SEKSUALNA ZLOSTAVLJANJA
TEŠKE OPTUŽBE PROTIV BENEDIKTA XVI Čak i bivši papa može biti kriv i to bi morao javno priznati, ne samo u molitvi ili ispovijedi
Studija o svećeničkom seksualnom zlostavljanju djece u nadbiskupiji München-Freising ukazuje na veliku odgovornost Josepha Aloisiusa Ratzingera u vrijeme dok je bio minhenški i frajzinški nadbiskup (1977.-1982.) u barem četiri slučaja. Ozbiljna je optužba stručnjaka da papa emeritus ne želi reći istinu, odnosno, da svjesno laže u vezi slučajeva seksualnog zlostavljanja djece
Papa emeritus. Benedikt XVI
Izvješće o zlostavljanju, koje je 2018. godine naručila nadbiskupija Münchena i Freisinga, ovih je dana otkrila "užasnu bilancu" seksualnog zlostavljanja i duševnog terora katoličkih svećenika nad djecom u što je umiješan i umirovljeni papa Benedikt XVI.
Izvješće se posebno osvrće na način upravljanja i suočavanja nadbiskupa te nadbiskupije koji su od 1952. godine nasljeđivali jedan drugoga, a to su listom kardinali Michael Ritter von Faulhaber (1869.-1952.) koji je 35 godina bio na čelu nadbiskupije, od 1917. do smrti; Joseph Wendel (1901.-1960.) koji je upravljao nadbiskupijom od 1952. do smrti; Julius Döpfner (1913.-1976.), nadbiskup od 1961. do smrti; te Joseph Ratzinger, Friedrich Wetter i Reinhard Marx. Od njih šestorice, trojica su na životu, kardinali Joseph Ratzinger (95), Friedrich Wetter (93) i Reinhard Marx (69).
Kardinal Wetter, koji je od 1982. do 2008. godine obnašao dužnost nadbiskupa, ispričao se zbog pogrešnih odluka u vezi s angažiranjem svećenika koji je već bio osuđivan zbog pedofilije. "Taj svećenik nije trebao biti ponovno primljen u pastoralnu službu i zbog toga mi je iskreno žao."
Papa nije prihvatio ostavku kardinala Reinharda Marxa (r. 1953.), aktualnog nadbiskupa Münchena i Freisinga, koju je ponudio zbog skandala vezanog uz seksualno zlostavljanje maloljetnika. Tada je kardinal rekao da mora preuzeti odgovornost za "katastrofu seksualnog zlostavljanja u redovima klera". Papa mu je odgovorio da razumije njegove motive za ostavku, ali da je neće prihvatiti.
Glede kardinala Marxa mediji su registrirali da nije bio prisutan kada je na konferenciji u siječnju ove godine predstavljeno izvješće, a očekivala se njegova prisutnost, tim prije jer je kao predsjedavajući Njemačke biskupske konferencije naručio istragu. I on se nalazi na listi prelata kojima se pripisuje grijeh nečinjenja. Sada se očekuje da po drugi put Papi ponudi ostavku i da je on prihvati.
Ovoga tjedna odjeknula je izjava kardinala Marxa da se zalaže za to da se katolički svećenici mogu ženiti, što ipak nije ništa revolucionarno, jer više opisuje praksu koja je poznata u povijesti Katoličke crkve, koju su mnogi katolici više puta zahtijevali. Već u srednjem vijeku bilo je pokušaja da se uvede "obavezni celibat", što je usvojeno tek u 16. stoljeću, nakon reformacije, da bi se Katolička crkva razlikovala od Protestantske crkve. Obavezni celibat nije dogma. To je disciplinarna norma. Ona se može promijeniti, bez da se zadire u dogme Katoličke crkve.
Studija o svećeničkom seksualnom zlostavljanju djece u nadbiskupiji München-Freising ukazuje na veliku odgovornost Josepha Aloisiusa Ratzingera, kasnijeg pape Benedikta XVI. U vrijeme dok je bio minhenški i frajzinški nadbiskup (1977.-1982.) u barem četiri slučaja povezan je sa seksualnim zlostavljanjem maloljetnika. Tu spada i posebno težak slučaj svećenika zlostavljača. Njegove tvrdnje da nije ništa znao o ozbiljnom slučaju svećenika pedofila Petera Hullermanna malo su vjerojatne. Ozbiljna je optužba stručnjaka da papa emeritus ne želi reći istinu, odnosno, da svjesno laže u vezi slučajeva seksualnog zlostavljanja djece.
Papa u miru ipak je priznao da je dao netočne informacije tijekom istrage o svećeniku pedofilu i seksualnom zlostavljanju u Njemačkoj katoličkoj crkvi. Papa se ipak nevješto ispričao po već znanom obrascu, da pogreška "nije počinjena s lošim namjerama", već je "posljedica previda tijekom uređivanja njegove izjave".
Na primjeru ovoga svećenika zlostavljača iščitava se način na koji se značajan broj njemačkih biskupa (ne samo njemačkih!) odnosio prema svećenicima koji su počinili krivična djela: seliti, zataškati, prikriti. Kad bi se spomenula pedofilija, Katolička crkva je radije gledala na drugu stranu, prvo je bilo "zaštiti" ugled Crkve. Apsurdno!
Mons. Helmut Karl Dieser, 60-godišnji biskup Aachena, svojedobno naslovni biskup Narone u dolini Neretve (2011.-2017.), u propovijedi protekle nedjelje osvrnuo se na izvješće o zločinu u redovima klera pa je, među ostalim, rekao: "Užasava me i čini me tužnim, ali i ljutim, koliko je nepredvidiv puni razmjer pojedinačnih sudbina, a s time neodvojivo povezani i razmjeri zakazivanja vodstva, koje je bilo i jest u rukama biskupa i njihovih uprava. I dalje od toga, nesposobnost osjećanja vlastite odgovornosti i priznanja krivice i traženja oprosta, ili barem izražavanja žaljenja i boli zbog svog udjela u tragediji. Ne može ostati na tome da se odgovorni skrivaju pozivajući se na svoje neznanje, ili na druge okolnosti, ili druge postupke u to vrijeme. Jer zbog toga počinitelji tada nisu zaustavljeni, i dalje su zlostavljali djecu! Čak i bivši papa može biti kriv i to bi on morao javno priznati, ne samo u molitvi ili ispovijedi."
Ovo stanje silno opterećuje mnoge vjernike u Njemačkoj, upozorava 61-godišnji biskup Limburga Georg Bätzing, koji od 2020. godine predsjedava Njemačkom biskupskom konferencijom. On kaže da se mora jasno vidjeti kakvo su "pogubno ponašanje" počinili - od čelnika Crkve "sve do pape emeritusa". "Razumijem sve koji se svađaju s Crkvom i nama odgovornima, a kad se prisjetim činjenica iz Münchena, sramim se ove Crkve", istaknuo je mons. Bätzing.
Biskup Limburga Georg Bätzing, kojeg je postavio papa Franjo 2016. godine, predsjednik Njemačke biskupske konferencije, podržava dobrovoljni celibat svećenika, ređenje žena u Katoličkoj crkvi i legalizaciju građanskog braka između homoseksualnih ljudi koji su "vjerni svojoj vezi".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
