Olaf je označio Zeitenwende: Njemačka postaje Führungsmacht, vodeća sila unutar Europe

Olaf Scholz, njemački kancelar (EPA)

Ukrajinski rat promijenio je Europu i sigurnosnu politike većine njezinih zemalja. Jedna od država koja je pokrenula najveće promjene je Njemačka koja od ekonomskog diva i vojnog patuljka pod štitom NATO saveza želi postati vodeća vojna sila Europe koja će se brinuti za sigurnost Starog kontinenta. Iako je trenutačno najveća armija u Europi ona koju drži Francuska, koja je i nuklearna sila, Njemačka je nakon agresije Rusije na Ukrajinu odlučila postati značajan vojni faktor. Samo ove godine u oružje će uložiti stotinu milijardi eura, što uključuju narudžbu najmoćnijih američkih borbenih zrakoplova F35 koji mogu nositi nuklearne glave, obnovu svojih vlastitih snaga i proizvodnju novog oružja. Uz to, njemački kancelar Olaf Scholtz zajamčio je daće njegova zemlja izdvajati više od dva posto vojnog proračuna za obranu. Njemačka vojska pokrenula je i propagandnu kampanju da popuni svoje redove jer joj nedostaje vojnika, ali i da razbije predrasude kako Njemačka više ne treba biti vojna sila.

Širom Njemačke od prošlog se ljeta održavaju otvoreni vojni kampovi i pokazivanje mogućnosti što ih nudi služba u oružanim snagama. Potrebno je privući dosta mladih koji žele služiti u vojsci u zemlji koja je obavezni vojni rok ukinula 2011. godine.

Opasnost za sigurnost Njemačke i Europe njemački vojni planeri počeli su razmatrati nakon aneksije Krima 2014. godine kada se ukazala ne tako daleka mogućnost velikog kopnenog rata u Europi koji bi zahtijevao od njemačkih vojnika braniti europski teritorij. Nakon ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. godine strahovi su postali sve snažniji.

Povijesna prekretnica

Njemački kancelar Olaf Scholz rekao je u parlamentu da je napad označio Zeitenwende - povijesnu prekretnicu za Europu i Njemačku. Nema više dvojbe da Vladimir Putin želi izgraditi novo rusko carstvo, rekao je Scholz. Najavio je, među ostalim mjerama, fond od 100 milijardi eura za jačanje njemačke vojske. Plan bi, ako se provede, predstavljao najveći apsolutni skok u njemačkoj vojnoj potrošnji od Drugog svjetskog rata. Danas njemački čelnici obećavaju transformirati zemlju u vojnu silu sposobnu preuzeti odgovornost za sigurnost Europe. Pitanje je mogu li oni - i njemačko društvo koje još oklijeva - ispuniti ovo obećanje, pitaju se zapadni analitičari.

Za vrijeme Hladnog rata s SSSR-om i zemljama Varšavskog ugovora stvoren je Bundeswehr, armija tadašnje SR ili Zapadne Njemačke. U to vrijeme, 1955. godine, bio je to odgovor na američku i britansku zabrinutost zbog potencijalne sovjetske invazije na Zapadnu Njemačku. Njegov se oficirski kadar sastojao gotovo u potpunosti od starih časnika Wehrmachta, uključujući bivše SS-ovce. Sovjetski su čelnici u to vrijeme prikazivali ponovno rođenje njemačke vojske kao "fašistički revanšizam" i "povratak hitlerizma".

Otpor ponovnom naoružavanju dolazio je i od znatnog dijela zapadnonjemačkog stanovništva umornog od rata koje se bojalo da će to isprovocirati Ruse. Bundeswehr je, uz pomoć novačenja, narastao na gotovo 500.000 vojnika, postavši jedna od najvećih vojski u NATO savezu tijekom Hladnog rata. Drugim riječima, kao što je ruska prijetnja dovela do uskrsnuća njemačke vojske tijekom Hladnog rata tako bi današnja ruska prijetnja mogla dovesti do njegove revitalizacije.

Njemačka politika još je uvijek podijeljena oko jačanja Budeswehra, ali sve je više onih podržavaju tu zamisao. Frank Oesterhelweg, član konzervativne Kršćansko-demokratske unije i potpredsjednik pokrajinskog parlamenta Donje Saske kaže da su ljudi su konačno došli do njegovog stajališta. "Ono što smo imali bio je zapravo gotovo pacifistički stav, pri čemu su neki govorili: 'Trebamo li zapravo Bundeswehr?", rekao je za The New York Times i dodao: "Ima i puno ljudi koji više uopće ne bi htjeli uzeti oružje u ruke. Vjerujem da invazija 24. veljače i ono što smo doživjeli od tada pokazuju da ipak nije tako jednostavno. Vjerujem da se sada mnogo toga mijenja u društvu. Vratili smo se u realnost".

U rujnu 2022. Christine Lambrecht, tadašnja njemačka ministrica obrane, obratila se Njemačkom vijeću za vanjske odnose u Berlinu i izjavila da Njemačka mora biti voljna postati Führungsmacht ili vodeća sila unutar Europe. Smještena u središtu bloka, s najvećim gospodarstvom Europske unije i najvećim brojem stanovnika, Njemačka ima neizbježan utjecaj na stabilnost i sigurnost Europe.

Donedavno se Njemačka se oslanjala na politiku ekonomske suradnje s Rusijom koja treba osigurati miran suživot. Čak i dok su Putinova retorika i akcije postala je sve ratobornije, mantra "Wandel durch Handel" ili "promjena kroz trgovinu" nastavila je definirati njemačku vanjsku politiku prema Rusiji. Ekonomska međuovisnost s Rusijom, smatralo se, potaknula bi rusku demokratizaciju ili u najmanju ruku međunarodni poredak utemeljen na pravilima koji isključuje činove agresije. Bilo je dobro i za posao.

Iako su do 2015. Putinove imperijalne ambicije postajale sve jasnije, njemački dužnosnici podržali su novi plinovod Sjeverni tok 2 koji bi doveo ruski prirodni plin u Njemačku izravno kroz Baltičko more, zaobilazeći postojeće plinovode u Ukrajini. Sjeverni tok 1, koji prolazi istom rutom, otvoren je 2011. Prihodi od njemačkih kupnji fosilnih goriva pomogli su Kremlju financirati vojnu ekspanziju. U isto vrijeme, njemačka vojna potrošnja kao dio BDP-a ostala je blizu najniže razine nakon Drugog svjetskog rata.

Novih 20.000 vojnika

"Wandel durch Handel", "promjena kroz trgovinu“, na mnogo je načina produžetak zapadnonjemačke hladnoratovske Ostpolitik. Riječ je o politici približavanja Rusiji koju je uvela socijaldemokratska vlada krajem 1960-ih, usred straha od nuklearnog rata. Iako je Zapadna Njemačka tada imala snažnu vojsku da bi odvratila sovjetsku invaziju, zapadnonjemački čelnici počeli su vjerovati da je ekonomska međuovisnost ključna za sprječavanje apokalipse. Prema sada već poznatom obrascu, izgrađeni su cjevovodi za dovođenje sovjetskog prirodnog plina u Njemačku. Tijekom godina američki su predsjednici izražavali zabrinutost da Njemačka postaje previše ovisna o Sovjetima. Ali u Njemačkoj se na Ostpolitik, posebno na političkoj ljevici, gledalo kao na ključnu ulogu u okončanju Hladnog rata.

Kada je Rusija lani u veljači izvršila invaziju na Ukrajinu, nedostaci njemačke politike postali su jasni čak i Nijemcima: njemačka vojska se sastojala od zastarjelih snaga od oko 183.000 vojnika. Njemačkim vojnicima nedostajalo je ne samo teško naoružanje i streljivo, već i osnovne stvari poput zaštitnih prsluka, kaciga i naprtnjača. Na dan invazije na Ukrajinu general-pukovnik Alfons Mais, čelnik njemačke vojske, jedne od tri grane Bundeswehra, upotrijebio je svoju stranicu na LinkedInu da prenese svoju frustraciju: "Vojska koju imam privilegiju voditi je više-manje gola. Ovo nije dobro!"

U travnju je predsjednik Frank-Walter Steinmeier, socijaldemokrat koji je bio ministar vanjskih poslova u vrijeme kancelarke Angele Merkel te arhitekt njemačke politike prema Rusiji, priznao pogreške. "Držali smo se za mostove u koje Rusija više nije vjerovala i na koje su nas upozoravali naši partneri", rekao je novinarima u Berlinu. "Nismo uspjeli izgraditi zajedničku europsku kuću koja uključuje Rusiju".

Kancelar Olaf Scholz obećao je da će ispuniti NATO-ov cilj izdvajanja za obranu. Ako njemački čelnici ispune svoja obećanja, Njemačka bi postala treći ili četvrti najveći vojni potrošač u svijetu. Prije rata bi takvo povećanje bilo vrlo nepopularno. Ali u anketi provedenoj za njemačku javnu televiziju ubrzo nakon invazije, 69 posto Nijemaca ju je podržalo. Njemačko ministarstvo obrane planira proširiti svoje snage za otprilike 20.000 vojnika. To će biti teško. U 2021. godini upražnjeno je bilo 17,5 posto vojnih mjesta iznad razine vojnih činova. Prošle godine bilo je popunjeno manje od polovice od 220 radnih mjesta za pilote mlaznjaka u zračnim snagama.

Promjene su vidljive i u odnosu prema Ukrajini. Njemačka vlada je odobrila slanje tenkova Leopard 2 Ukrajini te obećala 40 borbenih vozila pješaštva i raketnu bateriju Patriot koja će ojačati ukrajinsku protuzračnu obranu. Vojni analitičari upozoravaju da će i druga sila Osovine iz Drugog svjetskog rata, Japan, pristupiti jačanju svoje vojske zbog opasnosti od rata s Kinom. Globalna sigurnost i odnos snaga mijenjaju se ubrzanim tempom.