PRVA ŽNL
PLODNA JESEN Denis Bošnjak: Prva ŽNL je idealna za mene, za moj način života i trenutnog promišljanja
(Snimio Milivoj Mijošek)
Kada netko u 11 utakmica postigne čak 17 golova, onda je definitivno prerastao ligu u kojoj igra, upravo onako kako je to učinio Denis Bošnjak nastupajući za Vrsar u Prvoj ŽNL. U 925 minuta, koliko je proveo na terenu, 14 puta je pogodio mrežu iz igre, a tri puta iz kaznenog udarca, što znači da je protivničku mrežu tresao svakih 56 minuta. Impresivnom statistikom Bošnjak se ne zamara, uostalom to nije činio nikada i ona mu ne znači puno. Ima neki svoj "đir" i rang u kojem igra ne čini ga većim ili manjim napadačem. Iako ima mogućnosti i potencijala, većinu vremena proveo je u županijskoj ligi s povremenim i to vrlo kratkim izletima u četvrti nogometni rang.
Dobro društvo
- Potpuno sam neopterećen rangom u kojem igram, važno mi je da igram, da se rekreiram, da budem aktivan i nogomet mi dođe kao neki ispušni ventil nakon posla i to me trenutno zadovoljava. Svjestan sam da mogu igrati i viši rang, ali poslovne obaveze i dvoje djece mi baš ne dozvoljavaju da budem toliko angažiran u nogometu. Svaki viši rang iziskuje više odvojenog vremena, a ako ga iskoristim na nogomet, onda ga moram oduzeti od posla, što je nemoguće, ili od druženja s obitelji, što ne želim. Prva ŽNL je idealna za mene, za moj način života i trenutnog promišljanja, pojasnio je svoj stav Denis Bošnjak.
Da mu to itekako odgovara vidi se po statistici, jer nije lako u polusezoni, koja čak nije niti odigrana do kraja, postići čak 17 golova.
- Ne sjećam se da sam u bilo kojoj polusezoni dao tako veliki broj golova. Bude ih pet ili šest, pa onda na proljeće krenem malo bolje, ali ova jesen je bila baš plodna. Mnogi će reći da je liga slabije kvalitete, ali ja se ne bi složio s tom konstatacijom. Ima tu momčadi koje mogu igrati viši rang i nije to tako bezazleno. Mislim da veliki utjecaj u svemu tome imaju i moji suigrači. Super smo momčad, skupilo se dobro društvo i nemam zamjerke. Vjerujem kako ćemo i na proljeće nastaviti istim putem i nakon nekoliko sezona "suše" ponovo u Vrsar donijeti pehar namijenjen najboljoj županijskoj momčadi u Istri.
Odlasci u Vrsar mu ne pričinjavaju veliko opterećenje.
- Iskreno, odlazim na jedan trening i na utakmice, kada igramo doma, tako da uistinu ne gubim puno vremena. Putujem s Todorovom i Četkovićem tako da nije neki problem, a znam da su mi mnogi rekli kada bi imao sve treninge da bi dogurao i do puno većeg broja golova. Možda je to i istina, ali ne mogu reći da sam nezadovoljan i ovom brojkom, odnosno pozicijom na kojoj je trenutno Vrsar.
U Istru je došao sasvim slučajno i potpuno nevezano za nogomet i, po vlastitom priznanju, pogodio.
- Moj prvi klub je Čelik Zenica gdje sam počeo igrati sa sedam godina i prošao sve omladinske selekcije te postao prvak BiH u kategoriji juniora. Nakon toga potpisao sam ugovor i otišao na posudbu u Vitez. Vrlo brzo dobio sam poziv Šprajcera i Pamića da dođem u Karlovac, koji je tada bio u prvoj ligi. Tamo sam bio neko vrijeme i samo trenirao, ali nikada nisam dobio priliku da odigram i jednu utakmicu pa sam odlučio jednostavno otići. Mislim si, u Karlovcu je bilo sve nešto tmurno, oblačno i kišovito, u Bosnu se ne vraćam. Gledam ja na TV-u more i mislim si, odoh ja u Istru, pa što bude. U tim trenucima u Istri 1961 je sportski direktor bio Kurtović, a trener Vulić i oni su me pozvali da treniram s njima. Potpisan je ugovor i poslan sam na posudbu u četvrtu ligu, u Istru kod Steva Dabića. Kako mi taj četvrti rang nije odgovarao, raskinuo sam sve poveznice s Istrom 1961 i preselio na Valkane gdje je trener bio Nenad Lenić. Te sam sezonu dao, mislim 27 golova, što je opet zaintrigiralo ljude s "Alda Drosine". Pozvan sam na probu i na utakmici igrača na probi i prvotimaca sam postigao dva pogotka i stvarno se nadao pozivu i potpisu ugovora, ali do toga nije došlo, pomalo razočarano je konstatirao Bošnjak.
Pamić ga nije volio
Sumnja da zna zbog čega.
- Trener je bio Igor Pamić i mislim da me on nije htio jer sam prije nekoliko sezona naprasno otišao iz Karlovca. Svjestan sam da sam i ja pogriješio u tom trenutku. Nećkao sam se da li da potpišem ugovor ili ne i na kraju odustao, pa mi je možda uzeo za zlo tu moju neodlučnost. Malo sam bio razočaran, otišao sam u Latviju na tri mjeseca i vrlo se brzo vratio u Funtanu, u četvrti nogometni rang. Onda se otvorila mogućnost odlaska u Austriju. Potpisao sam već i ugovor s jednim trećeligašem i... rodilo se dijete. Žena nije mogla u Austriju i odlučio sam ostati s njima u Puli.
Od onda je samo u županijskoj ligi.
- Najprije Uljanik koji je taman izborio prvoligaški županijski nogomet, pa Vrsar, Medulin 1921 i od 2019. godine ponovo u Vrsaru. Mislim da ću na toj razini ostati još nekoliko godina, sve dok budem osjećao da mogu i to će biti to od moje nogometne karijere. Da li mi je žao? Ponekad se sjetim da sam mogao kudikamo više da sam u nekim trenucima drugačije promišljao i bio malo jači u glavi, ali ne žalim ni za čim. Došao sam u Istru, imam prekrasnu obitelj, igram nogomet, imam posao i ne tražim ništa više od toga.
Kada malo "vrati film" u glavi, spomenut će neke stvari iz županijskih liga.
- Najbolji dojam je na mene kao trener ostavio Ivan Lajtman, a poslije njega Saša Kolić za kojeg smatram da treba trenirati profesionalni klub. Nije za njega ništa niže od toga jer je on takav trener. Najdraži suigrači u napadu su mi bili Ivan Šistov i Sanel Imiširević prije, a sada Saša Četković. Ne volim igrati protiv Petrita Lekaja i Marka Marića, priznat će Bošnjak.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
