U ožujku 2020., kad se Covid-19 rasplamsao planetom, započela je rasprava o zbunjujućim mjerama zaštite koje su se počele pojavljivati diljem svijeta. Dosta različite epidemiološke mjere privukle su pozornost profesorima i studentima politike na sveučilištu Oxford, a iz njihovih debata pojavila su se mnoga

otvorena pitanja na koja su željeli odgovore, isto kao i ostatak zainteresiranih građana u svijetu. Zašto vlade različitih država poduzimaju drugačije mjere? Koje će politike suzbijanja epidemije djelovati?

Da bi odgovorili na ova pitanja, nekoliko tjedana kasnije pokrenuli su Oxford Covid-19 Government Response Tracker, web stranicu koja je ubrzo postala najveća baza službenih podataka iz cijelog svijeta koji pokazuju razinu efikasnosti svih postojećih pandemijskih politika. Podaci omogućuju usporedbu kompletne epidemiološke situacije u nekoj zemlji u proteklih godinu dana s informacijama o mjerama zabrane koje su bile na snazi, primjerice, jesu li škole bile zatvorene, jesu li građani imali zabranu izlaska iz svojih domova, kako su se pratili kontakti zaraženih, i mnoge druge.

- Do sada nam je više od 600 sakupljača podataka iz cijelog svijeta pomoglo pratiti 20 različitih kategorija odgovora na opasnost od koronavirusa, uključujući lockdown, zdravstvo, ekonomiju i politike cijepljenja u čak 186 država. Zatim grupiramo pandemijske mjere u brojne indekse, pa i u onaj koji bilježi broj i intenzitet politika koje su primjenjivale zatvaranja i ograničenja kretanja na skali od 0 do 100. Tek je 15 država doseglo vrijednost 100 u ovom indeksu strogosti, a samo sedam zemalja nikad nije prešlo vrijednost 50. Države s najvećom prosječnom strogoćom mjera bile su Honduras, Argentina, Libija, Eritreja i Venezuela, dok su najmanje stroge mjere imale Nikaragva, Burundi, Bjelorusija, Republika Kiribati i Tanzanija. Godinu dana kasnije, što smo još naučili o tome kako su se vlade suočile s najvećom zdravstvenom krizom novijeg doba? Primijetili smo nešto zanimljivo, a to je da sličnosti zapravo mogu nadjačati razlike. Tijekom prvih mjeseci pandemije, vlade država su uglavnom aktivirale slične politike, većinom u isto vrijeme, a to su dva tjedna u sredini ožujka 2020., kaže Thomas Hale, izvanredni profesor na odsjeku Javna politika na Sveučilištu Oxford i autor objavljene analize.

Na karti koja prikazuje indeks strogosti mjera na dan 21. ožujka 2020. svijet je obojan različitim bojama, od bijele, što znači bez ikakve zabrane, do tamnoplave koja predstavlja najstroži lockdown. Hrvatska je u tom trenutku imala indeks strogih mjera između 80 i 90, dok je Italija bila među onim zemljama koje su uvele najstrože mjere zabrane. S druge strane, Srednja Amerika i Afrika područja su s najlabavijim ili nikakvim mjerama na početku pandemije. Međutim, profesor Hale ističe da ove razlike u Covid politikama podudaraju s neravnomjernim širenjem novog koronavirusa po svijetu. U ožujku prošle godine, iako je nova bolest već prevladavala u nekim dijelovima Azije i brzo se širila dijelovima Europe i Sjeverne Amerike, još uvijek nije bila dosegla tu širinu prijenosa virusa u mnogim dijelovima svijeta.

No, istovremeno se dogodilo i to da su neke države uvele mjere zabrane prekasno, a druge možda i prerano, iako je to diskutabilna tema. Kako je pandemija napredovala, države, pa i regije unutar država, počele su se značajnije razlikovati u tom pogledu. Neke su vlade uspjele obuzdati prvi val pandemije i potom očuvati tu prednost kombinacijom ciljanih mjera zatvaranja i obuzdavanja stanovništva, opsežnim testiranjima i praćenjem kontakata zaraženih osoba, te strogim kontrolama na međunarodnim granicama.

- Mjesta poput Kine, Tajvana, Vijetnama i Novog Zelanda ne samo da su uspjela izravnati krivulju epidemije, nego su je uspjeli i očuvati ravnom, usprkos nekoliko manjih izboja. Prema našim podacima, 39 zemalja suočilo se samo s jednim valom epidemije, premda je teško ustanoviti pravi broj uspješnih država zbog ograničenog testiranja stanovništva i sustava izvještavanja, ili zbog

kontrole informacija od strane nekih vlada. Sve druge zemlje imale su manje uspjeha, a suočile su se i s drugim, trećim ili čak četvrtim valom epidemije. No, i među tim državama pojedine su imale relativno male nove valove epidemije, koje su mogle kontrolirati testovima i praćenjima kontakata, kao i ciljanim mjerama zabrane. Na primjer, Južna Koreja i Finska nisu uspjele suzbiti virus u potpunosti, no uvelike su ga držale pod kontrolom i podalje od zdravstvenih sustava. Nažalost, previše je zemalja u svijetu bilo na vlaku smrti iz lunaparka. Infekcije su im rasle i padale, brojevi mrtvih dosezali tragične visine, a oni su tek tada strogo reagirali. SAD, Velika Britanija, Južna Afrika, Iran, Brazil i Francuska neke su od tih zemalja koje su proživjele više valova epidemije, ali i više faza aktiviranja ili deaktiviranja mjera, kaže prof. Hale.

Na dan 7. ožujka ove godine Hrvatska je bila svijetloplavi otok na izrazito tamnoj karti Europe, ali i šireg okruženja. To znači da smo se na skali strogosti mjera spustili na 30 do 40, a ne zaboravimo da su u to vrijeme tek bile proradile terase kafića i teretane. Tog 7. ožujka Hrvatska i dalje bilježi pad novozaraženih, kojih je tek 394, što je 264 slučaja manje nego dan ranije, no već je očito da krivulja, koja je drastično pala u veljači, ima jedan isprekidani, ali kontinuirani uspon. Samo 10 dana kasnije, 17. ožujka, službeni podaci pokazuju ogroman skok oboljelih u odnosu na dan ranije, a novozaraženih je ukupno 1.445. Taj broj nastavlja padati pa opet naglo rasti narednih dana, da bi 24. ožujka već bili na pragu 2.000 novootkrivenih zaraženih osoba u jednom danu.

Iako u početku nije bilo tako, znanstvena literatura je sada potpuno jasna i unisona: restrikcije uzrokovane Covidom-19 funkcioniraju u suzbijanju lanca infekcija, i to one restrikcije koje su uvedene na vrijeme i strože su. No, upozorava prof. Hale, iako je to u prosjeku vrlo jasno i istinito, nema garancije da će ovaj prokušani recept uvijek djelovati. Ima zemalja poput Perua koje su pretrpjele porast broja oboljelih i umrlih usprkos kontinuiranim restriktivnim politikama, što vjerojatno ukazuje na to da su suradnja i povjerenje građana također ključni za krajnji uspjeh. Pojedine činjenice ukazuju i na to da snažnija ekonomska pomoć države čini i same Covid restrikcije efikasnijima.

- Kao što možemo identificirati uzorke uspješnih odgovora na pandemiju, također je očito da niti jedna karakteristika država za koje bi se očekivalo da će im omogućiti prednost u borbi s pandemijom, kao što su bogatstvo ili autokracija, nije ostvarila tu prednost. Ako podijelimo zemlje svijeta na one s nadprosječnim i ispodprosječnim brojem smrti od Covida, velikim i snažnim odgovorima vlada i slabim reakcijama, u obje ćemo grupe naći mnoge bogate i siromašne zemlje, demokracije i diktature, one kojima vladaju populisti i one kojima vladaju tehnokrati. Uspjeh i neuspjeh su pokretne mete, a odgovori vlada evoluirali su isto kao i pandemija. Prema našim podacima, cjepiva su sada dostupna u 128 zemalja, a taj broj i dalje raste. Za istaknuti je da su neke zemlje koje glatko provode masovno cijepljenje, kao što su Izrael, Velika Britanija, SAD ili Ujedinjeni Arapski Emirati, iste one koje su se donedavno mučile da stave virus pod kontrolu kroz restrikcije i ostale metode. Godinu dana nakon početka, pandemija ni izbliza nije gotova, no naši podaci sugeriraju na neke implikacije i lekcije za vlade, veli prof. Hale. Kao prvo, okfordsko istraživanje ukazuje da stare ideje o tome što doprinosi pripremljenosti pojedine države za suočavanje s pandemijom moraju biti osvježene novim činjenicama. Neke su se države sa zavidnim znanstvenim i zdravstvenim kapacitetima itekako spotaknule na ovom izazovu. U isto vrijeme, države s manjim mogućnostima, uključujući Mongoliju, Tajland i Senegal, uspjele su u velikoj mjeri očuvati zdravlje svojih stanovnika istovremeno dozvoljavajući ekonomiji da normalno funkcionira. Drugo, učenje od drugih ili iz prethodnih iskustava više ne može biti uzeto zdravo za gotovo. Evo zašto. U ožujku 2020. zemlje istočne Europe, poput Češke, Mađarske i Bugarske, vidjele su što se dogodilo njihovim zapadnim susjedima i uvele su restrikcije prije nego se zaraza u većoj mjeri proširila tim zemljama. Sve su one u većoj mjeri izbjegle velike brojeve mrtvih od Covida koje su iskusile mnoge zapadne europske zemlje tijekom prvog vala pandemije. No, zatim, samo nekoliko mjeseci kasnije,

neke od tih istočnoeuropskih zemalja postupile su potpuno suprotno: čekale su predugo da ponovo aktiviraju restrikcije u jesenskom periodu, kad su im novi slučajevi oboljelih rasli, a posljedice su bile i više nego predvidljive.

- Na kraju, iako je naše istraživanje pratilo individualne reakcije vlada na pandemiju, vrlo je jasno da će izlazak iz trenutne situacije zahtijevati globalnu suradnju. Sve dok prijenos zaraze ne bude smanjen diljem svijeta restrikcijama i cijepljenjem, rizik od novih sojeva virusa korone koji bi nas mogli vratiti na sam početak ne smije biti ignoriran. U prvoj godini pandemije vidjeli smo malo

suradnje između vlada različitih država. U ovoj godini, morat ćemo više raditi zajedno da bismo stavili pod kontrolu ovu bolest, poručuju znanstvenici.

Povezane vijesti

• Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio PREPORUKE I UPUTE ZA OSOBE KOJE PRELAZE HRVATSKU GRANICU
• Nacionalni stožer: U Hrvatskoj danas 92 NOVA SLUČAJA KORONAVIRUSA
• KORONAVIRUS U ITALIJI: Manje novozaraženih i više preminulih od COVID-a 19