Posebno se želim zahvaliti djevojkama iz prve momčadi, mlađim curama i svim onim ljudima koji su prošli, pa i samo jednom, kroz dvoranu. Uz pomoć njih smo uvjerljivim ostankom popravili rezultat prošlogodišnje sezone, s uglavnom mladim sastavom gdje smo imali igračice koje su po prvi puta zaigrale na najvišem nivou hrvatske odbojke. OK Poreč ima potencijala za dobru budućnost, naveo je talijanski stručnjak
Superligašice iz Poreča ostale su bez kormilara. Talijanski stručnjak Christian Piazzese, nakon osam mjeseci vođenja Porečanki, zahvalio se klubu i gradu na suradnji. Dogodilo se to upravo u vrijeme kada su stroge mjere kretanja počele malo popuštati, a uslijed čega je i hrvatska krovna odbojkaška organizacija poništila prvotnu odluku Upravnog odbora da se sva prvenstva prekidaju i proglašavaju prvaci prema zatečenom stanju, a da će prema tome doći i do napredovanja i širenja liga te da nema ispadanja. Čeka se daljnja, nova odluka UO HOS-a, koja, prema prvotnoj, neće vjerojatno biti ništa manje nelogična ukoliko jednostavno ne ponište prvenstva.
Ostao u ligi
No, kako bilo da bilo, odbojkašice Poreča ne mogu niti gore, a niti prema dole. Stoga, svaka nova odluka i ne mijenja im na stvari praktički ništa. Zatekle su se u trenutku prekida prvenstva Superlige, tri kola prije kraja, u sredini donjeg doma koji se borio za ostanak u elitnom odbojkaškom razredu. Ispunio je tako talijanski stručnjak primarni cilj da s ekipom, koja se stalno tijekom prvenstva mijenjala, ostane u ligi.
Ta činjenica zapravo je dijametralno suprotna od planova koje je porečki klub imao uoči početka sezone dolaskom Piazzesea i velikih najava uslijed, tada dogovorene, suradnje s francuskim Canesom. Pričalo se o povratku u vrh hrvatske odbojke, europskom iskoraku, razmjeni igračica, da bi na koncu u prvenstvo Talijan krenuo s juniorkama i kadetkinjama, bez francuske pomoći, koje, na koncu, nije niti bilo. A po svemu sudeći, neće niti biti. Uspjeli su u klubu u osigurati tek dvije Amerikanke "na žeton" a u Poreču je boravila u prvom dijelu prvenstva i talijanska tehničarka Ilaria. Turbulentno i bolno razdoblje stalnih poraza prekinuto je povratkom Marine Ćorić, Nike Levak i Rudy Renko Ilić u nastavku prvenstva, a vratili su u klubu i Amerikanku Morgan, koja je trebala ostati do kraja sezone.
Od sezone izgleda da ne bude ništa pa je i odluka Piazzesea nekako i logična. Steže se na sve strane, režu se dotacije. Kubovi, pa tako i ŽOK Poreč, čekaju da sve ovo završi kada će se podvući crta i vidjeti kako, tko i što dalje. Stoga iz porečkog kluba poručuju kako je do rastanka jednostavno moralo doći, prvenstveno zbog novonastale situacije uzrokovane koronavirusom i pitanja koje se samo po sebi nameće, kako će izgledati život sportskih udruga nakon virusa. Ističu i kako su igračice i uprava kluba zahvalni treneru za sve što je pružio i prikazao te podučio, kako igračice, tako i članove uprave, o načinu rada klubova u Italiji, gdje je odbojka kao sport daleko popularnija i organiziranija.
Ovakvim epilogom vraća se ŽOK Poreč gdje je bio unazad par godina. U borbu za golo preživljavanje, s dodatnim teretom neizvjesnosti koliko će jak udarac zadati kriza.
- Suradnja između mene i ŽOK Poreč završava se ovdje sporazumnom odlukom jer je došao trenutak, kako za mene, tako i za klub, da krenemo dalje. Došao sam tiho, nasljeđujući trenersku ulogu u klubu od kolege trenera nakon njegovih 11 godina rada. U početku je bilo mnogo otpora, rasprava i nepoznanica. Naišao sam na nepovjerenje, čuo sam mnoge komentare, a entuzijazam samo od nekolicine. Krenuo sam svojim putem vjerujući da je sve to normalno. Poniznost i rad su uvijek bili moja vjera, stoji u priopćenju za javnost koje je poslao Piazzese.
Borba s vjetrenjačama
Iz tog priopćenja dade se iščitati kako nisu stvari išle tako glatko i bilo je "borbe s vjetrenjačama" ali i kako vjera i profesionalnost može sve nadvladati.
- U vrijeme previranja i preslagivanja u klubu, obnašao sam uloge koje nisu bile dio trenerskog posla. Od prvog do zadnjeg dana sam uvijek radio za dobrobit porečkog kluba. Stekao sam povjerenje ljudi koji su me okruživali, od uprave do igračica. Nastojao sam pokazati u dvorani i na terenu svoju profesionalnost, točnost i svakodnevno prisustvo, čak i kad mi je tijelo govorilo "odmori se". Nisam bio, i neću biti, simpatičan svima, to je normalno, ali vjerujem da je prioritet trenera da odgaja sportaše, ne samo tehnički, već i kao osobe, te da je za rast kluba ponekad potrebno donijeti i nepopularne odluke, ističe bivši trener.
Za kraj, osvrnuo se talijanski stručnjak u svom priopćenju i na dobar odnos s upravom te na igračice i sam ostvaren rezultat.
- Susreo sam se s odbojkaškom kulturom različitom od moje, te im prenio svoje iskustvo. Klupska uprava, koja se sastoji od pet članova, bila mi je podrška cijelo vrijeme. Stoga, hvala im na tome, kao i na tome što su mi dali šansu protekle sezone, da nakon treniranja u A1 talijanskoj ligi i rada s turskom reprezentacijom, treniram hrvatsku Superligašku ekipu. Posebno se želim zahvaliti djevojkama iz prve momčadi, mlađim curama i svim onim ljudima koji su prošli, pa i samo jednom kroz dvoranu. Uz pomoć njih smo uvjerljivim ostankom popravili rezultat prošlogodišnje sezone, s uglavnom mladim sastavom gdje smo imali igračice koje su po prvi puta zaigrale na najvišem nivou hrvatske odbojke. OK Poreč ima potencijala za dobru budućnost, koja svakako može biti puno prosperitetnija ukoliko se uspostavi jača sinergija kluba, simpatizera i navijača, zaključuje talijanski stručnjak.