Rijetko tko nije vidio film Titanic, voljela ga je moja generacija, a vidim da je i dalje popularan. Svatko ima svoj trenutak po kojem će pamtiti film, nekima je to udar broda u santu leda, nekima je spašavanje s broda i sviranje gudačkog kvarteta melodije ''Bliže o Bože moj'', a većini je ljubavna priča koja se proteže kroz cijeli film. Scena koja je na mene ostavila najsnažniji utisak je trenutak nakon udara u santu leda, kada Thomas Andrews, čovjek koji je dizajnirao Titanic dolazi na most broda zajedno sa Kapetanom Smithom i Brucom Ismay, direktorom White Star Linea, i pokuša shvatiti što se događa. Smith pokazuje Andrewsu kolika je šteta na brodu, vide da je voda ušla u 5 vodonepropusnih odjeljaka. Kapetan Smith i Andrews se pogledaju u stravi, znajući da je sve gotovo, dok se Ismay dere i pita kada se može krenuti dalje sa putovanjem. Andrews mu kaže da nema dalje, da je nedvojbeno da će brod potonuti. Titanic ne može potonuti, dere se u panici Ismay. Titanic je napravljen od čelika, garantiram vam da može potonuti, i hoće, to je matematička činjenica, odgovara mu očajni Andrews.

Stvaran i opasan problem

Nevjerojatno je koliko je taj dijalog simboličan i danas aktualan.

Ismay je simbol kapitalizma, brže, više, jače, svake godine trebamo rasti da bi bili uspješni, uspjeh pod svaku cijenu, pojedinac je nevažan.

Kapetan Smith smo mi, ljudi koji provode odluke naših Ismayja, i svi krivimo Smitha za potonuće Titanica, ali ne zaboravimo da je Ismay naredio Smithu da obori rekord u brzini prelaska Atlantika. Imamo i Andrewsa, znanstvenika koji upozorava da stvari neće funkcionirati, jer on je napravio sve kalkulacije i one su katastrofične, ali njega nitko ne sluša. Za savjet ga pitaju samo u trenutku kada je sve prekasno.

U ovu našu priču na scenu dolazi i netko tko pola sata prije udara broda u santu leda upozorava da će se to dogoditi, govori svima gdje je santa, u nadi da će ga netko čuti. Taj netko u ovoj našoj priči dolazi iz Srbije.

Kod susjeda se ovaj tjedan događa nešto što je presudno ne samo za njihovo područje, nego za cijeli ekosustav. Događa se prvi pravi nacionalni ekološki ustanak. Ako uspiju u svom otporu, postoji ogromna mogućnost da spase cijeli planet.

Prije nego sam krenuo istraživati činjenice za ovaj tekst nazvao sam mog dragog prijatelja i jednog od najvećih novosadskih sinova i pitao ga da li u ovoj priči nešto smrdi. Rekao je: "Nemoj da te odvrati od srži priče trenutno prepucavanje vlasti i oporbe i neredi koji se događaju oko teme Rio Tinta, ovaj dio problema oko lokalnih ljudi i ekoloških problema je stvaran i opasan, piši, neka se zna istina".

Kompanija Rio Tinto (u prijevodu Crvena Rijeka, sarkastično, zar ne) otkupila je prava za rudarenje u Zapadnoj Srbiji.

Rudariti će litij, ili ''bijelo zlato'' kako tepaju ovom kemijskom elementu.

O Rio Tintu neću puno. To je druga najveća rudarska kompanija na svijetu, vlasnik je najvećeg rudnika zlata na svijetu. Otkad je jasno koliku važnost će imati litij u ljudskim životima, svoje interese su prebacili i na rudarenje litija.

Neisplativost recikliranja

Najveći pojedinačni dioničar Rio Tinta je Chinalco, kineska državna kompanija, a Kina je najveći proizvođač litijskih baterija na svijetu. Pametnom dovoljno, dosta o Rio Tintu, 'ajmo mi o litiju.

Litij je trenutno percipiran u svijetu kao novi spasitelj planeta Zemlje, superheroj, najveća zvijezda zelene obnovljive energije.

Da vas samo podsjetim, prije 150 godina isto su govorili za ugljen.

Kao što znate, litijum-ionske baterije se ugrađuju u električne automobile, koji bi trebali promijeniti nepovoljnu ekološku situaciju u svijetu, jer statistika kaže da automobili proizvode 60% ugljičnog dioksida u atmosferi.

Litij je najlakši metal koji se nalazi na našem planetu i nikada ga se ne može naći čistoga, uvijek se nalazi ukomponiran u neki mineral zajedno sa ostalim kemijskim elementima. I tu počinje malo mračnija priča o našem superheroju. Litij se rudari iz zemlje, princip je isti kao i za druge vrijedne metale. Ne dolazi u čistom obliku, već sa ostalim mineralima od kojeg treba biti očišćen. I eto problema.

Za izrudariti jednu tonu litija, stvoriti će se 70 tona neupotrebljive zemlje i također znatne količine radioaktivnog otpada. Uz gore navedeno, za stvoriti tonu litija treba potrošiti oko 2.000 tona vode. Rudarenjem se oslobađaju i ogromne količine ugljičnog dioksida i radioaktivnog materijala u atmosferu.

Sa jednom tonom litija moguće je proizvesti oko 100 baterija električnih automobila.

Elon Musk predviđa da će do 2028. godine svijet biti u mogućnosti proizvesti godišnje oko 30 milijuna električnih automobila. U brojkama bi to značilo da će rudarenje litija proizvesti godišnje 21 milijun tona neupotrebljive zemlje, 30.000 tona radioaktivnog otpada, te 600 milijuna tona zagađene vode.

Predviđeno je da će do 2050. godine na planetu Zemlji biti oko jedna milijarda električnih automobila. I u trenutku matematički shvatite da je ova situacija jednostavno neodrživa. Potreba za litijem će biti ogromna, rudarenja će biti sve intenzivnija, a rješenja za ekologiju djelomična jer baterije u prosjeku traju oko deset godina. Rreciklaža litija iz baterija je potpuno ekonomski neisplativa, jeftinije je rudariti. I tako se naš superheroj litij, budući spasitelj ljudskog roda, pretvara u silovatelja planeta Zemlje.

Električni automobili će definitivno pomoći bogatom dijelu stanovništva, bogati gradovi će biti bez smoga, i spasit će se puno života. U isto vrijeme u nekoj Boliviji, Čileu, Argentini ili Zimbabweu bit će uništen ekosustav, a dolinama će teći ''Crvene Rijeke''. Njima će bit još gore, jer kad se izrudari litij, kompanije će otići sa tog područja, a ostat će silovana zemlja, još siromašniji seljaci sa zagađenim rijekama i neobradivom zemljom. I vjerujte mi, neće si moći priuštiti novu Teslu da bi se vozili po selu, neće imati niti novaca, niti priključak za struju da pune auto. Krenut će sa svojim konjem ili magarcem prema rijeci, da se blago napoji, ali voda neće biti pitka.

Koliko god to neugodno bilo za javnost, jer u ovom trenutku se borimo s pandemijom, ljudi moraju znati važne činjenice, jer prema onome što nas čeka ako ne progledamo, pandemija je kap u moru.

Potrošnja ugljena i plina

Kada gledamo pojedinačno električni automobil, i onaj s unutarnjim sagorijevanjem, nema nikakve dvojbe da je električni bolji za okoliš. Ali kada zagrebemo malo više po površini, shvatimo da se baterije za te iste automobile ne rade od poljskog cvijeća ili od suza jednoroga, one se rade teškim rudarenjem, za koji smo davno ustanovili i svi se složili da uništava ekosustav na najmanje 300 godina. Moramo shvatiti da trenutno u svijetu samo 28% električne energije dolazi iz obnovljivih izvora, dok ostatak dolazi od ugljena i plina. Povećanje potrebe za električnom energijom će i povećati potrošnju ugljena i plina.

Kina, koja je najveći proizvođač ''zelene'' električne energije u svijetu, je ujedno i najveći potrošač ugljena, troši ga koliko i sve ostale zemlje u svijetu zajedno. Zeleno i zagađenje prate jedno drugo u stopu. Ako se električni automobil napaja električnom energijom koju je proizvela elektrana na ugljen, koliko je taj automobil uistinu zelen?!

U 2021. godini SAD je odobrio proračun od 550 milijardi dolara za razvoj obnovljivih izvora energije, tako da će to ubrzo postati najunosniji posao na svijetu. Već sada im netko mora reći da ovakav način ne funkcionira, da se ubrzano treba krenuti prema novim i zelenijim otkrićima, siguran sam da su već izmišljena, skrivena u nekoj ladici. Nevjerojatno je bitno da se krene u pravom smjeru, jer ako provjerite tko su najveći ulagači u obnovljivu energiju, otkrit ćete da je to ona ista ekipa koja je desetljećima zagađivala planet. Da li stvarno mislite da će ga krenuti spašavati? Pa nisu ljudi ovce. Pa ne može muškarac koji je prebio ženu, ali ju je nakon toga njihovim zajedničkim automobilom odveo na prvu pomoć, na kraju ispasti junak. Ne ide to tako stari, ne u ovoj priči…

Srbi su to ovih dana jasno dali do znanja.''NO PASARAN“

Povezane vijesti

• BMW osigurao opskrbu litijem iz Kine
• Može li bijelo rajnsko zlato pomoći njemačkoj automobilskoj industriji?
• Ekološki prosvjed u Beogradu protiv spornih zakona i rudarske kompanije "RioTinto"