EPA
Novi rat između države Izrael i palestinskog Hamasa u pojasu Gaze iznenadio je samo rijetke na Bliskom istoku. Sukob u tom dijelu svijeta traje već šezdesetak godina iako sve velike sile, a ponajviše SAD, upiru svoj politički utjecaj da ipak dođe do dužeg razdoblja mira u Izraelu, Palestini te na cijeloj zapadnoj obali rijeke Jordan. Američke inicijative s kraja 2020. godine o međusobnom priznaju Izraela i nekih arapskih država, poput Katara i Bahreina, bile su na tragu mira, ali su u Palestini i osobito pokretu Hamas izrodile bijes i nezadovoljstvo.
Željezna kupola
Današnji zračni i kopneni napadi Izraela na pojas Gaze i tamošnje gradove i mjesta odgovor su na Hamasovo raketiranje Tel Aviva, glavnog grada Jeruzalema i još nekoliko izraelskih gradova i nema sumnje da su se pretvorili u novi rat, prvi nakon 2014. godine. Tada je rat trajao 50 dana – izraelska strana izgubila je oko 70 vojnika i civila, dok su gubici na strani Palestinaca bili oko 1.400 civila i nekoliko stotina militanata Hamasa. Odnos snaga je, u vojnom smislu, očito na strani Izraela, ali skoro je nemoguće da pokori pojas Gaze gdje na malom teritoriju živi oko dva milijuna ljudi među kojima su mnogi spremni za gerilski rat u ime glavne misije Hamasa – da se Izraelci otjeraju sa „svete muslimanske zemlje.“
Najnoviji ratni sukobi započeli su ove godine na ramazanski bajram te su izazvali već prvih dana oko 120 mrtvih u Gazi i desetak u Izraelu. Izrael je pokazao moć svoje „željezne kupole“, proturaketnog sustava iznad Tel Aviva, koji je srušio devedeset posto Hamasovih projektila i naoružanih dronova. U napadima na militante u pojasu Gaze Izrael koristi borbene zrakoplove, dronove, helikoptere i ratne brodove, a jedan od glavnih ratnih ciljeva je uništavanje podzemnog tunela koji iz Gaze vode prema izraelskom teritoriju.
Ali, borbe se ne vode samo u Gazi nego i na ulicama izraelskih gradova gdje je došlo do sukoba Židova i Arapa zbog čega su aktivirane dodatne policijske snage.
Međunarodna zajednica pokazala je uobičajenu nemoć u rješavanju neprekinutog bliskoistočnog pitanja. Američki predsjednik Joe Biden poručio je kako "Izrael ima pravo obraniti se kad tisuće raketa lete na njegov teritorij", Europska unije priopćila je kako nema načina utjecati na stanje u pojasu Gaze, dok je glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres pozvao na "trenutnu deeskalaciju i prekid neprijateljstava u Gazi i Izraelu".
Visoki Hamasov dužnosnik kaže da spremni na "uzajamni" prekid vatre ako međunarodna zajednica pritisne Izrael da "suzbije vojne akcije" u spornoj džamiji al-Aqsa u Jeruzalemu.
Sveta zemlja
Borbe između Izraela i Hamasa potaknute su višednevnim zaoštravanjem sukoba između Palestinaca i izraelske policije u svetom kompleksu na brdu u istočnom Jeruzalemu. Riječ je o mjestu što ga štuju i muslimani - koji ga zovu Haram al-Sharif (Plemenito svetište) - i Židovi kojima je poznato kao Hramska planina. Hamas je zatražio od Izraela uklanjanje policije iz tog područja i obližnjeg pretežno arapskog okruga Sheikh Jarrah gdje se palestinske obitelji suočavaju s deložacijom židovskih naseljenika. Hamas je započeo raketiranje izraelskih gradova kad njegov ultimatum nije bio uslišen.
Početak najnovijeg palestinsko-izraelskog sukoba na području koje obje strane drže „svetim“ vraća nas u same povijesne uzroke konflikta koji je započeo – borbom za svetu zemlju jednih i drugih – prije stotinjak godina.
Nakon što je Velika Britanija preuzela kontrolu nad područjem poznatim kao Palestina poslije poraza Osmanskog carstva u Prvom svjetskom ratu zemlja je bila naseljena židovskom manjinom i arapskom većinom. Napetosti između dvaju naroda rasle su kad je međunarodna zajednica dala Britancima zadatak da u Palestini uspostavi "nacionalni dom" za židovske ljude.
Za Židove je to bila njihova pradomovina, ali palestinski Arapi također su polagali pravo na zemlju i usprotivili se tom potezu. Između 1920-ih i 40-ih, broj Židova koji su tamo stizali je rastao, mnogi su bježali od progona u Europi i tražili domovinu nakon holokausta u Drugom svjetskom ratu.
Usporedo je raslo i nasilje između Židova i Arapa te protiv britanske vladavine. Ujedinjeni narodi izglasali su 1947. godine odluku da se Palestina podijeli na odvojene židovske i arapske države, a Jeruzalem je postao međunarodni grad.
Taj su plan prihvatili židovski lideri, ali ga je arapska strana odbila i nikada nije provela. 1948. godine, nesposobni riješiti problem, britanski su vladari otišli, a židovski čelnici proglasili stvaranje države Izrael. Mnogi su se Palestinci usprotivili i uslijedio je prvi od nekoliko ratova u kojima su sudjelovale vojske susjednih arapskih zemalja.
Stotine tisuća Palestinaca pobjeglo je ili je prisilno napustilo svoje domove u onome što nazivaju Al Nakba ili "Katastrofa". Krajem četrdesetih godina, Izrael je kontrolirao veći dio teritorija. Jordan je zauzeo zemlju koja je postala poznata kao Zapadna obala, a Egipat Gazu.
Jeruzalem je bio podijeljen između izraelskih snaga na zapadu i jordanskih snaga na istoku.
U drugom ratu 1967. godine Izrael je okupirao Istočni Jeruzalem i Zapadnu obalu, kao i veći dio sirijske Golanske visoravni te Gazu i egipatski Sinajski poluotok. Većina palestinskih izbjeglica i njihovih potomaka živi u Gazi i na Zapadnoj obali te u Jordanu, Siriji i Libanonu dok im Izrael ne dopušta povratak pozivajući se na vlastitu sigurnost.
Danas Izrael tvrdi da je cijeli Jeruzalem njihov glavni grad dok Palestinci istočni Jeruzalem smatraju glavnim gradom buduće palestinske države. SAD je jedna od nekoliko zemalja koje su priznale Jeruzalem glavnim gradom Izraela. Od država u regiji, ambasade tamo imaju Kosovo i Srbija – kao posljedica rujanskog sporazuma iz 2020. s predsjednikom SAD Donaldom Trumpom – dok zemlje EU veleposlanstva drže u Tel Avivu.
U posljednjih pedeset godina Izrael je izgradio naselja na spornim područjima gdje danas živi više od šest stotina tisuća Židova. Palestinci se tome ne priznaju i tvrde kako je riječ o kršenju međunarodnog prava, što izaziva brojne prijepore između Izraela i Palestinaca koji žive u istočnom Jeruzalemu, Gazi i na Zapadnoj obali.
Trenutačno, Gazom vlada palestinska militantna skupina zvana Hamas koja se mnogo puta borila protiv Izraela. Izrael i Egipat strogo kontroliraju granice Gaze kako bi zaustavili dopremanje oružja do Hamasa. Palestinci u Gazi i na Zapadnoj obali kažu da trpe zbog izraelskih akcija i ograničenja.
Ipak, glavne točke nisu neslaganja poput prijetnje deložacijom palestinskih obitelji iz dijelova Jeruzalema, nego kakva će biti budućnost židovskih naselja, kibuca, na Zapadnoj obali, trebaju li dvije strane dijeliti Jeruzalem te treba li stvoriti palestinsku državu uz Izrael.
Beskrajni pregovori
Mirovni pregovori vode se već četvrt stoljeća i jasno je kako se neće ubrzo riješiti. To pokazuje i najnoviji rat u Gazi i stajališta palestinske strane predvođene Hamasom koji su prošle 2020. godine odbacili plan premijera Izraela Benjamina Netanyahua i tadašnjeg američkog državnog poglavara Trumpa o miru u tom djelu Bliskog istoka.
Mirovne planove za taj teritorij imali su i prethodni američki predsjednici, poput Billa Clintona, ali od njih nije ostalo ništa.
Analitičari često ističu kako je velik problem u vodstvu Hamasa – koji je postao glavna politička snaga Palestinaca nakon smrti Jasera Arafata, vođe Fataha – i gdje smatraju kako je Fatah bio previše miroljubiv. Hamasova povelja definira povijesnu Palestinu - uključujući današnji Izrael - kao islamsku zemlju i isključuje bilo kakav trajni mir sa židovskom državom. Dugo vremena osporavali su Židove kao narod, iako su stajališta ublažena 2017. godine kada je Hamas je izradio novi dokument o politici koji je ukrotio neke od njegovih stavova i koristio odmjereniji jezik.
Hamas ne priznaje državu Izrael, ali formalno prihvaća stvaranje privremene palestinske države u Gazi, Zapadnoj obali i Istočnom Jeruzalemu – na linijama razgraničenja prije 1967. godine.
U dokumentu se također naglašava da Hamasova borba nije sa Židovima već s "okupatorskim cionističkim agresorima". Izrael je rekao da skupina Hamas "pokušava zavarati svijet" te je vlada pod vodstvom Hamasa bila podvrgnuta oštrim ekonomskim i diplomatskim sankcijama Izraela i njegovih saveznika na Zapadu.
Oružani sukobi dvije strane dogodili su se 2007., 2008., 2012. i 2014. godine i u njima je Hamas vojno poražen, ali je dobio na popularnosti među Palestincima koji u njemu vide spas od Izraelaca.
Najnovija eskalacija sukoba u Gazi i šire od toga može se smiriti uz posredovanje UN i susjednih država poput Egipta, ali i Katara te SAD-a. Koliko će prije novog dogovora biti žrtava, ne može se znati.