Hoće li stope na snijegu koji je na izborni četvrtak zabijelio birališta u gradu Invernessu na sjeveru Škotske pokazati kako birači kreću prema ostanku u uniji s Engleskom, Velsom i Sjevernom Irskom – ili će postati razvidno kako im je draži put prema samostalnosti i budućoj samostalnoj Škotskoj koja će kandidirati za članstvo u Europskoj uniji? Prvi rezultati koje je ostvarila Škotska nacionalna stranka (SNP) pokazuju kako je mogućnost novog referenduma o samostalnosti Škotske izvjesna, iako će tek dani i tjedni pred nama pokazati koje sve političke opcije postoje kako bi se građani ponovno izjasnili o toj presudnoj odluci.

Broje se glasovi

S obzirom da je brojanje glasova za škotski parlament – kao i ono za izbore za velški parlament te okruge u Engleskoj (koja svoj parlament nema) produženo zbog epidemioloških mjera na dva dana – politički analitičari u prvim projekcijama izbornih rezultata vide pobjedu SNP-a – uz ogradu kako je nemoguće predvidjeti hoće li to biti i natpolovična većina u parlamentu.

Prema prvim podacima, SNP je osvojila izborne mandate u Edinburghu – jedan je pripao samoj Nicole Sturgeon, u Abeerdenu i u izbornim okruzima na sjevernim otocima poput Na h-Eileanan an Iar te u Dundeeju i središnjoj Škotskoj. Prema rezultatima koji su pristizali do petka uvečer, SNP je u snažnom vodstvu te u brojnim izbornim okruzima vodi bitku s Liberalnim demokratima, a ne s dvije najveće stranke u UK – konzervativcima i laburistima.

- Ankete pokazuju kako će Nicole Sturgeon imati još jedan mandat prve ministrice, ali je pitanje kakvu će većinu imati, rekla je analitičarka BBC-ja Sarah Smith koja, poput ostalih promatrača, očekuje tijesan rezultat koji neće jamčiti 65 mjesta za SNP u škotskom nacionalnom parlamentu, a to bi jamčilo sigurno raspisivanje novog referenduma o neovisnosti. Za takav potez SNP će trebati tražiti saveznike među laburistima, liberalnim demokratima i zelenima. Svakako ne među konzervativcima i pripadnicima manjih unionističkih skupina koje se zalažu za opstanak Ujedinjenog Kraljevstva.

"Najčudniji izbori"

Važna je činjenica kako je odaziv na izbore bio ogroman – mnogi su, zbog mjera socijalne distance, čekali u redu za glasanje i nakon 22 sata navečer u četvrtak kada su zatvarana birališta. Prema računu dosadašnje, a vjerojatno i buduće premijerke Nicole Sturgeon to je sjajno: "Vidjeti duge redove ljudi na biračkim mjestima bio je vrlo poseban prizor - bez obzira na namjeru glasanja."

Zadovoljni izlaznošću, koja je osam posto veća nego prije četiri godine, bili su i lideri laburista i zelenih, dok su se u redovima Konzervativne stranke čule primjedbe kako je riječ o „najčudnijim izborima do sada.“

Rezultat koji donose škotski izbori nije samo važnost vladanja tom sjevernom zemljom u narednom mandatu od četiri godine, nego i o možebitnom kraju unije s Engleskom do kojeg bi došlo nakon još jednog iscrpljujućeg referenduma koji je već podijelio mnoge obitelji, prijatelje i cjelokupnu javnost.

Kako piše The New York Times, političke stranke koje favoriziraju uniju tvrde da bi, s obzirom na ekonomsku štetu koju je nanijela pandemija covida-19, bilo štetno sada ulaziti u raspravu o neovisnosti, široko poznatu pod hashtagom #indyref2. Ističu kako je to pitanje riješeno 2014. godine kada se 55 posto Škota koji su glasali na referendumu odlučilo sačuvati uniju s Engleskom, Velsom i Sjevernom Irskom.

Ipak, u međuvremenu se dogodio Brexit i karte se miješaju iznova, kažu zagovornici neovisnosti. Na referendumu 2016. godine 62 posto škotskih glasača usprotivilo se napuštanju Europske unije dok su ih njihovi sugrađani u Engleskoj i Velsu nadmašili i isključili iz Europe. To je oživjelo pokret za neovisnost Škotske i ponovno dovelo u pitanje ustavnu budućnost zemlje, ali škotska se politika puno duže razlikovala od politike ostatka Britanije. Većina Škota desetljećima je glasala protiv konzervativaca na svim općim izborima, no ipak su bili nemoćni spriječiti torijevce da preuzmu vlast na osam od jedanaest izbora od 1979. godine.

Brexit je podsjetio Škote da, bez obzira na to kako su glasali na parlamentarnim izborima, sačinjavaju samo osam posto britanske populacije i da susjedi lako nameću svoju politiku.

Brexit – čiji je najsnažniji zagovornik bio aktualni premijer Boris Johnson – potvrdio je škotsku neravnopravnost. Premijer je osobno odbacio škotske pozive da zadrže bliske veze s Europskom unijom i umjesto toga odlučio se za ogoljeni trgovinski sporazum koji je nanio štete tamošnjoj industriji.

Najpogođenija je ribarska industrija koja gubi nestankom golemog tržišta Europske unije dok mediji izvješćuju kako izvađene školjke propadaju u lukama – a prije su odlazile u trgovine EU.

To je razlog što se Škotska nacionalna stranka zalaže za neovisnost i što premijerka Nicola Sturgeon ukazuje na ekonomsku štetu nastalu Brexitom. Otvoreno ističe kako će joj cilj biti ponovno pristupanje Europskoj uniji nakon odvajanja od Engleske. Na taj način Škotska bi mogla postići uspjeh u neovisnosti poput drugih malih država. Jedna od njih je Irska koja se na taj korak odlučila prije jednog stoljeća.

Udarac Ujedinjenom kraljevstvu

Recentni izbori i zadobivanje parlamentarne prevlasti najveća su šansa da SNP zatraži raspisivanje drugog referenduma o neovisnosti. Ako to ne uspije, u pomoć im mogu priskočiti Zeleni, stranka koja se također zalaže za neovisnu Škotsku. Podrška neovisnosti u istraživanjima javnog mnijenja tijekom prošle godine bilo je preko 50 posto. Ponašanje premijerke Sturgeon u vezi pandemije Škoti su prošle ocijenili pouzdanim u vrijeme dok je premijer Johnson poduzimao nejasne i kaotične poteze. Situacija se promijenila – u korist Johnsona – uspješnom kampanjom cijepljenja u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu.

Nicola Sturgeon izgubila je na rejtingu i sukobom s Alexom Salmondom, vječitim zagovornikom škotske neovisnosti i njezinim bivšim mentorom. Sukob je izbio zbog jedne seksualne afere u koju je umiješan Salmond koji danas vodi malu stranku čiji je cilj također neovisnost, a naziva se Alba.

Problem za škotske neovisnjake može predstavljati i mišljenje stanovnika udaljenih otoka, poput Shetlanda, gdje shvaćaju kako za njih podjednako malo brinu i Edinburgh i London, odnosno tamošnje vlade. U kopnenom djelu zemlje postavljaju se ekonomska pitanja – može li se u samostalnoj Škotskoj osigurati socijalna politika kakva se danas provodi na račun poreznih obveznika u Engleskoj ili uz pomoć središnje banke u Londonu.

Odluči li na novom referendumu Škotska postati samostalnom državom, Ujedinjeno Kraljevstvo ostalo bi bez trećinu kopnene mase, da se o međunarodnom prestižu i ne govori. Naravno, očekivala bi se i smjena na vrhu vlade u Londonu, ali i posljedice u svim drugim područjima, od ekonomije do pitanja sigurnosti.

Škotska se dobrovoljno pridružila Engleskoj 1707. godine i možda će se, tristotinjak godina kasnije, predomisliti i krenuti svojim putem. Na referendumu 2014. godine ta opcija nije prošla, ali poslije Brexita sve više Škota želi natrag u Europsku uniju – što je moguće tek ako raskine političku uniju s Londonom.

Povezane vijesti

• SDP u izbore ide s istim ljudima i istom politikom
• Miletić: U IDS-u se razmišlja i o samostalnom izlasku na izbore
• Miletić: Jak IDS u Saboru za glas Istre u Zagrebu