MMA

ERIK PLETIKOS, član pulskog Trojana proglašen najboljim borcem trećeg izdanja FNC-ove lige: BIO JE TO RAT KOJEG JE TREBALO PREŽIVJETI, NE SAMO U KAVEZU, NEGO I IZMEĐU BORBI

Ništa nisam čuo u tom trenutku, nisam znao kako se bodovalo i kad sam osjetio da je sudac podigao moju ruku, samo sam pao. Sve mi je u tom trenutku prošlo kroz glavu, tri mjeseca priprema za turnir i sav trud koji sam uložio, kao i sva bol i mučenje koje sam prošao tog dana, ali sve se isplatilo, rekao je Pletikos

| Autor: Ivica CEROVAC
Erik Pletikos

Erik Pletikos


Erik Pletikos, član pulskog Trojana, proglašen je najboljim borcem trećeg izdanja amaterske MMA lige, koje je u dvorani zagrebačkog American Top Teama organizirao Fight Nation Championship (FNC). Pletikos, koji će 4. travnja napuniti 19 godina, nastupio je u lakoj kategoriji (do 70 kg) i na putu do trona odradio četiri borbe u jednom danu. U osmini finala je na početku treće, dodatne runde, nokautirao Grgura Mataka iz zagrebačkog ATT-a, da bi potom u četvrtfinalu sudačkom odlukom bio bolji od Alana Legovića, člana pazinskog Ramakić Combata.

Ozljeda ramena

U polufinalu je nakon deset sekundi provedenih u kavezu nokautirao Splićanina Davida Pušića, člana Fight Cluba Đakolerosi, nakon čega su mu u uzbudljivom finalu suci dodijelili pobjedu nad Silvanom Marićem, još jednim predstavnikom Ramakić Combata. Stigao je tako Pletikos do trijumfa na prvom MMA natjecanju na kojem je nastupio i potvrdio svoj iznimni potencijal.

- Bio je to rat kojeg je trebalo preživjeti, ne samo u kavezu, nego i između borbi. Vaganje je bilo od 9 do 11 sati, a onda su u 13 sati krenule borbe koju su trajale do 22 sata, tako da sam ujutro ušao u dvoranu, a iz nje izišao tek navečer s peharom u rukama, rekao je Erik Pletikos. - Teško je sve to bilo u glavi izdržati. Bio sam gladan da bih vola pojeo, a znao sam da ne smijem jesti jer se onda ne bih mogao boriti na željenom nivou. Stoga sam u pauzama uglavnom sjedio i čekao, gledao druge borbe i malo trčkarao da se ne ohladim. Pritom sam napravio pogrešku nakon prve borbe, u kojoj sam ozlijedio lijevo rame, a onda dopustio da se ohladim. Poslije mi se bilo jako teško opet zagrijati, ali nekako sam uspio.

Ta se ozljeda nije činila nimalo bezazlenom, ali Erik je stisnuo zube i izgurao do kraja.

- Situacija se pogoršala nakon druge borbe i prije finala sam razmišljao da odustanem. Psihički sam u tom trenutku potonuo, pričao sa Zelgom i rekao mu da me jako boli te da me strah da se ozljeda ne pogorša, na što je on odgovorio da idemo probati, pa ako vidim da ne mogu, odmah će baciti ručnik. Srećom, uslijedio je brzi nokaut, a onda je uslijedilo finale pred koje sam također osjećao bol, ali nakon prva dva udarca koja sam pogodio, sve je nestalo. Ušao sam u njega i sa zatvorenim okom, ali to je bio najmanji problem, priznao je Pletikos, koji je zbog dva nedozvoljena udarca, u međunožje i u potiljak, u finalu dobio dva kaznena boda, što ga nije omelo na putu do pobjede. - Prvi udarac je bio regularan jer sam osjetio kako sam digao protivnika s poda, a da sam ga u tom trenutku pogodio u međunožje, što je on pokazivao, završio bi u nesvijesti. Bio je uzdrman i na taj si je način kupio vrijeme da se oporavi, što je bilo pametno od njega, ali nije mu pomoglo jer sam bio bolji sve tri runde te na kraju i uz te kaznene bodove upisao čistu pobjedu.

Nestala bol

Kad je sudac u kavezu podigao njegovu ruku u zrak, Erik se samo našao na koljenima.

- Ništa nisam čuo u tom trenutku, nisam znao kako se bodovalo i kad sam osjetio da je sudac podigao moju ruku, samo sam pao. Sve mi je u tom trenutku prošlo kroz glavu, tri mjeseca priprema za turnir i sav trud koji sam uložio, kao i sva bol i mučenje koje sam prošao tog dana, ali sve se isplatilo. A kad sam poslije dobio i nagradu za najboljeg borca turnira, bio sam oduševljen, nije dvojio Pletikos. - Kad sam se taj dan vratio doma, ništa nisam znao, ni koliko sam imao borbi ni koliko su trajale ni kako su završile. Bio sam u šoku od nakupljenog adrenalina i trebalo se sve to malo slegnuti do sljedećeg jutra. Tek kad sam se probudio i vidio pehar te pročitao članak u novinama, onda sam povjerovao da sam stvarno to napravio, što su mi potvrdile i silne poruke koje sam dobio i u kojima su mi ljudi čestitali. Nakon toga nisam više osjećao nikakvu bol.

Trema je bila ogromna

Na pitanje da li je pred početak natjecanja osjećao tremu, Erik se samo nasmijao.

- Bila je ogromna i nadam se da više nikad neće biti takva. Organizacija turnira je bila vrhunska, atmosfera odlična i osjećao sam se kao profesionalac, ali ipak je to bilo moje prvo natjecanje i bio sam pod dojmom svega što me tamo dočekalo. Svi su mi govorili da samo zamislim kako je to običan sparing i da ću se tako najlakše opustiti, a ja sam to doslovno shvatio i tek kad me protivnik skoro "uspavao", rekao sam samom sebi da se moram trgnuti jer ovo nije zafrkancija. U naredne sam borbe puno lakše ušao s psihičke strane, ali zato su mi one bile teže s fizičke strane jer sam osjećao posljedice iz prijašnjih, no uspio sam to nekako kompenzirati, zaključio je Pletikos.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter