Škole i hoteli odmah su pretvoreni u mjesta gdje se pomaže unesrećenima, a stotine ljudi stoje u redovima kako bi dali krv. Pomoć stiže iz cijeloga svijeta. Stručnjaci u međuvremenu objašnjavaju što tako velika količina eksploziva može učiniti. Podsjeća se i na sličnu eksploziju iz 1947. godine u Sjedinjenim Državama kada se zapalilo 2.000 tona amonijevog nitrata u luci Texas City u Texasu, što je uzrokovalo smrt 581 osobe

Tragedija u Bejrutu ponovo je taj trusni dio svijeta stavila u prvi plan. Dok se broj žrtava iz sata u sat povećava, a kaos vlada u zemlji koja je već do sada mnogo propatila, svi su u čudu da se tako nešto moglo uopće dogoditi, uz pitanje tko i zašto stoji iza svega. Spasilačke ekipe su cijelu srijedu tragale za ozlijeđenima nakon ogromne eksplozije, a u očajničkoj potrazi pridružili su im se i građani potreseni jezivim scenama. Prema prvim procjenama poginulo je više od 100 ljudi, a 4.000 je ranjeno. Eksplozija je bila toliko jaka da se osjetila i 150 milja od Bejruta, a u blizini luke gdje se sve dogodilo sada gotovo da više nema ničega. Krhotine se vide i po ulicama u poslovnoj četvrti Bejruta, nestali su brojni restorani i klubovi. Opustošeni su mnogi dijelovi grada, ulice su pune stakla, automobili napušteni, zgrade urušene.

Mnogo je ljudi nestalo i tek će se narednih dana saznati njihova sudbina. Zemlja koja je godinama vodila bitku s političkim krizama, ekonomskim poteškoćama, pandemijom korona virusa, sada je pred novim izazovom. Treba hitno naći odgovor tko je i zašto skladištio tako opasan materijal u luci, 2.700 tona amonijevog nitrata, čija je eksplozija izazvala neviđeni kaos. Kako je moguće da skladište gdje se to čuvalo nije bolje osigurano? Premijer Hassan Diab poziva na hitnu istragu da se krivci nađu i kazne. Glavni libanonski general Abbas Ibrahim, koji je šef libanonske sigurnosne službe, samo kaže da vlada nije zaplijenila eksplozivni materijal i pohranila ga u blizini mjesta eksplozije.

Zna se da je riječ o eksplozivu koji je bio skladišten nakon konfiskacije s teretnog broda 2014. godine, i to je za sada sve. Brod Rhosus pristao je na putu prema Africi u bejrutskoj luci zbog kvara, navodno je bio u vlasništvu Rusa Igora Grečuškina, koji je u to vrijeme živio na Cipru. Došlo je do pobune i na samom brodu kada posada nije bila isplaćena, a onda je eksploziv iskrcan i skladišten u luci. Tu je ostao sve ovo vrijeme, a prvi rezultati istrage upućuju na mogućnost da je do eksplozije došlo prilikom varenja u samom skladištu. Svi se ipak pitaju je li riječ o terorističkom djelu, no odgovora nema dok ne bude završena službena istraga.

Ima već kontroverznih stajališta. Anthony May, umirovljeni američki istražitelj koji je radio za vladu, rekao je da svijetli ili tamnocrveni oblak koji se vidio za vrijeme eksplozije nije u skladu sa amonijevim nitratom. Po njemu, trebao se vidjeti žuti oblak. Kada je riječ o posljedicama, može se reći da su iste kao da je eksplodirala nuklearna bomba. "Treba sve pomno istražiti, jer se nakon eksplozije stvorio udarni val istovjetan malom nuklearnom uređaju", tvrdi May.

Znaju se samo posljedice, prije svega da će 300.000 ljudi morati potražiti nove domove. Brojna su svjedočanstva hrabrosti medicinskog osoblja, koje je također pretrpjelo posljedice snažne eksplozije, ali su nesebično pomagali ranjenim ljudima. Spašavali su trudnice, žene s bebama, starce. Škole i hoteli odmah su pretvoreni u mjesta gdje se pomaže unesrećenima, a stotine ljudi stoje u redovima kako bi dali krv. Pomoć stiže iz cijeloga svijeta. Stručnjaci u međuvremenu objašnjavaju što tako velika količina eksploziva može učiniti. Podsjeća se i na sličnu eksploziju iz 1947. godine u Sjedinjenim Državama kada se zapalilo 2.000 tona amonijevog nitrata u luci Texas City u Texasu, što je uzrokovalo smrt 581 osobe. Kemikalije koje su prouzročile ovu eksploziju glavni su sastojak i bombi koje su korištene u nekoliko terorističkih napada, poput onoga u Oklahoma Cityju kada je poginulo 168 ljudi. Ta je bomba sadržavala dvije tone amonijevog nitrata.

Petnaest godina građanskog rata u Libanonu nitko nije zaboravio. Ta država u jugozapadnoj Aziji, na obali istočnog Sredozemlja, na granici sa Sirijom i Izraelom oduvijek je imala burnu povijest. Smjenjivale su se tu razne kulture, da bi od 15. stoljeća do Prvog svjetskog rata Libanon bio dio Osmanskog carstva. Poslije Drugog svjetskog rata Libanon je postao neovisna republika, no problemi su tek tada počeli. Svi oni koji su šezdesetih, ali i nešto poslije toga bili u toj državi mogli su se uvjeriti u neobičnu ljepotu i bogatstvo, koji su privlačili ne samo turiste, već i svjetsku kremu koja je u Libanonu vidjela nešto posebno. Bejrut je cvjetao, a onda su se događaji na Bliskom istoku prelili i na Libanon. Palestinci su dolazili, mijenjao se ustav i sve je ključalo.

Građanski je rat počeo 1975. godine, Palestinska oslobodilačka organizacija u Libanon je preselila svoj stožer. Punih 15 godina tu se tuklo, rušilo, ratovalo između islamskih i kršćanskih frakcija, Falange i PLO-a. Ni susjedi nisu ostali mirni, pa je Izrael 1982. pokrenuo invaziju na Libanon, čemu se Hezbolah suprotstavio svim silama. Mnogo je zločina učinjeno u tim godinama, poput izraelskih u Sabri i Shatili, a rat je završio kada su sve strane shvatile da pobjednika u već razrušenoj zemlji ne može biti. Premijer Harriri je počeo obnavljati zemlju, ali je ubijen. Slijedili su novi libanonsko-izraelski sukobi. Izrael je u novim bombardiranjima, koja su trajala 33 dana, uništio stotine kilometara cesta, brojne mostove, međunarodni aerodrom u Bejrutu, brojne trgovine, šoping centre, škole, domove. Ni tu tragediji u Libanonu nije bio kraj - ubijani su politički vođe, kriza je bila latentna sve do ove eksplozije. Razna plemena nisu se nikako mogla složiti, vjerski sukobi su stalni, kršćani i muslimani ne mogu postići sporazum. Bilo je trenutaka kada su u zemlji u sukobima sudjelovale 53 privatne vojske i milicije, a tijekom građanskog rata ubijeno je 200.000 ljudi.

Povezane vijesti

• Deseci ozlijeđenih u snažnoj eksploziji u Bejrutu
• Plenković uputio sućut libanonskom premijeru Hassanu Diabu
• Bejrut: Ljutiti stanovnici traže odgovore o eksploziji