DOSADAŠNJEM PREDSJEDNIKU I ČETVRTI MANDAT
PREDSJEDNIČKI IZBORI U RATOM RAZORENOJ SIRIJI: BAŠAR al-ASAD Sirijski diktator koji je ostao bez trećine države osvaja mandat na novim izborima
Većina Sirijaca danas živi pod starom Asadovom vlašću i nije neočekivano da on, po isteku starog, ide na izbore po novi predsjednički mandat. Atmosfera u kojoj se održavaju izbori je zastrašujuća – u ratu su razrušeni svi veći gradovi, ekonomija je propala, vlada nestašica hrane te se za kruh čeka u redovima po nekoliko sati. Po međunarodnim podacima, oko šezdeset posto Sirijaca jedva zarađuje da bi dovoljno jeli
(EPA)
U ratom razorenoj Siriji održavaju se izbori na kojima je pobjednik unaprijed poznat. Pitanje je samo hoće li predsjednik Bašar al-Asad dobiti 88 posto glasova kao na prethodnim ili će se postotak promijeniti, no strani promatrači tvrde kako političkih promjena neće biti. Siriju i njezinu obnovu – za koju je nedavno Europska unija organizirala i donatorsku konferenciju gdje je sakupljeno više od pet milijardi eura – kontrolirat će predsjednik Asad, iako se njegova vlast proteže tek na dio sirijskog državnog teritorija.
Svi za diktatora
Vjerujući u oporavak i mir u Siriji – gdje u posljednjih godinu dana nije bilo borbi – zemlje Europske unije, poput Danske, počele su vraćati migrante koji su dospjeli u te zemlje kako bi uživali u relativnoj sigurnosti Zapada. Sada im se, osobito ako su živjeli na području Damaska i okolice, jamči sigurnost pod Bašarom al-Asadom predsjednikom koji se, dapače, može pohvaliti demokratskim legitimitetom dobivenim na izborima ovog tjedna.
Kako opisuju reporteri medijske mreže Deutsche Welle, glasanje za sirijskog diktatora protjecalo je uredno ne samo u toj zemlji, nego i u Egiptu, Libanonu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i drugim arapskim zemljama gdje su izbjegli brojni Sirijci. Ispred sirijskog veleposlanstva u Bejrutu pojavili su se glasači koji su nosili plakate s likom Bašara al-Asada, uzvikujući - "Bože, Sirija, Asad - dali bismo sve za vas". Riječ je o „autobusnim glasačima“ koje je dovelo Sirijsko udruženje radnika vjerno dosadašnjem i budućem predsjedniku.
Protukandidati nemaju, tvrde analitičari složene bliskoistočne političke križaljke, mnogo šanse. Najvjerojatnije će se ponoviti rezultati s predsjedničkih izboria iz 2014. godine kada je al-Asad dobio 88,7 posto glasova. Mandat traje sedam godina. Njegovi protukandidati su nekadašnji ino-ministar Abdullah Salloum Abdullah te Mahmoud Ahmadu Marei, šef manje opozicijske stranke Nacionalno-demokratski front.
"Asad zbija šale s demokratskim strukturama pretvarajući se da su dva kandidata, koje su odobrila tajne službe, pravi konkurenti. Oni nemaju šanse za pobjedu", rekla je Mouna Ghanem, direktorica Sirijskog ženskog foruma za mir, prenosi DW.
Ista medijska platforma citira još jednog stručnjaka za Siriju. „Izbori pokazuju da je Asad i dalje s nama, bez obzira na sve otpore u proteklih deset godina", kaže Guido Steinberg, stručnjak za Bliski istok iz Zaklade za znanost i politiku u Berlinu.
Sirijci su gladni
Pri tome Steinberg navodi kako je pod kontrolom Bašara al-Asada dvije trećine državnog teritorija Sirije. Izuzetak su regija Idlib na sjeveroistoku gdje vlast drže Kurdi i dijelovi zemlje koje je okupirala Turska. Kurdi uživaju podršku Sjedinjenih Američkih Država, iako u Idlibu postoje i područja na kojima je Asadova vojska koju podržava Rusija. Turske snage od desetak tisuća vojnika u Idlibu čine zone preko kojih ne ratuju Kurdi i Asadovi vojnici.
Darin Kalifa, suradnica Međunarodne krizne grupe koja prati zbivanja u toj zemlji gdje rat traje već skoro deset godina, objašnjava: „Sukob u Siriji je zamrznut od ožujka prošle godine. Čak i ako je primirje krhko, sad će skoro biti godina dana kako su linije bojišnice manje ili više nepromijenjene."
Većina Sirijaca danas živi pod starom Asadovom vlašću i nije neočekivano da on, po isteku starog, ide na izbore po novi predsjednički mandat. Atmosfera u kojoj se održavaju izbori je zastrašujuća – u ratu su razrušeni svi veći gradovi, ekonomija je propala, vlada nestašica hrane te se za kruh čeka u redovima po nekoliko sati. Dostava benzina posve je nepouzdana. Po međunarodnim podacima, oko šezdeset posto Sirijaca jedva zarađuje da bi dovoljno jeli.
Jedan od uzroka teškog života Sirijaca su i sankcije koje su proglasile zemlje zapadne Europe kako bi natjerale sukobljene strane na prekid neprijateljstava.
S druge strane, Europska unija organizirala je donatorsku konferenciju u ožujku ove godine kako bi pomogla narodu Sirije. Na dvodnevnoj konferenciji gdje je sudjelovalo pedeset zemalja i trideset međunarodnih organizacija nije se postavljalo pitanje treba li Siriji pomoći - imaju dvanaest milijuna izbjeglica od čega je više od polovice u susjednim zemljama te uništen zdravstveni sustav i škole. Procijenjeno je kako devet od deset Sirijaca živi u apsolutnom siromaštvu te da je hitna humanitarna pomoć potrebna za trinaest milijuna ljudi. Ujedinjeni narodi procijenili su da je potrebno prikupiti deset milijardi dolara.
Ali, sakupljeno je 5,3 milijardi dolara – od čega je Njemačka dala 1,7 milijardi. Više od 500 milijuna eura odobreno iz proračuna EU-a dok su druge zemlje ostale suzdržane. Velika Britanija je svoj doprinos smanjila za trećinu - na 200 milijuna funti.
Ipak, ako se pogleda koliko su zemlje Europske unije od početka rata 2011. godine donirale Siriji, dođe se do brojke od trideset milijardi eura.
Mirovni pregovori u Ženevi, o kojima zavisi konačan rasplet događaja u Siriji, stoje na mrtvoj točci. Rat je prestao, ali konačan mirovni sporazum nije na vidiku.
Pirova pobjeda
Analitičari jasno kažu kako se Bašar al-Asad održao na vlasti uz pomoć Rusije i Irana te im sada duguje više od zahvalnosti.
Prije izglednog pada Asadova režima 2015. godine, Rusija je intervenirala zračnim snagama, specijalnim jedinicama i vojnom policijom dok je Iran poslao brigade i šijitske paravojne snage. Zbog toga se ocjenjuje kako je al-Asad vojno pobijedio u ratu, čak i ako rat još nije gotov. "Budući da je vojno već odlučeno, političkog rješenja jednostavno neće biti", kaže Guido Steinberg za Deutsche Welle.
„Ne postoji poticaj za političko pregovaranje o nečemu”, objasnila je stručnjakinja za Siriju Kristin Helberg na okruglom stolu koji je organizirala Udruga Querkultur. Asad je sada ovisan o tim silama "koje ga drže na vlasti", rekla je Helberg te je napomenula kako se Rusija već naplatila stavljajući ruku na prirodne resurse poput nafte i plina te prije svega fosfor.
Ali, svoj dio plijena želi i Iran. Obavještajci procjenjuju kako je u tijeku velika borba Rusije i Irana za utjecaj na sirijsku vojsku i službe sigurnosti. „Sirija više nije u potpunosti suverena", kaže Gudio Steinberg.
Veliki utjecaj imaju i bogati poslovni ljudi s interesima u Siriji. Oni žele korist od vlastitih investicija i utjecaj na crnom tržištu. Problem predstavljaju i bojovnici ISIL-a, pomalo zaboravljene islamske države kojom su vladali vjerski fanatici i teroristi. Nekoliko tisuća ISIL-ovaca krije se u pustinjama na granici Iraka i Sirije i predstavljaju prijetnju režimu.
Rješenje sirijskog rebusa ne može pronaći niti jedna država sama, bez obzira na vojnu ili političku moć.
"Rusija želi da se Zapad pomiri s Asadom i također da financira obnovu, jer Rusija nema novca", kaže Kristin Helberg za DW. Ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu u obnovi Sirije pomoć nudi Egipat koji nudi i obnovu članstva u Arapskoj ligi, dok su Ujedinjeni Arapski Emirati 2018. godine ponovno otvorili svoje veleposlanstvo u Damasku. Pitanje je što će učiniti Saudijska Arabija, koja po ocjenama analitičara želi udaljiti Siriju od utjecaja Turske i Irana.
Prije strateškog rješenja za Siriju i prikupljanja novca za njezinu obnovu, Bašar al-Asad osvježio je svoj politički legitimitet. Pobijedio je i u ratu i u miru – ali na kraju bi se moglo pokazati kako je riječ o Pirovoj pobjedi.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
