Možda je malo pretenciozno reći, ali ovo je bilo posve očekivano. Daleko smo najbolje bile u ligi i samo je trebalo sve to potvrditi u ova dva dana. U nedjelju je bilo neizvjesno u većini igara, ali smo mi pokazale da smo iskusnije i uspijevale smo okrenuti rezultat na našu stranu u trenucima kada se on "lomio", rekla je kapetanica Tanja Grubiša

Istra kao regija je i ove sezone pokazala da je neosporni nositelj kvalitete boćanja u Hrvatskoj. Nakon što su prošle godine u muškoj i ženskoj konkurenciji najbolji bili, Istra-Poreč i Labin, sada su se na tron popeli igrači BK Pula, a u nedjelju i igračice BK Labin. Ponovila se prošlosezonska završnica u Labinu gdje su se sastale potpuno iste ekipe s istim scenarijem, domaće su boćarice ponovno pokazale najviše i preko ŠB Čavle došle do naslova. Drugog uzastopnog i trećeg ukupno.

- Iskreno, treba reći da smo mi i bili najveći favoriti ovog turnira, odnosno završnice natjecanja. U osnovnom dijelu prvenstva završili smo kao vodeći, bez da smo izgubili i jedan bod, tako da smo se nadali kako će se isto ponoviti i u ova dva dana čime bi samo potvrdili prvo mjesto. Zbog poznatih stvari nismo previše trenirali i to se itekako osjetilo na rezultatima, ali i na igri mojih igračica. No i u takvim okolnostima pokazali smo kvalitetu više. Naravno da sam zadovoljan, drugi uzastopni put smo prvaci i veseli me što su cure ne samo dobre na jogima, već i u glavi. Stalno ponavljam da je boćanje taktika, ali i psiha, da jako puno utjecaja ima način na koji razmišljaš i ulaziš u utakmicu, a pravi primjer je upravo ovaj tjedan. Naime, ulaz u subotnju utakmicu nije bio na odgovarajućoj razini, djevojke su bile pomalo rezervirane i dekoncentrirane, dok su u finalu već u klasičnim disciplinama prvog kruga pokazale kako se treba igrati. To dokazuje kako je puno toga u glavi igračica i njihovom razmišljanju, rekao je voditelja prvaka Hrvatske Romano Grižančić.

Na tragu sličnog razmišljanja je i njegova kapetanica Tanja Grubiša.

- Možda je malo pretenciozno reći, ali ovo je bilo posve očekivano. Daleko smo najbolje bile u ligi i samo je trebalo sve to potvrditi u ova dva dana. Mislile smo kako više ove sezone i nećemo igrati, kako će nas proglasiti prvacima, ali su ipak rekli da se igra "final four" i da ćemo morati na terenu pokazati da smo zbilja najbolje. Nije nam bio problem kad igramo na našoj razini. U nedjelju je bilo neizvjesno u većini igara, ali smo mi pokazale da smo iskusnije i uspijevale smo okrenuti rezultat na našu stranu u onim trenucima kada se on "lomio".

Polufinalni susret bio je nešto sasvim drugo.

- Velika je razlika u kvaliteti između Drenove i nas, nije to podcjenjivanje već nešto što, primjerice ja, ne mogu kontrolirati. Događa se da kada igram sa slabijim protivnicima igram i ja slabo i ne mogu se prisiliti da se trgnem. Neke sitnice koje puno znače jednostavno ignoriraš, a onda sve to krene u nekom neželjenom smjeru i teško se vratiti u utakmicu. Točno znaš što će se dogoditi, a ne poduzimaš ništa da to i promijeniš. U finalu sam bila sigurna da ne mogu ponoviti lošu igru jer su protivnice bolje, to me motivira i popravila sam nastup, rekla je Tanja Grubiša koja je na dan polufinala imala rođendan, naravno da ne znamo koji, a u finalu je nastupala godinu dana iskusnija, što se i vidjelo po rezultatu.

Vesna Tončinić, najstarija boćarica u klubu, u potpunosti razumije svoju kapetanicu.

Povezane vijesti

• Obitelj Diminić - Štifanić pomaže svome zavičaju
• Mateo Načinović i Marin Ćubela u polufinalu štafetnog izbijanja
• LABINJANKE SU NAJBOLJE BOĆARICE U HRVATSKOJ! Obranile naslov prvakinja u finalnom susretu završnog turnira Final Four Prve HBL