Ruskoj invaziji na Ukrajinu, koja je započela prije dvije godine i tri mjeseca, ne vidi se kraj, a bilanca ljudskih žrtava i stradavanja gradova, naselja i infrastrukture nezaustavljivo raste. Oštećeno ili potpuno razoreno je više od 200.000 kuća, gotovo 4.000 škola i oko 400 bolnica. Samo šteta na infrastrukturi u dvije ratne godine popela se na više od 155 milijardi dolara.

Prema procjenama EU-a, Ukrajina će za obnovu trebati oko 450 milijardi eura u idućih deset godina. Ukrajinska obrana suočava se s nedostatkom streljiva i opreme zbog kašnjenja obećane zapadne vojne pomoći, a višemjesečni rat na Bliskom istoku samo je dodatno udaljio fokus Zapada na Ukrajinu. Rješenja za diplomatskim stolom nisu na vidiku.

Maksim Kamenjecki, docent na Institutu međunarodnih odnosa i vanjske politike Sveučilišta »Tarasa Ševčenka« u Kijevu trenutno boravi u Hrvatskoj. Održao je niz susreta i tribina, među ostalim i predavanje »Povijest kao oružje: Ukrajina i Rusija danas« u sklopu Kliofesta, 11. festivala povijesti. Ukrajinska ratna stvarnost danas i njezina neizvjesna budućnost bila je tema našeg razgovora s predavačem, povjesničarem i ekspertom međunarodnih odnosa, ujedno i dobrim poznavateljem Hrvatske.

Tri cilja Rusije

Ruska vojska nedavno je započela novu ofenzivu na sjeveroistoku Ukrajine. Koji su trenutno ciljevi Rusije i što kani postići takvim prodorom?

– Rusija ima tri cilja, prvi je, razvući bojišnicu. Za Ukrajinu je dodatna kilometraža linije fronte problem jer imamo puno manje ljudstva. Drugi je njihov cilj napraviti prodor prema unutrašnjosti Ukrajine s time da naše snage ne mogu gađati njihove regije. Oni su to opravdali kao stvaranje tzv. tampon zone…

Koliko je sada Harkiv ugrožen kao drugi najveći grad u Ukrajini?

– Upravo je to njihov treći cilj. Doći na daljinu topničkog dosega Harkiva na otprilike 50 kilometara jer oni trenutno taj grad mogu gađati samo raketama i slanjem dronova. Na nekoliko mjesta ruska vojska uspjela se približiti na 10 kilometara udaljenosti, ali to im je bio maksimum.

Prema našim informacijama obrana je njihov prodor uspjela zaustaviti. Problem koji ostaje jest da, ako mogu nastaviti sličan prodor u susjednim regijama, recimo, Sumi koja je sjeverozapadno od Harkiva, linija fronte još će se više razvući. Takvo razvlačenje fronte im je olakšano jer poteze mogu činiti preko svojih pograničnih regija uz granicu s Ukrajinom. Nadalje, tu je i regija Černjihiv koja se proteže uz rusku najzapadniju granicu s Ukrajinom, to je neposredna blizina s Kijevom i oni na tom području mogu pokušati napraviti prodor. Naše obavještajne službe upozoravaju da se ruske snage koncentriraju u regiji Sumi.

Jesu li ruske snage iskoristile činjenicu manjka ukrajinskih vojnika, a posebno obećane zapadne vojne pomoći u oružju i streljivu?

– Vjerojatno je taj očiti problem za ukrajinsku obranu njima išao na ruku. Ukrajina je šest puta manja zemlja po ljudskim resursima u odnosu na Rusiju, a da ne govorimo o količini raketa i zrakoplova s kojima ruske snage raspolažu. Kada nama manjka oružja, ruske snage mogu napredovati. Dolazimo do situacije odnosa 1:20, u pogledu potencijala topništva, odnosno da ruska vojska ima 20 puta veću mogućnost gađanja cilja u odnosu na jednu ukrajinskih snaga. Jedino što nam je bila prednost, i to na početku rata, u malim fpv-dronovima, »kamikazama«. No, Rusi su i tu prepreku svladali i krenuli u svoju proizvodnju pa smo praktički u bespilotnim letjelicama izjednačeni. Osim toga, na liniji fronte trenutno su jaki njihovi sustavi za elektronsku borbu protiv dronova i ometanje radio-veza i komunikacija. Takva situacija potpuno je nova s kakvom se nismo susretali. Zato, kašnjenje u isporuci zapadne vojne pomoći iznimno je problematično, a koristi Rusiji.

Psihološki utjecaj

Koliko se kašnjenje, konkretno, američke vojne pomoći negativno odrazilo na samoj liniji fronte?

– Mislim da je to bilo katastrofalno. Upravo zbog nedostatka streljiva, ruske snage ostvarile su najveće prodore, primjerice kod zauzimanja Avdiivke i okolice u regiji Donjeck. Osim toga, na početku svibnja zbog nedostatka za protuzračnu obranu neprijatelj je tu situaciju iskoristio i počeo opet gađati energetsku infrastrukturu. U tom razdoblju protuzračna obrana srušila je dosad najmanje ruskih raketa.

Među izvještajima zapadnih medija vrlo često se spominje da ukrajinska vojska napada rusku pograničnu regiju Belgorod. Što time Ukrajina želi postići? Jesu li takvi udari psihološke ili strateške prirode?

– Možemo samo nagađati. To bi točno moglo znati samo zapovjedništvo ukrajinske obrane. Čisto teoretski, mislim da je u Belgorodu posrijedi pozadina ruske vojske, vojni cilj. No, psihološki utjecaj je prisutan na tamošnje stanovništvo s obzirom na to da ruska vojska masovno gađa naše gradove uz bojišnicu, od Harkiva do Odese na Crnom moru, ali i gradove na zapadu Ukrajine, poput Lavova, Ivano-Frankivska. Ipak, naše zapovjedništvo svjesno je da je gađanje civilnih ciljeva zločin.

Teško je izvući neko uvjerljivo opravdanje kada raketa pogodi civilnu zgradu. Istovremeno, događa se da protuzračna raketa obori projektil, a dijelovi se sruše na nepredviđeno mjesto koje nema veze s vojskom. SAD zabranjuje upotrebu njihovog oružja protiv ruskog teritorija i Ukrajina se toga mora držati. Francuska na početku nije imala ništa protiv da se njihovo naoružanje koristi preko granice.

No, njihove rakete većinom se koriste prema ruskoj vojnoj sili na okupiranom Krimu. Udari ukrajinske vojske na rusku vojnu flotu na Krimu imaju također i psihološki utjecaj. Krimski grad Sevastopolj dobro to osjeća. To utječe na njihov moral. Upravo prije nekoliko dana ukrajinske snage potopile su posljednji raketni čamac neprijateljske flote koji je imao kalibre krstareće rakete na Krimu. Prema našim izvještajima oni sad više nemaju nijednog broda, osim podmornica, koji mogu gađati u dubinu ukrajinskog teritorija.

Dan heroja u Ukrajini se obilježava 23. svibnja / REUTERS

Broj poginulih

Što se tiče izvještaja o broju poginulih civila i vojnika evidentno je da su oni različiti, ovisno tko ih objavljuje. Imate li neke pouzdane podatke koji se tiču najteže bilance ovog rata?

– Posljednji podaci o broju poginulih civila u Ukrajini premašuju 20.000 žrtava, od kojih najmanje 600 do 800 djece. No, podaci o broju poginulih ukrajinskih vojnika i dalje ne objavljuju. Nedvojbeno su veliki.

Nedavne procjene ukrajinske strane govorile su o više od 30.000 poginulih ukrajinskih vojnika, dok su zapadni mediji došli do podataka o više od 50.000 ruskih vojnika?

– Glavni stožer svakodnevno objavljuje koliko je ljudstva i tehnike izgubila neprijateljska strana. Na dnevnoj bazi proizlazi da ruska strana gubi preko 1.000 vojnika s time da je riječ o poginulima i ranjenima, dakle svim onima koji su onesposobljeni za vojno djelovanje. Teško je procijeniti kakve su točne brojke na bojišnici, no, možemo prihvatiti da naši gube duplo manje ljudstva nego Rusi s obzirom na to da vode obrambeni rat. Uz to ukrajinska vojska ne može si dopustiti metodu ratovanja »do zadnjeg vojnika« što je bio jedan od glavnih razloga prisilnih povlačenja s nekih pozicija. Kod ruske vojske je obrnuta logika.

Dokazala je da joj nisu bitni gubici vlastitih ljudi jer nastavlja ofenzivu. Ruski predsjednik Vladimir Putin zapravo je prešao na Staljinov način vođenja rata kada život vojnika nije bitan. Računa na masovnost ljudstva i prodor na bojišnicu pod svaku cijenu. No, u pitanju važnosti gubitaka oni se više posvećuju vojnoj tehnici, poput teških zrakoplova, bombardera, brodova. To ih najviše pogađa jer ih više ne mogu proizvoditi. Putin se na nedavnoj ceremoniji pojavio u nadzvučnom bombarderu Tupoljev – 160 M koji je obnovljen od dijelova iz sovjetskog doba. On je to predstavio kao tobožnji primjerak bombardera koji tek izašao s proizvodne trake. Gubitak svakog takvog zrakoplova od modela A-50, Tupoljeva 22 i drugih zapravo je užasan udarac za Rusiju i oni nakon obaranja takvih aviona od naše protuzračne obrane odmah obustavljaju letačke operacije u odnosu na neograničeno trošenje ljudstva u rovovima.

Tu je bitna razlika u odnosu na našu obranu jer će ukrajinske snage povući svoje vojnike ako nedostaje streljiva. Pribjegavaju uništavanju ukopanih fortifikacija ukrajinske obrane bombama velike razorne moći, od 250 do 500 kilograma. Kombinacijom kliznih bombi, stalnih juriša i nadmoći u broju granata oni polako pomiču liniju fronte. Zato, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski stalno apelira na Zapad da ubrza dostavu obećane vojne pomoći, streljiva i opreme za protuzračnu obranu. Primjetna je zabrinutost Zelenskog zbog jaza između obećane količine pomoći i onoga što stvarno dobijemo za obranu.

Bitna je razlika što ukrajinsko vodstvo sada inzistira na ispunjenju danih obećanja u odnosu na ranije razdoblje kada je molilo Zapad za pomoć?

– Da, ispada da imamo zadivljujuće saveznike, ali Rusiji u sadašnjem trenutku Sjeverna Koreja može isporučiti više od jednog milijuna granata. I tu nema nekih posebnih obećanja i iščekivanja. Sjeverna Koreja im dostavlja sve što žele, od raketa do balističkih projektila. Ukrajinu su već gađali sjevernokorejskim raketama. Naši saveznici prošle godine obećali su nam jedan milijun granata, no, nakon 300.000 isporučenih komada, rekli su nam »gospodo, ispričavamo se, ne možemo više«.

Što se sada događa s ukrajinskom vojnom industrijom koja se ranije spominjala kao kakvo-takvo rješenje prije nego ozbiljnija pomoć stigne sa Zapada ?

– Ruske snage uništile su sve one pogone za koje su znali da postoje od ranije. Još 2010. godine uništena su tri najveća skladišta streljiva i raketa u Ukrajini, od kojih je jedno bilo kod Harkiva. Sva su uništena u diverzijama unutar jedne godine. Jedna od domaćih tvornica koja je ranije proizvodila motore na kruta goriva nalazila se blizu linije fronte. Bila je napadnuta od strane ruskih snaga i izgorjela. U Harkivu se proizvodilo više vojne opreme osim tenkova i bespilotne letjelice, isti tip drona koji je pao u Zagrebu u ožujku 2022. Ruskim snagama Harkiv je relativno blizu pa su udarili na taj pogon, a u Kijevu na tvornicu za remont oklopne tehnike.

Zid sjećanja na poginule branitelje Ukrajine / Foto REUTERS

Mafijaško okruženje

U jednim od ranijih nastupa upozorili ste da se Putin neće zaustaviti na zauzimanju Ukrajine?

– S obzirom na psihološki tip političara kakav je Putin kod njega je sila pokretač ostvarenja ciljeva i pozicioniranja u međunarodnim odnosima. Sve one koji govore o pregovorima smatra slabima, nespremnim za borbu, apriori »gubitnicima«. To je iracionalan model koji se u Rusiji učvrstio, sasvim suprotno od zapadne tradicije pregovora i dogovaranja.

Pretpostavljam da kompleks kod Putina seže u njegovo djetinjstvo i dokazivanju u borilačkim vještinama, no takvo životno iskustvo nije ga naučilo da prihvaća dogovore kakvi se stječu u stvarnom svijetu zapadne politike. Njegovo okruženje nakon službe u KGB-a bio je krug nominalnih političara, a zapravo mafijaša u Sankt Peterburgu.

Je li se rat između Ukrajine i Rusije mogao spriječiti?

– U principu da. Rusija je iskoristila naše »slabosti«. Mi smo u Ukrajini imali stvarnih političkih borbi i različitih vlada u odnosu na Rusiju. Mogli smo kritizirati Zelenskog pa i ranije predsjednike i vlade. Kada se raspao SSSR, ukrajinska vlast odlučila se na dekoncentraciju ideologije i prepuštanje tržišnom modelu gospodarstva. No, interes profita postao je jedini interes privatiziranih medija, a ideja Ukrajine kao normalne, cjelovite i funkcionalne države nije bila zanimljiva. Istovremeno, cijeli istok Ukrajine i Krim još od 2014. izložen je ruskim medijima s narativom Kremlja.

O ukrajinskoj nacionalnoj ideji počelo se govoriti tek kad je počela invazija. Prije rata bilo je radikalnih nacionalnih političkih stavova, no to je odudaralo od umjerenih politika koje bi okupile šire mase građana Ukrajine. Istovremeno, proruske stranke u Ukrajini bile su vidljivije i glasne u odnosu na glavne proukrajinske stranke. I jedne i druge bile su više kao klubovi vlasnika grana industrije. Teška industrija poput metalurgije, rudarstva bile su rukama političkih snaga koje su se smatrale proruskima a manja industrija, poljoprivreda i prerađivačka i u rukama poslovnih klubova tzv. prozapadne orijentacije.

Možete li procijeniti kako će se rat završiti i u čiju korist? Shvaćamo da su takve procjene nezahvalne…

– Paradoks je da nijedan način završetka ovog rata nije u interesu naših saveznika. Ako Ukrajina dobije ili izgubi rat, oba epiloga jednako su loša za Zapad. Ako dobijemo rat, oslobodimo teritorij i prisilimo Putina da stane tamo gdje mi želimo Rusiju čeka revolucija i raspad države.

To otvara pitanje osiguranja nuklearnog oružja, bojnih i nervnih otrova poput novičoka koji su ruski mafijaši kupovali za obračune još u 90-ima. No, ako mi izgubimo, onda će biti problema i izvan Rusije. Kina bi mogla početi primjenjivati slični scenarij jer je očito da sustav međunarodnih odnosa ne djeluje.