Kakva je prava pozadina cijelog "teatra" s carinama koji američki predsjednik Donald Trump manirom vještog šuomena prezenitira američkoj i svetskoj javnosti, krije li se osim ekonomskih interesa i neka "dublja" politika, geopolitika ili nešto treće? Ili, pojednostavljeno rečeno, "tko je ovdje lud", da se referiram na jedan poznati (američki) film? Ili je sve izgubilo smisao - pitali smo Vladimira Milinovića, medijskog stručnjaka, političkog komentatora i konzultanta iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija).

- Na prvi pogled Trumpova strategija oko carina doista izgleda kao "prvo batina, pa mrkva", ali zapravo se radi o klasičnom primjeru njegove dugoročne igre koja kombinira ekonomiju, psihologiju i geopolitiku. Povlačenje carina na 90 dana može se tumačiti kao pokušaj stvaranja prostora za nove pregovore, signal partnerima i tržištima da još uvijek postoji prostor za dogovor. S druge strane, dramatično povećanje carina prema Kini - na čak 125 posto – nije impulzivan čin, nego dio šireg pritiska. U međuvremenu Trump je carine Kini povećao na čak 245 posto!

Trump i njegov tim, koliko god izgledali kaotično, ne djeluju bez strategije. Radi se o taktici maksimalnog pritiska, poznatoj iz diplomatskih i trgovinskih pregovora, gdje se druga strana pokušava prisiliti na ustupke kroz eskalaciju. Pritom se domaćoj publici šalje poruka snage, odlučnosti i zaštite američkih interesa. No iza svega toga skriva se i jedna dublja geopolitika: SAD pokušava dugoročno obuzdati kineski uspon, ne samo ekonomski nego i tehnološki, pa i vojno. Carine su samo jedan od alata u tom arsenalu.

Dakle, tko je ovdje lud? Možda nitko - ali svakako svi igraju neku ulogu u političkom teatru koji više nije samo američki, već globalni. U tom smislu carine više nisu samo porez na robu, nego instrument poruke, pritiska i pozicioniranja u svijetu koji više nije unipolaran.

I da, možda sve djeluje kao da je izgubilo smisao - ali to samo zato što se igraju igre čiji se stvarni ciljevi kriju ispod površine. Kad Trump vodi predstavu, granica između stvarnosti, šoua i strategije postaje vrlo tanka.

Ono što treba razumjeti, je da je Trump već u svom prvom mandatu obećao povratak manufacturing jobs u Ameriku, i na temelju toga dobio je ključne države u "rust beltu", regijama koje su najviše propale deindustrijalizacijom. Ideja ovog mandata je, čini se, da obećanja treba ispuniti po cijenu sloma dosadašnjeg ekonomskog sustava - koji je, prema mišljenju Trumpova tima, svejedno neodrživ, pa nema veze sruši li ga se polagano i diplomatski ili brzo i spektakularno.

Spektakl trenutka

Gledajući širu sliku svega što se sad zbiva, hoće li, može li i koliko dugo, Trumpova politika (ne samo ova carinska, trgovinska) izdržati na dugoročne staze? Drugim riječima, jesmo li na početku kraja globalizacije i početka trumpizacije ili su Trumpov "dan oslobođenja" i nova američka doktrina tek kratkotrajne anomalije, netko će reći "novo nenormalo" s kratkim rokom trajanja?

- Trumpova politika, bez obzira na to koliko djelovala kao ad hoc improvizacija, zapravo ima uporište u dubokim promjenama koje se već godinama kuha(ju) ispod površine globalnog poretka. Ona nije samo osobna ekscentričnost jednog predsjednika nego simptom - možda i katalizator - šireg trenda: povlačenja Zapada iz logike neograničene globalizacije prema selektivnoj, interesnoj i sigurnosno filtriranoj suradnji.

Može li trumpizam dugoročno opstati? Ne nužno u svom čistom, spektakularnom obliku kakav gledamo sada, ali njegovi temelji - ekonomski protekcionizam, nacionalni interes ispred multilateralizma, skepsa prema međunarodnim institucijama i savezništvima - sve su prisutniji i u drugim zemljama, uključujući i Europu. Drugim riječima, možda nećemo svi postati Trump, ali ćemo sve više živjeti u svijetu koji funkcionira prema pravilima koja je on, na svoj način, brutalno i glasno artikulirao.

Jesmo li na početku kraja globalizacije? Ne nužno - ali jesmo na početku njezine mutacije. Svijet više nije jedno veliko tržište pod kapom slobodne razmjene i liberalne demokracije. Umjesto toga gledamo fragmentaciju: blokove, saveze po interesima, "friend-shoring" i "de-risking" umjesto "free tradea". Globalizacija se mijenja, prelazeći s univerzalnog modela na fragmentiranije, interesno vođene oblike suradnje. Trumpova politika odražava i ubrzava te promjene, ali je pitanje hoće li "trumpizam" postati trajna paradigma ili samo privremeni katalizator.

Ono što je sigurno je da se dosadašnje stanje, koje bi se blago satirički moglo opisati ovako: "Europa štedi na obrani jer se podrazumijeva kako će je u slučaju rata braniti rezervisti iz Alabame; industrijalci proizvode u Kini i Vijetnamu jer je tako jeftinije, čak iako su tamošnji radnici zapravo u pravno i ekonomski neprihvatljivom stanju; Američki građani koji su izgubili posao žive na welfare cheks, food stamps i tabletama (prije OxyContin, sad nažalost i Fentanil), dok krajnje siromašnima kao izlaz ostaje uniforma i konstantni rat na pet kontinenata" - ta, blago satirizirana, slika je gotova i više se ne može uzeti u obzir kao nikakva opcija za budućnost. Neka vrsta proizvodnje, sigurno ne šivanje tenisica iz poznatog mema, vratit će se u SAD. Ne bih rekao da će NATO posve propasti, ali će se njegov karakter promijeniti. Ideja svojevrsne "humanitarne organizacije" koja omogućava zemljama kao što je naša, i manjima, da troše 1,5 posto na obranu i zapravo ne misle da je obrana nacionalna odgovornost, dok se tehnika nabavlja iz donacija stare američke opreme - budimo iskreni - bila je nerealna i najbolje je to više ne spominjati kao mogućnost i strategiju. Još je neodgovornije bilo uvjerenje "velikih" europskih zemalja da mogu ulagati 1 posto u vojsku zato što ako netko zaprijeti, SAD kao neupitni saveznik raspolaže "atomskim odvraćanjem"… Budućim generacijama bit će teško povjerovati u to. Kako stari, tako ni novi NATO nije izgovor za "štednju", nego je savez u kojem sudionici moraju razviti i staviti na raspolaganje sposobnosti kojima pridonose zajedničkom interesu.

Cijeli razgovor dostupan je na portalu Pogled.hr.

Povezane vijesti

• AMERIKA BIRA: Počinju pripreme za dugu izbornu noć
• Trump nakon napada kod Louvrea pozvao SAD da "se opameti"
• Trump optužen da je Rusima otkrivao povjerljive informacije