OSJETLJIVE UŠI MALOG VOĐE
RASPADA LI SE DIKTATURA U SJEVERNOJ KOREJI? Kim Jong-Un za posjedovanje K-Pop glazbe ili filmova šalje svoje građane u radne logore na petnaest godina
EPA
Sjevernokorejski vođa Kim Jong-Un pokazuje sve snažnije znakove panike u nastojanju da održi vlast u svojoj izoliranoj diktaturi. Kako izvješćuje The New York Times, posljednja opasnost njegovoj osobnoj diktaturi nisu ni vojne, ni diplomatske, ni političke prijetnje iz susjedne, demokratske i prozapadne Južne Koreje - nego glazbeni pokret K-pop - odnosno boy bandovi poput BTS-a ili girl bandovi kakav je Black Pink. „Malog vođu“ kojeg globalni mediji u pošalicama nazivaju i „Debeljko“ – iako je proteklih mjeseci po navodima šarenijih revija i portala ponešto omršavio – iznimno smeta K-pop (iliti korejski pop) pokret pa ga je prozvao „opakim rakom“ koji truje zdravu sjevernokorejsku omladinu vjernu tekovinama revolucije i učenju komunističke partije.
Drakonske kazne
Najnoviji bizarni politički rat Kim Jong-Una protiv K-popa nije bezopasan za omladince – koji mu trebaju klicati kada izađe iz svog bunkera i pojavi se u javnosti – jer se za slušanje BTS-a i sličnih globalnih glazbenih zvijezda može dobiti i do dvije godine zatvora.
To je, doduše, manja kazna od one za čitanje inozemnih novina u Sjevernoj Koreji. Za čitanje tiska iz Južne Koreje, Japana ili SAD može se dospjeti u tamnicu i do deset godina, a kažnjivo je i nošenje jeansa ili upotreba slenga u govoru. Posljednji dani sjevernokorejskog režima koji se očito urušava unutar sebe – poput svake diktature – ostat će zapamćeni po bizarnostima koje će neke građane te zemlje stajati glave.
Nakon upozorenja malog vođe Kim Jong-Una da je K-pop "opaki rak" koji kvari "odjeću, frizure, govore i ponašanje mladih u Sjevernoj Koreji njegovi državni mediji upozoravaju kako će se tamošnji režim ako se ne kontrolira, "srušiti poput vlažnog zida".
Ipak, teško je reći da će sjevernokorejska diktatura poraziti južnokorejsku pop kulturu koja je osvojila cijeli svijet. K-pop bendovi osvojili su mlade slušatelje, poput generacije Z, na streaming platformama poput Deezera, Tidala ili Spotyfija, njihovi koncerti imaju milijunske preglede na YouTubeu dok su fanovi spremni plaćati ulaznice za online koncerte i naručivati CD-ove, vinilne gramofonske ploče – pa čak i kazete koje objavljuje sastav BTS – preko web trgovina.
Popularnost K-popa u Aziji je tolika da je, primjerice, da su McDonald's restorani u Indoneziji ovog tjedna morali odustati od ponude „BTS Meal“ obroka zbog prevelike potražnje.
U Sjevernoj Koreji, doduše, nema McDonlad'sa i javnog interneta, ali postoje radio i TV postaje u Južnoj Koreji čije emitiranje ne poznaju državnu granicu pa se glazba, serije i filmovi prate i u najstrožoj diktaturi na svijetu.
Posljednjih mjeseci gotovo da nije prošao dan da se mali vođa Kim ili državni mediji nisu okomili na one koji su u njegovoj zemlji širili "antisocijalističke i nesocijalističke" utjecaje, a to su posebno južnokorejski filmovi, K-drame i K-pop video uradci. Štoviše, Kim Jong-Un naredio je svojoj vladi da zaustavi kulturnu invaziju iz susjedstva.
Cenzura ne pomaže
Za cenzuru, tvrde analitičari, nisu krive osjetljive uši Kim Jong-Una nego propast nacionalne ekonomije i okretanje mlađih generacija, koje još nisu posve indoktrinirane ideologijom ostavljenom iz vremena velikog vođe Kim Il-Sunga, prema vrijednostima drugih kultura ma koliko isprazne one bile.
"Mladi Sjevernokorejci misle da Kim Jong-Unu ne duguju ništa", rekao je za The New York Times Jung Gwang-il, prebjeg iz sjevernokorejske diktature koji vodi mrežu za krijumčarenje K-popa u svoju bivšu domovinu. "Mora ponovno uspostaviti svoju ideološku kontrolu nad mladima ako ne želi izgubiti temelje za budućnost dinastičke vladavine svoje obitelji,“ kaže on.
Poznato je da obitelj malog vođe Kima vlada Sjevernom Korejom već tri generacije. Odanost „milenijalaca“ toj zemlji često je bila na testu preživljavanja. Riječ je generaciji koja je postala punoljetna krajem 1990-ih kada vlada nije mogla osigurati hranu za sve - zbog čega su milijuni umrli od gladi. Obitelji su preživljavale kupujući hranu s neslužbenih tržišta i prošvercanu iz Kine.
Već tada su mladi u Sjevernoj Koreji shvatili kako Južna Koreja nije pakao na zemlji – nego je iz njihove perspektive posvemašnji raj u kojem ljudi idu na dijetu kako bi smršavili. Tada su se pojavili i prvi CD-ovi, DVD-ovi i kazete s filmovima i glazbom „s juga“ koji su „razbili“ utjecaj državne režimske propagande.
Danas je kultura iz Južne Koreje toliko obuzela sjevernokorejske građane da to prijeti rušenjem Kimove diktature.
U prosincu je Sjeverna Koreja donijela zakon po kojem se boravkom od pet do petnaest godina u radnim logorima kažnjavaju osobe koje gledaju ili posjeduju južnokorejsku zabavu. Do tada su kazne bile nešto blaže – svega pet godina teške robije.
Trgovci zabavnim materijalom, K-pop CD-ovima ili pločama, mogu dobiti i smrtnu kaznu. Novi zakon također traži do dvije godine teškog rada za one koji "govore, pišu ili pjevaju u južnokorejskom stilu".
Ali, ni to nije sve u borbi protiv rastućih „kapitalističkih tendencija“ u Sjevernoj Koreji. Kim Jong-Un je u veljači zapovjedio svim provincijama, gradovima i županijama da ih "nemilosrdno" zaustave, dok je u travnju upozorio kako se događa "ozbiljna promjena" u "ideološkom i mentalnom stanju" mladih Sjevernih Korejaca. U svibnju su državne novine Rodong Sinmun upozorile da će se Sjeverna Koreja "raspasti" ako se takvi utjecaji prošire.
"Kim Jong-Unu kulturna invazija iz Južne Koreje prešla je snošljivi nivo", kaže Jiro Ishimaru, glavni urednik Asia Press International, web portala u Japanu koji se bavi temama iz Sjeverne Koreje. "Ako se ovo ne zaustavi, plaši se da bi njegovi ljudi mogli Južnu Koreju početi smatrati alternativnom Korejom koja bi zamijenila Sjevernu“, kaže taj analitičar za američke medije.
Sjevernokorejski organi sigurnosti imaju pune ruke posla nakon uputa dobivenih s državnog vrha. Pregledavaju kompjutore, pisma, SMS-ove, glazbene plejere i školske bilježnice kako bi pronašle sumnjivi južnokorejski sadržaj.
Medo nije poželjan
Primjeri kažnjivog ponašanja više su nego smiješni. Državnim vlastima smeta kako se žene više međusobno ne oslovljavaju s „drugarice“ nego s „oppa“ (medo) – što je izraz iz K-drama. Upotreba slenga je kažnjiva: ako u obitelji tako razgovaraju ili šalju SMS-ove s neprikladnim tekstom mogu biti protjerani iz sjevernokorejskih gradova, što je upozorenje prije dužeg boravka iza rešetaka.
O kvaliteti života i stanju ljudskih prava u Sjevernoj Koreji slikovito govori i podatak da su svi su radio prijemnici i televizori unaprijed postavljeni za primanje samo državnih kanala. Korištenje globalnog interneta nije moguće dok disciplinski odredi patroliraju ulicama zaustavljajući muškarce s dugom kosom i žene sa suknjama koje se smatraju prekratkim ili hlačama koje se smatraju preuskim. Prema tvrdnjama ruske ambasade u Pjongjangu jedina dostupna boja za kosu je crna.
A takva bi mogla biti i budućnost omršavljenog „Debeljka“ Kim Jong-Una.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
