ŠIME GRŽAN Nogomet je poput bicikla, kad ga jednom naučiš voziti, više to ne zaboravljaš

Bilo je malo čudno nakon toliko vremena opet biti strijelac, ali daleko od toga da osjećaj nije bio lijep te jedva čekam da krene ono pravo i to probam ponoviti u utakmicama koje će se igrati za bodove, rekao je Šime Gržan

Poslije puno muka vezanih uz pronalaženje adekvatne lokacije, prijateljska utakmica između Istre 1961 i Gorice ipak je odigrana. Prvotno se ona trebala upriličiti na Kantridi, ali ta ja opcija pala u vodu, nakon čega su redom propadale mogućnosti da dva prvoligaša snagu odmjere na igralištima Pomorca iz Kostrene, Grobničana i Halubjana iz Viškova. Kad se već mislilo da od svega neće biti ništa, kao spasonosno rješenje ukazalo se pomoćno igralište na Rujevici.

- Jedva smo dočekali da nakon dva i pol mjeseca opet odigramo utakmicu. Bilo nam je na početku malo čudno nakon tolike pauze, ali nogomet vam je poput bicikla, kojeg kad jednom naučiš voziti, više ne zaboravljaš, rekao je Šime Gržan, krilni napadač Istre 1961. - Trebalo nam je tek nešto vremena da se priviknemo na okruženje, a onda je krenula borba. S trkačke je strane utakmica bila dobro odrađena i s naše i s njihove strane te je prisutno bilo puno želje i vidjelo se da smo se svi zaželjeli nogometa. Što se tiče tehničkih i taktičkih finesa, sigurno je da na tome moramo još malo poraditi kako bismo se poboljšali i vratili na razinu na kojoj smo bili prije ovog prekida, premda ovom prilikom trener pred nas nije postavio neke striktne taktičke zahtjeve. Nakon utakmice nam je rekao da je bilo i dobrih stvari i onih manje dobrih na kojima moramo poraditi, ali da je zadovoljan kako smo izgledali na terenu, kao i činjenicom da se nitko nije ozlijedio.

Snage na manjka

Ivan Prelec svakom je igraču u polju dao po 45 minuta i njegovi puleni su na fizičkom planu dobro izgledali, a najveći problem predstavljao im je snažni vjetar koji je "derao" Rujevicu.

- Premda je iza nas duga pauza, nismo se tijekom nje zapustili, jer smo u vrijeme dok smo bili doma vježbali po programu kojeg smo dobivali iz kluba, a potom smo po povratku u Pulu samo nastavili tamo gdje smo stali. Dobro se radilo u grupama, kao i nakon toga kad su nam dozvoljeni zajednički treninzi te nam snage ne nedostaje. Vidjelo se to i na ovoj utakmici tijekom koje smo se dobro istrčali te to izdržali bez problema i ikakvih bolova, kako na terenu, tako i kasnije, naglasio je Gržan. - Šteta zbog tog vjetra, koji nas je poprilično ometao tijekom igre. Ja sam ušao u nastavku kad nam je puhao u leđa i s te nam je strane bilo lakše, za razliku od suigrača koji su u prvom poluvremenu igrali protiv vjetra.

Premda je na ovakvim pripremnim dvobojima rezultat u drugom planu, daleko od toga da se ne obraća pažnja na to kako je utakmica završila. S te strane u zeleno-žutom taboru zacijelo mogu biti zadovoljni činjenicom da su uspjeli izbjeći poraz, nakon što su bili dva pogotka u minusu.

- Normalno da nitko od nas ne voli izgubiti, ja prvi. Igrali mi nogomet ispred kuće, prijateljsku utakmicu ili onu za prvenstvene bodove, svi mi uvijek želimo pobijediti te nam je cilj bio svladati Goricu. Oni su bolje ušli u utakmicu, poveli i onda početkom nastavka u uvodnih desetak minuta zadržati loptu u svom posjedu. U tom su periodu postigli drugi pogodak, nakon čega smo mi u potpunosti preuzeli inicijativu. Ubacili smo u završnici u brzinu više, oni praktički do kraja nisu uspjeli prijeći centar i stigli smo do poravnanja, istaknuo je Gržan, strijelac prvog pogotka pulskog prvoligaša. - Mi ofenzivci smo vršili pritisak na njihovu zadnju liniju, dobro surađivali i kombinirali te stvarali šanse. Kod prvog gola Regan me je lijepo proigrao, izišao sam "jedan na jedan" s golmanom i zatresao mrežu, nakon čega je Guzina izjednačio glavom nakon centaršuta Fintića. Bilo je malo čudno nakon toliko vremena opet biti strijelac, ali daleko od toga da osjećaj nije bio lijep te jedva čekam da krene ono pravo i to probam ponoviti u utakmicama koje će se igrati za bodove.

Opet na Rujevicu

Ogled s Turopoljcima odigran je bez prisustva gledatelja, ne računamo li onih desetak koji su stajali uz ogradu igrališta.

- Ambijent je to na koji ćemo se morati početi privikavati. Lako je na prijateljskim utakmicama, na kojima nas ni kad je situacija bila normalna nije gledalo puno ljudi. No, u prvenstvu je atmosfera ipak bila drugačija i definitivno će nam nedostajati gledatelji na tribinama, ali morat ćemo se tome prilagoditi, svjestan je Gržan. - Sigurno je da bi uz prisustvo navijača zadovoljstvo bilo potpuno, dok ovako tek osjećamo sreću činjenicom da smo napokon odigrali utakmicu. Jedva smo je dočekali i drugi dan se moglo osjetiti koliko je poraslo raspoloženje u našim redovima. Vjerujem da će ono doseći vrhunac kad prvenstvo krene, a na nama je da nastavimo raditi kako bismo ga dočekali u najboljoj mogućoj formi. Slijede nam dva dana s po jednim treningom u Medulinu, a u nedjelju se vraćamo na Rujevicu na prijateljski ogled s Rijekom. Trener nam u vezi s njim još ništa nije najavio, jedino što znamo je da će se igrati dvaput po 60 minuta.