NADREALISTIČNI PRIZORI
KRAJ AMERIČKOG SNA: Kako je zemlja blagostanja u mjesec dana pretvorena u zemlju očaja
EPA
Već je 22 milijuna Amerikanaca ostalo bez posla, a to je samo početak. Radnici bauljaju okolo i traže pomoć za nezaposlene, iznajmljivači skupih stanova po New Yorku obilaze bankare i traže odgodu za kredite. Elitne bolnice su gotovo okupirane oboljelima, a nedostaje osnovni materijal potreban da se zbrinu pacijenti. Nevjerojatna je to slika Amerike
Dok kineska ekonomija završava vrtoglavi rast koji je bilježila nekoliko desetljeća, američka je na koljenima, a Donald Trump je u panici jer ne zna što će se uopće dalje događati. Čak i kultni ”New York Times”, koji o krizi s koronavirusom izvještava krajnje oprezno i korektno, donosi fotografiju Velike depresije iz prošlog stoljeća, na kojoj se vide dugački redovi građana kako stoje s kantama u rukama i čekaju na podjelu hrane.
Američki san, ona tako dobra priča o uspjehu, sada je pod znakom pitanja. Nema više na američkim cestama velikih panoa na kojima se u dnevnom boravku ugodno smjestila jedna obična obitelj sa svojim psom, uz natpis 'najviši standard na svijetu'. Tako možda najbolja novina na svijetu piše kako je ”ekonomsko zatvaranje uzrokovano pandemijom koronavirusa iznenada povuklo zemlju u onaj trenutak iz 1937. godine kada je fotografkinja Margaret Bourke-White snimila poznatu sliku iz Velike depresije. Ima ipak i neke razlike, dok su na toj crno-bijeloj fotografiji crnci stajali jedan iza drugog, s otužnim licima koji su odavali sav očaj, sada se može snimiti fotografija dugačkog reda limuzina koje stoje ispred marketa da pokupe hranu.
Dvadeset i dva milijuna Amerikanaca već je sada ostalo bez posla, a to je samo početak. Radnici bauljaju okolo i traže pomoć za nezaposlene, iznajmljivači skupih stanova po New Yorku obilaze bankare i traže odgodu za kredite. Elitne bolnice su gotovo okupirane oboljelima, a nedostaje osnovni materijal potreban da se zbrinu pacijenti. Nevjerojatna je to slika Amerike, zemlje blagostanja koja je za nešto više od mjesec dana krize pretvorena u zemlju očaja.
U medijima samo sumorni naslovi, a optimističan je jedino Trump, koji najavljuje otvaranje zemlje već nakon 1. svibnja.
”Izgradili smo ekonomiju bez amortizera”, upozorava nobelovac Joseph Stiglitz, uz upozorenje da je izgrađen sustav u kojem se gledalo samo na dobit, ali ne i na otpornost kada dođe kriza. Sadašnji predsjednik do nedavno se hvalio i to ne bez osnova da je u zemlji najniža stopa nezaposlenosti posljednjih pedeset godina, da su na burzi sjajni rezultati i da rast ide do neba. Ali, u pozadini su se događale mnoge stvari koje se tada nisu vidjele. Radnici nisu dovoljno zarađivali i sada se pokazalo da četvero od deset zaposlenih nema ni 400 dolara u džepu da prebrodi prve teškoće. Ugroženi su i ljudi iz srednjeg staleža, a fascinantna je fotografija Associated Pressa na kojoj je nevjerojatno dugačak red automobila u kojima ljudi čekaju distribuciju hrane u San Antoniju.
Sada je jasno, američki radnici nisu dovoljno zarađivali ni za vrijeme Trumpove euforije o rastu, a kamoli sada, kada je sve otišlo kvragu. Sada se došlo do toga da svaki drugi Amerikanac traži pomoć od države, a teško je izbrojati nule koje administracija izdvaja da se bar kratkoročno ugasi vatra. Nobelovac Stiglitz nabraja mnogobrojne razloge zbog čega je Amerika potonula mjesec dana od kako je smrtonosni virus ušao u zemlju. Ukratko, nije se ulagalo u ljude i sada se vide posljedice.
U Louisiani markice za hranu već sada traži 87.000 ljudi, a nevladine organizacije grčevito pokušavaju nahraniti gladne ljude. Kad je riječ o budućnosti uopće više nema dileme da će kriza najviše pogoditi slabo plaćene i one koji imaju nesigurne poslove. Crni Amerikanci bit će krajnje ugroženi, a nije onda teško pretpostaviti da u najbogatijoj zemlji na svijetu prijeti katastrofa, rasni sukobi, nestabilnost i daljnji pad.
Njujorčani od jučer moraju obavezno nositi maske, a ponovo se vidi da ne postoji suglasnost Trumpa i najdinamičnijeg američkog grada. Dok bio predsjednik ukinuo mnoga ograničenja već za desetak dana, u New Yorku kažu da to nije moguće bar do 15. svibnja. Postavljaju se i brojna pitanja - tko će platiti daljnja testiranja, kada će doći do uspostave avionskog prometa, kada će se moći otvoriti restorani i hoteli. U trenutku kada je već 30.000 mrtvih možda je zaista i prerano govoriti o otvaranju Amerike, ali su svi svjesni da svaki novi dan donosi teškoće koje će se tek vidjeti kada kriza prestane.
Sada Trump predlaže da svaka država sama za sebe donose mjere za popuštanje mjera, ali je svima jasno da se 'stari' život dugo neće vratiti. Malo tko će ići na turistički izlet u New York ili posjetiti kazalište, malo njih će i na sportske utakmice gdje je mnogo ljudi. ”Vidjet ćemo, vidjet ćemo”, oprezno reagira guverner New Yorka Andrew M. Cuomo, nova američka politička zvijezda, čovjek koji je dokazao da mu je prije svega važan svaki ljudski život, a ne samo profit.
Je li sve ovo zaista kraj američkog sna? Svo ovo vrijeme govorilo se u Americi da svaka nova generacija živi bolje od prethodne. Podaci su ipak pokazivali da je kriza sedamdesetih iz prošlog stoljeća usporila bolji život 'nove' generacije, pa je 2010. godine samo polovica Amerikanaca bolje zarađivala od svojih majki i očeva. Profesor Raj Chetty s Harvarda već je tada doveo u pitanje američki san. Danas Amerikanci imaju veći dug u bankama, manje pouzdan pristup zdravstvenoj zaštiti i sve neizvjesnije zaposlenje. ”Times” je portretirao nekoliko četrdesetogodišnjaka kako bi vidjeli kako su živjeli do jučer, a kako nakon ove krize s koronavirusom.
Lauren Bruce, koja je administrator sa visokom stručnom spremom kaže da je njena životna situacija mnogo lošija nego od njenih roditelja kada su imali četrdeset godina.
”Imali su kuće i automobile, nisu se brinuli zbog liječnika, dobili su solidne mirovine. Farmaceut Erick Axcell kaže da radi isti posao kao i njegov otac i preuzeo je njegovu trgovinu. ”San koji sam imao preuzimajući posao od oca nije se ostvario, živim u stalnom stresu, a sada i u krajnjoj neizvjesnosti što će uopće biti dalje. Nije ništa kao u vrijeme kada je moj otac počeo”.
Strah i neizvjesnost danas se uvukla u većinu američkih obitelji. Jaz između krajnje bogatih i onih koji jedva preživljavaju je velik, a bit će još veći. Bill Gates, koji je upozorio na opasnosti jedne takve pandemije, sada je pod paljbom onih koji šire lažne vijesti da je sam stvorio koronavirus kako bi profitirao kada bude pronađeno cjepivo. Ipak, njegovo proročanstvo iz 2015. godine kada je rekao da opasnost za svijet nije nuklearni rat već zarazni virus na YouTubeu vidjelo je posljednjih dana 25 milijuna Amerikanaca. Filantropa i bogataša sa 100 milijardi dolara u džepu sada nemilosrdno napadaju desničari, a nije mio ni Trumpu kojeg tek čeka utakmica za drugi mandat. U koju ulazi bez glavnog aduta da je preporodio Ameriku.
Svakodnevna konferencija za medije u Bijeloj kući prvorazredna je predstava za novinare. Čitava zemlja sjedi i čeka na prijenos koji se svodi na Trumpove govorancije i brutalan obračun s novinarima koji mu nisu po mjeri. U Trumpovom kazalištu ima svega i svačega, ozbiljnih epidemiologa i stručnjaka, tu je ponekad i Mike Pence, a onda glavnu ulogu preuzima i glavni glumac, koji svaki dan kaže nešto drugo. Zatvorimo zemlju, otvorimo zemlju vrti se u reality showu u Bijeloj kući, za vrijeme kojih ozbiljni ekspert dr. Anthony Fauci, junak nacije, često koluta očima. Kako bi se samo provela profesorica Markotić da joj je kojim slučajem Trump 'šef'.
Nadrealistični prizori svakodnevno uveseljavaju Ameriku, kojoj baš i nije do smijeha. Dok neki od četrnaest novinara, koliko ih smije biti na konferenciji kod Trumpa, imaju masku, neki nemaju, posve je jasno da su i ti igrokazi dio političke igre koje će se tek pojačati kada kriza s virusom bude umanjena.
Ako je Trumpu za utjehu, ni Kinezima ne ide dobro. U petak su kineski dužnosnici priopćili da se najveće svjetsko gospodarstvo smanjilo za 6,8 posto u prva tri mjeseca u usporedbi sa istim razdobljem prošle godine. Time je zakočen rast koji je trajao gotovo pedeset godina i koji nije ugrozila ni pucnjava na glavnom pekinškom trgu ni epidemija SARS-a. Iako su se gotovo svi radnici vratili na svoja radna mjesta, višemjesečna kriza ostavila je nevjerojatne posljedice na kinesko gospodarstvo. Najznačajniji svjetski motor gospodarstva je naprosto stao. Ni velike zemlje poput SAD-a, ali i cijele Europske unije više ne naručuju toliko proizvoda iz Kine kao prije pandemije. Industrijska je proizvodnja pala 1,1 posto, a prodaja na malo 15,8 posto. Sljedeći bi udarac mogao uslijediti baš iz Amerike. One koja više nije toliko bogata da kupuje jeftine proizvode iz Kine.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
}
