TREBALI PRIJE ZATVORITI UTAKMICU - Marin Grujević (Milivoj MIJOŠEK)
Tri dana da razbistre misli, da se odmaknu od svega što ih povezuje s nevjerojatnom utakmicom protiv Intera, dobili su igrači Istre 1961. Dakako, ni ta tri dana nisu dovoljna da se zaboravi nevjerojatna završnica u kojoj su "prosuli" pobjedu. Kad primiš gol u posljednjoj sekundi uvijek boli. Još kad ti zabije suparnički golman… Da se pojedeš od muke.
- Iskreno, nakon utakmice osjećao sam se kao da mi je netko "umro". U svlačionici je vladala tuga, žal za izgubljenim bodovima, gorčina, prisjećao se Marin Grujević dojmova nakon remija (2:2) s Interom. - Osjećali smo se kao da smo izgubili susret. Nekad si svjestan da si igrao loše, pa kad izgubiš, barem znaš zašto si izgubio. Ovo je nešto drugo, znaš da si bio bolji, da si zaslužio pobjedu, a nisi dobio tri zaslužena boda. Da smo pobijedili, mi bi se odmaknuli od začelja, a njih bi "zabetonirali" na dnu. Sve smo imali na pladnju.
Do posljednje sekunde, doslovce. Sama utakmica imala je dva lica.
- U prvom dijelu nismo bili dobri. Ne možemo baš reći da smo loše ušli u utakmicu, jer smo imali one dvije poluprilike, ali smo rano primili gol iz prekida i to nas je poremetilo. Bili smo nervozni, jer smo znali da ova utakmica ima dodatnu težinu, griješili smo u serijama i potom bi još čuli povike s tribina, pa bi bilo još gore. Srećom, trener nas je smirio tijekom odmora, mi igrači smo si rekli međusobno da tako ne možemo igrati i na teren smo se vratili riješeni da ih "razvalimo", da pokažemo da smo bolji od njih.
Takav stav jasno se ocrtavao na licima "zeleno-žutih" u nastavku i to se vrlo brzo isplatilo.
- Vrlo brzo smo preko Ivančića preokrenuli rezultat i potom smo imali nekoliko prilika da postignemo i treći gol te time zaključimo utakmicu. Igrali smo baš lijepo, dominirali susretom i onda je stigao novi šok. Oni su krenuli na sve ili ništa, i izjednačili.
Grujević je bio sudionik te završne gužve nakon prekida koja je rezultirala golom.
- Nije tu bio u pitanju pad koncentracije. Znali smo da je to zadnji napad na utakmici i svi smo bili u našem kaznenom prostoru, i mi i oni. Bio sam na onoj prvoj lopti, koju je Perić-Komšić odbio, i potom se lopta u par navrata odbijala kao u fliperu, da bi na kraju došla do njihovog golmana. Nevjerojatno, i onda još on onako zabije gol. Užasan osjećaj.