Greta Thunberg razjedinila je svijet. Jedni šesnaestogodišnju švedsku klimatsku aktivisticu smatraju instrumentaliziranom mentalno bolesnom djevojčicom. Lutkom na koncu, dobro osmišljenim marketinškim projektom. Gretom marionetom. Ostali je, dijametralno suprotno, nazivaju Great Greta. Za takve ona je ikona nove generacije, simbol otpora. Opčinjeni su njome, aplaudiraju njezinoj borbi protiv klimatskih promjena, pozdravljaju njezin žar i posvećenost plemenitom cilju. Greta je, naposljetku, kandidatkinja za Nobelovu nagradu za mir. Ali glasno mnoštvo ipak smatra da je jedina nominacija koju zaslužuje ona za glumu. Ona je, poručuju, nova Greta Garbo. Greti Thunberg, vrište skeptici diljem planeta s društvenih mreža, treba uručiti Oscara, a ne Nobela.
Petak za budućnost
Nakon što je prošle godine podigla prašinu trotjednim "školskim štrajkom", prosvjedom koji je započela sjedeći na ulici ispred švedskog parlamenta s jednim transparentom, a koji se ubrzo proširio Europom i dalje, da bi danas postao globalni pokret pod nazivom "Petak za budućnost", Greta opet plijeni pažnju. Energičnim govorom na klimatskom summitu UN-a u New Yorku, na koji je iz Europe prošlog tjedna došla jedrilicom jer se protivi letenju (zbog velike emisije štetnih plinova), švedska tinejdžerka posramila je svjetske političke čelnike jer su propustili donijeti snažne mjere protiv klimatskih promjena.
"Kako se usuđujete?", upitala ih je u grču. "Sve ovo je pogrešno, ja ne bih trebala biti ovdje. Trebala bih biti u školi, na drugoj strani oceana. Svi vi obraćate se nama mladima tražeći nadu. Ukrali ste moje snove i moje djetinjstvo svojim ispraznim riječima. Ako nas iznevjerite, nećemo vam nikada oprostiti. Nećemo vam dozvoliti da se izvučete. Podvlačimo crtu. Svijet se budi i promjena dolazi, sviđalo se to vama ili ne!"
Rumenih obraza, kose svezane u dugačku pletenicu Greta prijeti i podiže paniku. Ona je ljuta i strastvena, a istovremeno lišena nametnute feminizirane gracioznosti, pristojnosti i kurtoazije. Neopterećena je socijalnim normama i nije ju briga hoće li ikoga uvrijediti. Njezini su nastupi do kostiju ogoljeni, koncizni monolozi koji udaraju kirurškom preciznošću. Nema dijaloga. Za takvo što Greta nema vremena. I to je cijela poanta njezine priče. Sat neumoljivo otkucava. Napokon, ona se ne pretvara da ima rješenje. Greta jednostavno poručuje: "Slušajte znanost, a ne mene!".
No, čini se da Gretina najveća etiketa nije sukob s okolišnim zagađenjem, već to što je dijete. I to s poprilično nezavidnim liječničkim kartonom. Tamo, crno na bijelo, pišu njezine dijagnoze: visokofunkcionalni autizam, Aspergerov sindrom (poremećaj iz autističnog spektra), opsesivno-kompulzivni poremećaj i poremećaj prehrane. I to je ono, sigurni su njezini oponenti, što ju je učinilo prigodnom lutkom za manipuliranje, a istovremeno i idealnom maketom za pridobivanje globalne pažnje. Greta je savršen promidžbeni paket. Jer koji će se to mainstream medij drznuti ne prenijeti poruku djevojčice bistrih plavih očiju? Tko će biti toliko zloban da nevinom djetetu, pa još i s dijagnosticiranim poremećajima, naočigled javnosti zgazi snove?
Kuća u plamenu
Na to se nisu usudili političari sljubljeni na njujorškom summitu, ali sudeći po aktualnim reakcijama javnosti, iako podijeljenih, prozivatelja ne manjka. Gretini najgorljiviji kritičari, među kojima ima i ljevice i desnice, s ipak značajnom, golim okom vidljivom prevagom na konzervativnu stranu ideološkog dijapazona, oštro su napali njezin prošlotjedni govor. Histeričan je, isforsiran, facijalna ekspresija joj je suviše usiljena. Optužuju je da zagovara klimatsku diktaturu, vrši ekološki terorizam. Uspoređuju je s totalitarističkim vođama. Iza nje, uvjeravaju, stoji netko s vrećama punim (zelenih) novčanica. Ona je uspješan projekt raznoraznih lobista, visokopozicioniranih ljudi iz zelenih investicijskih fondova, nevladinih organizacija, interesnih skupina, oporbenih stranaka. Eko-aktivisti, sigurni su takvi, eksploatiraju njezino djetinjstvo i poremećaj.
Greta je, upozoravaju, slučaj za socijalne službe, žrtva lošeg, suviše liberalnog švedskog obrazovno-odgojnog sustava, kao i vlastitih neodgovornih roditelja i njihovih ambicija. Oni, pak, trebaju u pritvor pod optužbom javnog mnijenja da su knjigu "Naša kuća u plamenu" napisali znajući da će biti bestseller. Zgrnut će, nagađaju ljudi diljem interneta, velik novac. Usput se takvi, kuckajući ubrzano vrhovima prstiju po tipkovnicama, pitaju zašto se Greta ne zaputi u Kinu ili Indiju, na mjesta gdje je emisija plinova najveća. Globalno zatopljenje, podsjećaju neki, nikad "službeno" nije dokazano, a još je manji konsenzus oko toga je li za češća olujna nevremena odgovorno ljudsko djelovanje. Znanstvenici oko toga još uvijek lome koplja, zbog čega Gretu trpaju u isti koš s ravnozemljašima.
Govore i da djevojčica vješto koristi apel na emocije, glavni alat joj je moralna ucjena. Čitava je stvar dosegla vrhunac kad je zbog fizičkog izgleda uspoređena s nordijskim djevojčicama koje su korištene u nacističke propagandne svrhe, da bi je, među ostalim, kompariralo i s djecom-ubojicama iz kultnog filma i romana Stephena Kinga "Djeca kukuruza". I Gretini protivnici, izgleda, imaju svojeg vođu. Njemu je, pak, ime Donald Trump. On je američki predsjednik, a na već spomenutom summitu nonšalantno je izignorirao Gretino postojanje, da bi joj se kasnije narugao sarkastičnim tweetom "Čini se kao sretna mlada djevojka koja se raduje sjajnoj budućnosti".
A ta je mlada djevojka imala tek osam godina kada je pogledala prvi dokumentarac o klimatskoj krizi. I bio je to prijeloman trenutak za cijelu njezinu obitelj. Nakon toga ništa više nije bilo isto. Roditelje je natjerala da promijene način življenja, prestali su letjeti, počeli se hraniti veganskim namirnicama, vikendicu su pretvorili u dom za migrante. Dotad, međutim, nisu imali nikakva saznanja niti ih je bilo briga za ekološku problematiku. Sve je to podrobno opisano upravo u knjizi "Naša kuća u plamenu", koju potpisuje cijela obitelj. I Greta i njezina mlađa sestra Beata i roditelji Malena i Svante. No, to su zapravo memoari njezine majke, operne pjevačice Malene Ernman. Jer stranice su uglavnom ispunjene njezinim rukopisom.
Gretin monolog
"Svi su se navikli na to da se sve prilagođava njihovim osobnim potrebama. Ljudi su poput male, razmažene djece. I onda se žale da smo mi djeca lijena i razmažena. Znam da mi s Aspergerovim sindromom ne shvaćamo ironiju jer tako stoji u priručniku koji su neki starci napisali o takvima kao što sam ja, ali ja ne vjerujem da se ironija može dočarati puno bolje od ovoga", citirala je Gretu majka, jasno aludirajući na činjenicu da je njezina kći itekako svjesna sebe i okoline.
Ipak, za cijeli kontekst puno su bitnije rečenice iz ulomka naslovljenog "Gretin monolog". "Sjećam se kada sam prvi put čula o klimi i učinku staklenika. Sjećam se kako sam mislila da ništa od toga ne može biti istina. Jer da je tako, više nitko nikada ne bi razgovarao ni o čemu drugome. A o tome zbilja nitko nije govorio".
Od tog trenutka nadalje ekološka je kriza postala centar Gretinog života. Iako bi neupućeni u njezinoj predanosti svome cilju najradije voljeli vidjeti kakvu urotu, takva opsesivnost nije neuobičajena za osobe s dijagnosticiranim visokofunkcionalnim autizmom. Oni, naime, u ranijom životnoj dobi često razviju takozvane fiksacije. Mogu to biti matematičke formule ili kalkulacije, novac, rastavljanje igračaka ili električnih uređaja poput CD playera ili sintesajzera na dijelove. Tipično je to, naravno, i za svu ostalu djecu, no za razliku od autista, njihove opsesije s godinama blijede jer im ostale teme, ljudi i događaji oduzimaju koncentraciju, koja se prelijeva na ostale segmente svakodnevice.
Sasvim suprotno, kod autističnih ljudi poput Grete pažnja se zadržava gotovo isključivo na temama koje ih zanimaju. Stoga im niti u pubertetu, u dobi prvih ljubavi, prijateljskih druženja i školskih obaveza, što su u tom osjetljivom razdoblju većini tinejdžera najvažnije stvari u univerzumu, ništa i nitko ne odvraća pozornost. Štoviše, oni znaju biti opsesivni u toliko velikoj mjeri da ostala znanja i vještine uče isključivo metodom povezivanja i uspoređivanja s temom fiksacije. Nije, naravno, poznato koje će dijete razviti koju opsesiju, ali kao i kod ostalih, "normalnih", biraju ono što im je pristupačno, ono što je u njihovoj okolini.
Pravi trenutak
Ekološka kriza postala je, dakle, u jednom trenutku Gretinog mladog života njezin uskospecifičan interes. A s obzirom na to da aspergerovci razmišljaju različito, ili kako običavamo reći, izvan okvira, u kombinaciji s njihovim drugačijim načinom kanaliziranja emocija i analizom sadržaja, 16-godišnja Šveđanka eklatantan je "primjerak svoje vrste". Iz gledišta struke Gretu, jasno, nitko nije morao huškati na klimatski aktivizam.
Unatoč tomu, Greta možda doista nije tek jedna slučajna zvijezda. Iza nje, to je itekako moguće, stoji niz profesionalnih i interesnih, marketinški potkovanih ekipa zaslužnih za njezin uspon. Ali ona i dalje ostaje autentičan glas nove ere koja je spremna na promjene. Napokon, što je njezin monolog više odmicao kraju, to je bivala emotivnija. Onakvu navalu različitih čuvstava koji su se nepredvidljivo izmjenjivali na njezinom licu u New Yorku, ne može odglumiti niti Meryl Streep u najboljim danima.
No, najbitnije nije odgovoriti na pitanje čiji je projekt Greta, nego je li Greta manje u pravu ako iza nje stoji, na primjer, zelena mafija? Može li zapravo Gretin aktivizam iznjedriti išta loše? Možda po nju. Medijska eksponiranost u jednom će trenutku, moguće je, uvelike naštetiti njezinom psihološkom zdravlju. Možda njoj i njezinim roditeljima trenutno treba (veća) podrška stručnjaka. O tome, zlobno ironično, najviše brinu upravo oni koji je putem društvenih mreža svakim danom izlažu sve većem prijeziru i omalovažavanju. I možda doista Greta svakim danom sve više iscrpljuje svoje intrinzične motivacijske resurse, da bi od nje, na koncu, ostala samo depresivna ljuštura osobe koja se nikada neće oporaviti od ovakvog angažmana.
Ali Greta je ponajprije samo umnožak svoje iako neobične, neosporno karizmatične osobnosti, autoritarnosti i oštre, brutalno iskrene artikulacije u kombinaciji s pravim trenutkom. Svijetu je možda upravo sada trebao netko s autizmom, plavim pletenicama, netko tko je spoj kontroverzne, svojeglave Pipi Duge Čarape i benevolentne Heidi, koja promovira povratak prirodi. I zbog toga je za kuglu zemaljsku dobro što se pojavila jedna Greta Thunberg.
Zeleni kapital(isti)
Ako ponukani njezinim istupima ljudi budu reciklirali, jeli više povrća, a manje mesa, čistili za sobom na plažama, pa potom i prestanu koristiti pesticide i plastiku, zatim i saditi, a ne sjeći drveće, koristiti obnovljive izvore energije, učestalije voziti bicikl nego automobil, onda sve optužbe o kriminalnoj skupini koja vuče konce iz sjene padaju u vodu, pa čak i ako zbog Grete umjesto dosadašnjih korporacija materijalne resurse jednako gramzivo budu nagomilali zeleni kapitalisti. Izvrtanjem teze stvara se svojevrsna dimna zavjesa, diverzija, distrakcija od problema, 97-postotnog konsenzusa u znanstvenom diskursu oko klimatskih promjena.
Pokaže li se jedan dan istinitim da si režemo granu na kojoj sjedimo, da smo doista odgovorni za otapanje ledenjaka i anoreksično mršave polarne medvjede, nikoga neće biti briga što je neka autistična djevojčica vikinških korijena, koja je na to upozoravala, bila nečija prepredeno plasirana kampanja. Možda se, dakle, posve obrnuto, valja ipak zapitati kome smeta Thunberg Greta?