Kada uđem na teren osjećam se vrlo opušteno, kao da je to moja igra i moj svijet. Jednostavno sam opušten i ne razmišljam o ničemu nego samo o onome što se događa na terenu, kaže Niko
Niko u dresu Rudara
Poznatu poslovicu da jabuka ne pada daleko od stabla potvrđuje još jednom i primjer mladog i nadarenog labinskog rukometaša, kadetskog reprezentativca Nike Frankovića, sina bivšeg rukometaša i kapetana, a danas predsjednika Rukometnog kluba Rudar Adria Oil, Patrika Frankovića. Niki je tek 16 godina, učenik je trećeg razreda labinske Gimnazije, visok je dva metra, igra lijevog vanjskog. Prvotimac kluba, člana 1. B lige jug, postao je s 15 godina. Danas je standardni prvotimac, član prve sedmorke i reprezentativac.
Niko nije u rodu sa zlatnim olimpijcem iz Atlante Valnerom Frankovićem, prezimena Franković inače ima mnogo na Labinštini. Ovih se dana vratio s turnira u Parizu gdje je Hrvatska reprezentacija osvojila drugo mjesto u konkurenciji Francuske, Mađarske i Islanda, a Patrik je zabio osam golova.
- Rukomet sam počeo igrati sa šest godina, u prvom razredu osnovne škole. Od malena sam imao loptu u rukama jer potječem iz rukometne obitelji. Otac Patrik i sam je bio rukometaš pa nije bilo teško odlučiti kojim ćemo se sportom baviti mlađi brat Roko, koji ima 14 godina, i ja. Za razliku od mene i oca, on je krenuo u golmane, kaže Niko, koji je završio i osnovnu glazbenu školu, svira saksofon, ali ističe da mu je rukomet, uz školu, sve.
- Kada uđem na teren osjećam se vrlo opušteno, kao da je to moja igra i moj svijet. Jednostavno sam opušten i ne razmišljam o ničemu nego samo o onome što se događa na terenu, govori nam Niko.
O tekućoj rukometnoj sezoni kaže da se nada da će biti bolja nego prethodna, poglavito po pitanju korone.
- Nadam se da neće biti izolacija, odgoda utakmica i treninga. U prvenstvo smo krenuli s tri domaće pobjede i tri gostujuća poraza. Naš je cilj biti pri vrhu lige, iako ni sredina ljestvice ne bi bila loša. Kvaliteta lige i momčadi je velika, nadam se da će nas ozljede i koronavirus zaobići jer ova naša momčad zaslužuje biti prvi vrhu ljestvice, kaže Niko Franković.
Što se kadetske reprezentacije tiče u njoj je od prošle godine.
- Mislim da ova naša generacija spada u sam europski vrh, što je pokazao i ovaj međunarodni turnir u Parizu, a nadam se da će potvrditi i Europsko prvenstvo koje se igra iduće godine. Uopće ne skrivamo naše velike ambicije na tom prvenstvu idućeg ljeta jer zaista imamo kvalitetnu kadetsku reprezentaciju, kaže Niko te ističe kako je lijepo primljen od ostalih suigrača u reprezentaciji te da su sa svakim okupljanjem postali sve bliži jedni drugima, a danas su kao jedna velika obitelj. Za trenera u reprezentaciji Mateja Miškovića iz Dugog Sela kaže da je svojim radom i rezultatima opravdao reputaciju stručnjaka i velikog trenera.
Niko je sada učenik trećeg razreda Gimnazije pa kao i svi srednjoškolci ima svoje planove za budućnost. No njegovi su vezani za rukomet
- Primarni cilj mi je ozbiljno se baviti rukometom. Vidjet ću još gdje ću nastaviti školovanje i igrati, ali ponude već sada stižu. Ako dođe neka nemoralna vidjet ću već, ali u svakom slučaju želim igrati u Premijer ligi, u hrvatskoj reprezentaciji i kasnije u nekom od jačih europskih klubova. Ja sam inače navijač Kiela u kojem je kapetan naš Duvnjak, otkrio nam je Niko, kao i to da od ostalih sportova prati nogomet i košarku. Ne navija za nikog posebno od naših klubova, ali omiljeni su mu Totenham u nogometu i Milwaukee Bucksi u košarci.
- Drago mi je da sam dio ove labinske rukometne priče i da dijelim svlačionicu s ovim dečkima. Jamčim da će se dogoditi nešto veliko u budućnosti. Ovo je samo početak još jedne lijepe rukometne priče. Smatram da se mukotrpan rad uvijek isplati, rekao je Niko.