljakinju Karolinu Kucharczyk (5.55) što je dugo priželjkivala

| Autor: Doria MOHOROVIĆ
Mikela Ristoski (Snimio Milivoj Mijošek)

Mikela Ristoski (Snimio Milivoj Mijošek)


"Sport mi je na neki način promijenio život", započinje svoju priču Puljanka Mikela Ristoski, 31-godišnja atletičarka AKOSI Medulin koja je bila u uskom izboru za Paraolimpijca desetljeća u kojem se birao najbolji sportaš desetljeća s invaliditetom. Iako nije izabrana za paraolimpijku desetljeća, već je to plivač Mihovil Španja, to nimalo ne umanjuje vrijednost naše sportašice. U svojoj zavidnoj kolekciji ima paraolimpijsko, svjetsko i europsko zlato.

Ristoski se trenutno priprema za Paraolimpijske igre u Tokiju koje će se održati u rujnu ove godine. Branit će svoj osobni rekord skoka u dalj od 5,79 metara, s kojim je odnijela zlato 2016. godine na Paraolimpijskim igrama u Riu de Janeiru. Tada je, kaže, pobijedila Poljakinju Karolinu Kucharczyk (5.55), što je dugo priželjkivala.

- Nas dvije borimo se dosta dugo, od 2010. godine. Pobjeđivala sam ja nju, pa ona mene. Rekla sam da ću joj vratiti jednog dana i bila sam sigurna u sebe da ću to ostvariti. I eto, moj san se ispunio, pobijedila sam ju u Riju s rezultatom od 5,79 metara.

Upitali smo Mikelu nastoji li postaviti ljestvicu još više i ostvariti skok od 6 metara. Skromno nam odgovara da ne želi govoriti ništa unaprijed, ali da daje sve od sebe na treninzima. "Želim osvojiti medalju, ali bit će kako bude", dodaje.

Posljednjih 13 godina njezin život vrti se oko sporta, zahtjevnih treninga i natjecanja. Postigla je brojne rezultate na kojoj bi joj zavidio svaki sportaš, i to ne samo iz kategorije atletičara s intelektualnim poteškoćama (T20).

- Nije lako trenirati svaki dan, to su naporni treninzi od po dva do tri sata, a nekad ih odradim i dva put dnevno, kaže nam ova vrhunska sportašica kojoj je situacija s koronavirusom također zakočila treninge. Tako je u početku trenirala kod kuće ili bi otišla trčati u park. Kaže da je situacija za sportaše bila jako teška prošle godine, no nadu polaže u ovu godinu, za koju se nada da će biti puno bolja.

Njezina sportska karijera započela je u srednjoj školi, kada ih je jednom prilikom posjetila trenerica i paraolimpijka Jelena Vuković.

- Kod Jelene sam počela trenirati i to je trajalo tri godine. Vidjela sam da to želim i da mi ide. Potom sam upoznala trenera Daniala Temima s kojim sam od 2008. godine, odnosno već 13 godina, pojašnjava Ristoski i napominje da su tada krenuli i vrhunski rezultati. Priznaje da joj je trener velika podrška i prati ju u stopu, a isto tako i majka i brat.

Iako je trčala na 100 i 200 metara, ljubav prema skoku u dalj ipak je prevagnula. Zbog zahtjevnih treninga ostvarila je pomak rezultata od skoro dva metra, pa su tako početni rezultati bili oko 3,6 metara.

U početku svoje sportske karijere usporedno je radila u pulskoj studentskoj menzi.

- To je trajalo godinu i osam mjeseci. Bilo je jako teško i naporno. S posla bi išla doma, odmorila bi niti sat vremena i trčala na trening. Šefica kuhinje mi je u jednom trenutku rekla da izaberem između posla i sporta, priča nam sugovornica. Izabrala je, naravno, sport. - To mi ide i time se želim baviti, objašnjava.

Kaže nam da joj je uzor Ivana Španović, srbijanska državna reprezentativka u skoku u dalj čije rezultate Ristoski prati od samog početka. Priča nam i da je zbog sporta proputovala skoro cijeli svijet. Kaže da gradove i mjesta razgledava tek nakon natjecanja, s obzirom da se prije i psihički i fizički priprema kako bi postignula najbolji rezultat.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter