Predsjednik Turske, „sultan“ Tayip Reyep Erdogan, napokon je dobio dostojne suparnike u europskom i svjetskom političkom ringu. Dok je još prošle godine Erdoganova migrantska politika nailazila na mlaki odgovor Europske unije, naročito kad je migrante nasilno preko rijeke Marice pokušao ubaciti na teritorij EU, kao i u vezi istraživanja podmorskih bogatstava oko Cipra pri čemu je suprotstavljena Grčka dobila tek značajnu političku i vojnu pomoć Francuske, danas se situacija izmijenila.

Slučaj Sofagate – u kojem je ponizio predsjednicu Europske komisije Ursulu van der Leyen, nekadašnju njemačku ministricu obrane – kao i Bidenovo priznanje genocida nad Armencima što ga je davne 1915. godine počinilo Osmansko carstvo, pokazalo je Erdoganov međunarodni utjecaj ima svoje omeđene granice. Afera Sofagate – koja je nastala još početkom travnja za posjeta predsjednice EK Leyen i predsjednika Europskog vijeća Charles Michela Turskoj – tek se pretvara u politički obračun s Erdoganovom politikom prema ženama i ljudskim pravima, odnosno u oštru kritiku odustajanje Turske od – Istanbulske konvencije koja je u njoj i potpisana.

U recentnom istupu predsjednica Europske komisije obećala je braniti ženska prava nakon što je priznala da se osjeća povrijeđenom zbog činjenica da je ostala bez stolice na sastanku s predsjednikom Recepom Tayipom Erdoganom u Ankari 6. travnja. Osim Turske, kritikama je podvrgnut i predsjednik Vijeća ministara Charles Michel, koji je zauzeo jedinu stolicu pored gospodina Erdogana.

Odmah nakon diplomatskog skandala u Ankari, Turska je okrivila EU za taj protokolarni gaf. Ali, u govoru u Europskom parlamentu početkom ovog tjedna Ursula von der Leyen sugerirala je da je seksizam korijen pogreške u sjedanju. Predsjednica von der Leyen rekla je da ne vidi razlog zašto bi se prema njoj trebalo ponašati drugačije prema Charlesu Michelu koji se pak ispričao zbog svoje uloge u aferi.

- Ja sam prva žena koja je predsjednica Europske komisije. Ja sam predsjednica Europske komisije. I ovo je način na koji sam očekivala da će me tretirati prilikom posjeta Turskoj prije dva tjedna, poput predsjednika Komisije," naglasila je von der Leyen zastupnicima u Europskom parlamentu i dodala: „Ne mogu naći opravdanje za način na koji sam tretirana u europskim razgovorima. Dakle, moram zaključiti, to se dogodilo jer sam žena. Da li bi se to dogodilo da sam odjenula odijelo i kravatu? Na slikama na prethodnim sastancima nisam vidjela nedostatak stolica, ali na njima nisam vidjela niti jednu ženu.“

Javnosti je dobro poznato o čemu se radi. Sastanak je organiziran kako bi se popravili zategnuti odnosi između EU i Turske. Predsjednica EK Ursula van der Leyen i Predsjednik EV Charles Michel razgovarali su s predsjednikom Erdoganom u njegovoj predsjedničkoj palači. Kad su trojica lidera došli sjesti, bile su samo dvije stolice. Gospodin Michel i gospodin Erdogan zauzeli su svoja mjesta u dvije pozlaćene stolice u osmanskom stilu, ostavivši predsjednicu EK da stoji. Ona je bila vidno zatečena neočekivanom situacijom, uzviknula je "Ahem" te je potom sjela na sofu, daleko od sultana Erdogana i nasuprot turskom ministru vanjskih poslova.

Usporedba s fotografijama sa sastanka u Bruxellesu 2017. godine pokazuju kako su tada dvojica muškaraca na čelu Europske komisije i Vijeća sjedila pored turskog predsjednika u udobnim foteljama.

Stoga danas predsjednica EK kaže kako je "povrijeđena i ostavljena sama kao žena i Europljanka. U svojoj kritici Ursula van der Leyen otvoreno kaže da se u slučaju Sofagate radi o poštovanju europskih vrijednosti koje Turska – iako već tridesetak godina želi postati članicom EU – ne poštuje kad se radi o rodnoj jednakosti, ljudskim pravima i demokratskim stečevinama.

"Ovdje se ne radi o rasporedu sjedenja ili protokolu. Ovo se odnosi na srž onoga što jesmo. To se odnosi na vrijednosti za koje se naša Unija zalaže. I ovo pokazuje koliko daleko moramo još prijeći prije nego što se žene tretiraju kao jednake,“ naglasila je u EP van der Leyen i dodala kako je iskoristila sastanak da izrazi svoju "duboku zabrinutost "zbog povlačenja Turske iz Istanbulske konvencije, međunarodnog sporazuma namijenjenog zaštiti žena. Ursula van der Leyen rekla je da će zaštita žena od nasilja ostati prioritet Europske komisije.

S njom se složio i Charles Michel koji je priznao da je svojim postupkom uvrijedio žene, te je zastupnicima u EP objasnio kako su dublje ekonomske veze s Turskom teške zbog pogoršanja osnovnih prava i sloboda u Turskoj, uključujući i prava žena. Pri tome je svakako mislio na tursko odbacivanje Istanbulske konvencije potpisane prije deset godina. Turska je recentno odbacila taj dokument jer tamošnji konzervativci tvrde da njezini principi rodne ravnopravnosti i nediskriminacije na temelju seksualne orijentacije podrivaju obiteljske vrijednosti i promiču homoseksualnost.

Inače, odluka Turske opisana je kao "poražavajuća" za napore u borbi protiv obiteljskog nasilja od strane vodstva europskog tijela za ljudska prava - Vijeća Europe.

"Ovaj potez ogroman je zastoj u tim naporima i utoliko žalosniji jer ugrožava zaštitu žena u Turskoj, širom Europe i šire", rekla je glavna tajnica Vijeća Europe Marija Pejčinović Burić, bivša hrvatska ministrica vanjskih poslova.

Izlazak iz konvencije u Istanbulu je izazvalo prosvjede pod sloganom "Nikada nećeš hodati sam". Na društvenim mrežama, turska ministrica za obitelj, rad i socijalnu politiku Zehra Zumrut rekla je da su ženska prava zaštićena ustavom zemlje. Nije navela razlog za povlačenje iz Istanbulske konvencije koja je prvi obvezujući ugovor na svijetu za sprečavanje nasilja u obitelji. Gokce Gokcen, zamjenik predsjednika turske oporbene Republikanske narodne stranke, tweetao je da napuštanje konvencije znači "zadržavanje žena kao građanki drugog reda i dopuštanje da ih se ubije".

Prema turskoj platformi "Zaustavit ćemo femicid", prošle je godine u toj zemlji ubijeno najmanje tristo žena, ali taj bi broj mogao biti i veći, a desetci pronađenih žena bile su mrtve u sumnjivim okolnostima. Jedna žena silovana je u uredu te je njezino tijelo bačeno kroz prozor. Napadači su pokušavali prikriti zločin kao samoubojstvo, ali su dvojica muškaraca zatvorena i osuđena - jedan doživotno, a drugi na 18 godina i devet mjeseci.

Turski opozicijski političari i aktivisti izjednačili su dokidanje Istanbulske konvencije s vojnim udarom iz 1980. godine. Predsjednik Recep Tayip Erdogan optužen je za nagrizanje sekularnog karaktera države i promicanje socijalnog konzervativizma.

Posve je očito kako će predsjednica EK Ursula van der Leyen uz pomoć europske diplomacije, uz najavljene ekonomske mjere, pronaći saveznike da bi se Turska vratila iz 19. u 21. stoljeće.   Napokon, velik udarac turskim nacionalistima zadao je američki predsjednik Joe Biden prošlog tjedna kada je obilježavan dan sjećanja na genocid na Armencima iz 1915. godine. Bez oklijevanja i suzdržanosti kakvu su pokazali drugi američki predsjednici zbog uloge Turske u NATO savezu, Biden je dao izjavu koja formalno opisuje masakr nad Armencima kao genocid.

Riječ je o osjetljivom pitanju jer Turska priznaje zločine, ali odbacuje izraz "genocid". Stoga je turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu rekao da "u potpunosti odbija" američku odluku.

Dva politička nepovezana događaja – Sofagate i poruka Washingtona o genocidu nad Armencima – očito pokazuju kako je politika sultana Erdogana sve neprihvatljivija zapadnim zemljama. Govoreći o nemogućnosti uspostavljanja „dubljih ekonomskih veza“ EU s Turskom, Bruxelles je poručio Erdoganu da će ga ponižavanje Ursule van der Leyen skupo stajati.

Povezane vijesti

• Erdogan za napad u Istanbulu optužuje kurdske militante
• Erdogan izvršio čistku više od 50.000 ljudi nakon puča
• Erdogan proglasio tromjesečno izvanredno stanje