Trst, grad pučki i trgovački stoljećima; s rastom imperije, raste i on, a buknuo je u franc-jozefinskoj pomorskoj ambiciji, s lukom i brodogradnjom, pomorskim kompanijama, trgovačkim poduzećima. Grade Tršćani velike palače, slijedi Maximillianov Belveder, neoklasika, liberty, secesija daju pečat i današnjem gradu, a društvene vrijednosti tada stečene kao da ne jenjavaju u Trstu ni dan-danas, premda ta petrifikacija minuloga i ne govori njemu i njegovim ljudima u prilog.

Najtalijanskije talijanstvo, iredentizam, praznjikava retorička patetika, snažan lokalizam, brojan građanski stalež – sve to od Trsta stvara grad površna duha potčinjen iracionalnosti naglašena nacionalizma.

Minućem minulog stoljeća Trst je središte iredentizma, na vrhuncu raspupalosti ekonomske moći, i duh silna njegova rascvata rađa, napokon, ono za čim je uvijek, nedostupnim mu, težio – snažnim svojim kulturnim krugom. Od tih vremena do danas, talijanska kultura prima u svoja njedra generacije vrsnih stvaralaca malograđanske provenijencije naglašene patriotske potke.

Carlo i Giani Stuparich, Scipio Slataper, Umberto Saba, Italo Svevo, pisci koji čine od Trsta "grad drag srcu svih Talijana". Ovamo u pohode dolaze veličine kulturne Ausonije, Carducci, D’Annunzio, Montale, Pancrazzi, De Amicicis, Marinetti. Svjetske veličine Stendhal (bio je francuski konzul ovdje), Joyce, Rilke, Kafka,.. slijedom prvoga od velikih, Chateaubrianda, koji 1806. reče da "posljednji dašak Italije umire na ovoj plaži gdje počinje barbarija"... a i naš je Ivo Andrić u Trstu konzul.

Snažno je to kulturno zbivalište kroz to strašno vrijeme dvaju svjetskih ratova i mračnih poredaka, tako, redom rađa nizove pisaca, kompozitora, slikara i kipara – Timmel, Romanellis, Marin, Benco, Bolaffio, Giotti, Smareglia, Meren, Devetta, Pressburger, Zanetovich, Duodvich, Chersicla, Palcic, Tomizza, Černigoj, Spacal, Foelkel, Illersberg, Macherini, Bergagna, Rossini, Fitke, Barison, Gnacci, Cassetti, Banfield, Kezich, Lacosegliaz, Mattioni, Vidali, Košuta, Pertot, Pahor, Rebula, Čuk, Zerjal, Tavčar, Benedetič...

Deseci, potom, kazališta, časopisa, umjetničkih galerija i ateliera, izdavačkih kuća i tiskara, muzeja, salona, sastajališta umjetničkog svijeta.

Solarita mediterranea mami amo pustolove iz cijeloga carstva, i oni se srazom italijaniziraju, kao Riccardo Huch ili Julius Kugy, ili Emerico Schiffrer – xe tuto una iota.

Nostrificazione – "našizacija".

Menefreghisti u duhu panevropskog spleena tu nemaju mjesta, tek oslobođenje Trsta 1918., to jest talijanstvo što su ga verificirali saveznici kao nagradu (s Istrom i Rijekom, Zadrom i Lastovom) za savezništvo, razbuđuje novi duh, kafkijanstvo i freudizam, i Trst, zapravo, prvi put u svojoj povijesti daje snažne literate, Umberta Sabu i Itala Sveva.

Trieste Sveviana. U duhu revivala što gospodari i kulturnom modom, danas Trst živi u duhu Sveva. Igraju njegove komade po kazalištima, drže simpozije, prikazuju ga na televiziji, kroz nj tražeći odgovore na današnja i sutrašnja pitanja. Belehrung und Unterhaltung. Italo Svevo zvao se, zapravo, Ettore Schmitz, ruga se brbljavome tršćanskom malograđaninu.

"La voce libera", tjednik je lista "Per Trieste", u zaglavlju mu grb "pokreta" koji podupire, tvrde, šezdeset pet od trista tisuća Tršćana. Grb-helebarda sv. Sergia, zaštitnika Trsta i lokalnog mučenika postavljena na dinju, "melon", a melon i jest moto i simbol cecovinista. Uz rub grba piše "Za Trst – Kras – Integralna slobodna zona – autonomija".

Giorgio Milossevich i Marina Bianco Fiorin upravo objavili knjigu "Serbi a Trieste", historijat srpske zajednice u Trstu, jedne od prvih koje su etnički i vjerski naznačene i ostale takvima tijekom dva stoljeća.

"Ti col mus e mi col tram", veli popijevka. Davno prošlo vrime tramvaja i magaradi. Tramvaj za Opčine, gle, opet uveli, a kada se, ono, europeiziraše uvevši ne samo autobus nego i engleski naziv "BUS", "mulli", manguparija tršćanska, dopisaše uz "BUS" – "DEL CUL", sve zajedno "šupak".

"Čudovište Miljak", bivši naš reprezentativac, u lokalnom "Cividinu" promiče tršćanski i talijanski rukomet.

Hoće li biti rata među jeans-mafijom? Demolirali butigu jednoga od njih. Jeanserie, pizzerie.

Fašist de Vidovich grmi o "etničkome zagađenju", desna mu ruka Grilz, junoša. Njegovi nikogovići šunjaju se noću po San Giustu i po zidovima slovenskih škola ispisuju parole "S’ciavi stronzi" – Robovi govna.

Komorni orkestar "Citta di Trieste" trenutno svira Vivaldija. U natjecanju za najbolji restoran i "zlatnu vilicu", vode "Valerio" i "La de Sergio".

Slovensko stalno gledališče – Vlado Štefančić režira Krležinu Ledu, zatim će se davati Brechtova Majka Hrabrost, pa Bulgakovljev Ivan Vasiljevič, pa Neurje (Oluja) domaćeg pisca Lojzeta Cijaka.

U Rossettiju daju Svevova Zena, u Verdiju Fidelija.

Spiro Dalla Porta Xidias objavio knjigu, pisac, režiser, alpinista, o sto godina tršćanskog planinarstva. Filatelisti tu postoje od 1850. godine.

Jedna lokalna tv-stanica, i čak pet privatnih radio-stanica: Sound, Express, Regione, Insieme, Quinta dimensione.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast