Listopad, studeni i prosinac, kada dolazi do hlađenja njegova površinskog sloja, vrijeme je najviših razina mora u Jadranu. Uz sezonski porast plimnih oscilacija, tada zna doći i do dodatnog efekta izazvanog ekstremnim jesenskim klimatskim poremećajima * Stalnim djelovanjem erozije s mora i kopna, a posebno djelovanjem čovjeka, melioracijskim radovima i crpljenjem pitke vode iz dubine izmjereno je da je od 1900. godine došlo do slijeganja terena u laguni za 23 centimetara

        U razornoj poplavi koja je pogodila Veneciju 12. studenog ove godine kada je zabilježen drugi najviši vodostaj od 1,87 metara, pod vodom je bilo 80 posto povijesne jezgre grada. Središnji Trg svetog Marka "plivao" je u više od metar vode. Nove oluje, u petak 15. studenog i potom u nedjelju 17. studenog, donijele su Veneciji još dva visoka vodostaja, sedmi i deveti u povijesti. Tri vodena vala ugrozila su i baziliku sv. Marka, potopljenu tek šesti put u 1.200 godina. Međutim, četiri od tih šest poplava dogodile su se u posljednjih dvadeset godina, što pokazuje da je Venecija pod sve većom ugrozom. Precizna statistika učestalih visokih plima pokazuje da je 2019. najgora u posljednjih 150 godina.

 Plimne oscilacije 

Listopad, studeni i prosinac, kada dolazi do hlađenja njegova površinskog sloja, vrijeme je najviših razina mora u Jadranu. Uz sezonski porast plimnih oscilacija, tada zna doći i do dodatnog efekta izazvanog ekstremnim jesenskim klimatskim poremećajima. Pri nižem barometarskom tlaku razina mora se uzdiže, a u kombinaciji s niskim tlakom dugotrajno jugo, koje„nagurava“ more prema sjeverozapadu, može povisiti razinu mora i do više od metra, pa voda preplavljuje i istarske rive, što su tek manje nezgode od pravih poplava koje se događaju u Venecijanskoj laguni, poznatim pod nazivom acqua alta - visoka voda.

        Tome pridonosi izduženi pravokutni oblik Jadrana, otvoren jugoistočnom smjeru vjetra, koji svojim intenzivnim puhanjem ometa prirodni odljev viška plimne vode. Na samom sjeverozapadnom rubu Jadrana, u prirodnoj depresiji i s 36 priljeva vode iz rijeka i kanala, Venecijanska laguna je najviše na udaru ove prirodne pojave. Posebno zbog toga što vjetrovi dižu valove koji znatno usporavaju, a s vremena na vrijeme i potpuno blokiraju odljev vode iz lagune prema moru. Kada se to dogodi, oseka je u laguni praktički spriječena, pa se sljedeća plima preklapa s prethodnim u reverzibilne samohrane cikluse.

        Stalnim djelovanjem erozije s mora i kopna, a posebno djelovanjem čovjeka, melioracijskim radovima i crpljenjem pitke vode iz dubine izmjereno je da je od 1900. godine došlo do slijeganja terena u laguni za 23 centimetara. Tome je pridonijela i posebno osebujna urbana konfiguracija gradova u laguni. Stvaranje industrijskog područja Porto Marghera, koji se nalazi odmah iza Venecije, dodatno je pojačao učinak visokih voda. Zemljište na kojem je izgrađena velika industrijska zona je naime stvoreno ispunjavanjem velikih dijelova lagune, pa su nestali mali otoci koji su svojom vegetacijom upijali značajan dio viška vode. Usto, kroz lagunu su izgrađeni duboki plovni kanali za tankere. Stvorena je tako izravna veza lagune s morem, nepostojeća u vrijeme gradnje Venecije, čime je grad podvrgnut utjecajima otvorenog mora.

        Prema objavljenim studijama nije samo Porto Marghera jedini ljudski doprinos višim plimama i poplavama. Tome su pridonijeli i brojni drugi infrastrukturni radovi, koji su u konačnici pokazali da imaju nepovratni i katastrofalan učinak. Tako su cestovni i željeznički mostovi bolje povezali Veneciju i kopno, ali su njegovi stupovi izmijenili prirodno gibanje vode u laguni. Slični je utjecaj imao 17-hektarski umjetni otok Tronchetto, koji se koristi kao auto i autobusni terminal. Na prirodna gibanja vode u laguni utjecali su i izgradnja triju luka s novim rivama i lukobranima te brojni objekti kojima je proširivana urbanizirana obala. 

Prognoze visoke vode

         Poplave uzrokovane visokom vodom nije ujednačena u cijeloj Veneciji. Neki su dijelovi grada manje izloženi zbog svoje veće visine u odnosu na povećanu razinu mora, nekima pomažu izgrađene ograde, konfiguracija i raspored kanala, pa i visine nogostupa i pločnika. Svakogodišnja istraživanja pokazuju da Venecija može izdržati do 90 centimetara plime, ali dodatnih pola metra vode, što nije rijetkost, već pogađa pola grada. Da bi se omogućio pješački promet na urbanim stazama u gradu se za vrijeme poplave postavljaju drveni pontoni. Sustav mostića je postavljen na 120 cm iznad uobičajene razine mora, ali je zbog sve većih vremenskih ekstrema često nedovoljan.

        Da bi olakšao život svojim građanima, ali i brojnim posjetiocima, Grad Venecija je u suradnji s državnim institutima uveo učinkovit sustav praćenja i prognoza visokih plima. Analizirajući dostupne meteorološke i hidrografske podatke sa postaja u i izvan lagune, sustav daje precizne prognoze za narednih 48 sati i nešto manje pouzdane za duža razdoblja. Prognoze se mogu dobiti putem telefona, posebnih web stranica, lokalnih glasila, a i na nekim stajalištima javnog prijevoza.

        U 16. stoljeću visoke vode su zabilježene osam puta. Posebna je bila 1600., kada je 19. prosinca, treći put u istom mjesecu, došlo do vrlo nasilne morske oluje, koja, nakon što je slomljeno dosta obale na nekoliko mjesta, ušao u gradove Lido Maggiore, Tre Porti, Malamocco i Chioggia. Fenomen visoke vode je iz stoljeća u stoljeće bio sve češći, a od velikih infrastrukturnih zahvata je gotovo svakogodišnji. Nakon što je 1867. izmjereno rekordnih 153 cm iznad razine mora, Venecija je dobila svoj marigraf, pa se podaci sustavno prate od 1872. godine.

        Posljednjih godina visoka voda gotovo svake jeseni prelazi razine od 140 centimetara. Povijesni maksimum zabilježen je 4. studenog 1966., kada je izmjerena visina od 194 centimetara. Stanovnici Venecijanske lagune, pa i njeni posjetitelji, iščekuju dovršenje projekta MOSE, koji će znatno smanjiti učinke iznimno visokih voda. Riječ je o integriranom sustavu koji se sastoji od redova mobilnih brana koji će biti instalirane uz tri ulaza u lagunu - Lido , Malamocco i Chioggia, a bit će u stanju privremeno izolirati Venecijansku lagunu od Jadranskoga mora tijekom velikih plima. Zajedno s drugim mjerama, kao što su obalna pojačanja, podizanje pristaništa te asfaltiranje i poboljšanje lagune, MOSE je osmišljen kako bi zaštitili Veneciju i lagunu od plime do tri metra. Izgradnja je započela 2003. godine na sva tri ulaza lagune, a trebala bi biti u funkciji 2022. godine.

 Sustav MOSE

         Sofisticirani sustav MOSE će ukupno imati 78 vrata podijeljena u četiri barijere, koji će u vrijeme normalnog vodostaja ležati napunjene vodom u svojim kućištima na dnu mora. Prilikom prognoza o pojavi visoke vode u njih će se upumpavati zrak, pa će se u roku od pola sata uzgonom podignuti i tako sprječavati ulaz valova u lagunu. Kad plima padne, vrata će se u 15 minuta napuniti vodom i vratiti u početni položaj. Ulazi su u prosjeku biti zatvoreni između četiri i pet sati. Za to vrijeme sustav će omogućiti ulaz velikih brodova na ulazu Malmocco, a na preostala dva ulaza moći će ulaziti manja plovila.

        Sustav MOSE moći će se rabiti za bilo koju visinu plime. Pri projektiranju su uzete u obzir stogodišnje prognoze globalnog podizanja razine mora. Podizat će se za plima viših od 110 cm, za kojih počinju plavljenja urbanih područja lagune. Sustav je fleksibilan i ovisi o vjetru, atmosferskom tlaku i razini plime. Moći će zaustavljati visoku vodu na različite načine, uz istovremeno zatvaranje sva tri ulaza u slučaju izvanrednih plima, potpuno ili djelomično zatvaranjem samo po jednog ulaza na vrijeme srednje visokih plima i oseka.

Povezane vijesti

• FOTO / ZAPOVJEDNIK ROVINJSKIH VATROGASACA Evilijano Gašpić: Kako je moglo bit, još smo i dobro pasali!
• U POREČU, FAŽANI I ROVINJU RAZINA MORA NAGLO RASTE: U svega par minuta "zaplivali" molovi i rive, STIŽE NAM JAKA I ŽESTOKA OLUJA
• FOTOGALERIJA / Umag i Rovinj također "pod vodom". Plima je velika, poplavljene su rive, more je prodrlo i do nekih kafića...