Pasquale Sergio (Foto: Twitter/X)
Bajka se ostvarila. Božićna priča Pasqualea Sergia nastavila se. Nakon vala božićnih darova, šezdesetogodišnji "pustinjak" sada ima priliku živjeti u pravom domu.
Čovjek koji namjerava staviti kuću na raspolaganje je iseljenik s Eolskog otočja (Liparskog otočja) koji je bio duboko impresioniran Pasqualeovom pričom, piše il Corriere della Sera.
Pasquale Sergio, Talijan star 60 godina, živi godinama u Lipariju ispod nesigurnog mosta u području Porticella. U mjestu poznatom po luksuznom turizmu, Pasquale živi bez ičega – nema novca, nedostaje mu hrane, nema kuće, nema dokumente. Njegov život se odvija između obale i mosta. Pasquale je bio na rubu preživljavanja. Iako lucidan, nije ni znao da je Božić došao. No, nakon članaka objavljenih u novinama Notiziario delle Isole Eolie, Giornale di Sicilia i Corriere della Sera, njegov će se život napokon promijeniti. Možda konačno dobije osobne dokumente. A sada se na njegovom horizontu nazire i kuća za život.
Za lokalne novine Pasquale je ispričao svoju priču uoči Božića. I zahvaljujući izvanrednoj predanosti mlade žene iz Liparija, Federice Puglisi, na društvenim mrežama započela je velika humanitarna kacija koja je dovukla na otok brigu i darove za Pasqualea. Od široke palete namirnica koje je dopremio iseljenik s Eolskog otočja koji živi u Kanadi Sal Cambria do kuće koju mu je stavio na raspolaganje drugi iseljenik – Fausto Mandarano.
Bartolino Leone, direktor lista Notiziario delle Isole Eolie, komentirao je ovu humanitarnu akciju: "Velika srca znaju kako pomoći."
Sal Cambria donio je Pasqualeu razne potrepštine, bogati ručak i poznato jelo cannoli za Božić. I iznad svega, dar razgovora, prisjećanje na prošla vremena. Pasquale je naime poznavao oca Sala Cambrije koji je imao trgovinu u Lamiju.
Fausto Mandarano, iseljenik s Eolskih otoka, inženjer koji živi u Švicarskoj i Sjedinjenim Državama, dao je pak na korištenje Pasqualeu jednu drvenu kuću. Kuću bi sada trebala popraviti općina Lipari.
Pasquale treba riješiti i niz birokratskih prepreka i ako to učini mogao bi započeti novi život u Lipariju. U najmračnijem trenutku njegova života, čista energija solidarnosti natjerala ga je da ponovno otkrije ljepotu života i vjeru u ljude. Čak je i lokalna crkva, na čelu s don Gaetanom Sardellom, krenula u pomoć pustinjaku. Tako će Pasquale Sergio, nakon dugo vremena, imati krov nad glavom, spavati na krevetu, zakloniti se od nevremena i hladnoće – imati napokon dom.