JUDO

Članovi Istarskog borca prikazali odličnu formu na Europskom kupu DRUŽETA I KLAČAR MEDALJAMA PROSLAVILI POVRATAK NA TATAMI

| Autor: Ivica CEROVAC
Robert Klačar (Foto HJS)

Robert Klačar (Foto HJS)


Nisam znao što da očekujem, a nakon ovako duge pauze, bio sam još nestrpljiviji pred početak natjecanja nego što to znam biti, ali kad su borbe krenule, sav stres je nestao. Sve sam smireno odrađivao, nisam srljao niti radio nikakve greške i baš mi se bio gušt ponovno boriti, rekao je "zlatni" Dominik Družeta

Dubrovnik je vratio judo na sportsku kartu. U gradu pod Srđem održan je Europski seniorski kup, prvo službeno međunarodno natjecanje na svijetu u ovo pandemijsko doba. Odaziv možda nije bio kao prijašnjih godina, što ne čudi uz sve epidemiološke mjere koje su na snazi i procedure što se moraju poštivati pri odlasku i povratku u mnoge zemlje, ali dolazak natjecatelja iz Italije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije, Kosova i, naravno, Hrvatske, bio je više nego dovoljan da izmami osmijeh na lice svima onima kojima je judo više od sporta.

U Puli takvih definitivno ne nedostaje, pa dvije medalje koje su osvojili članovi Istarskog borca u prvom službenom izlasku na tatami nakon više od sedam mjeseci izbivanja, imaju posebnu težinu, a njima su se okitili aktualni seniorski prvaci Hrvatske Dominik Družeta i Robert Klačar. Družeta je slavio u kategoriji do 81 kg svladavši dvojicu srpskih (Uroš Mađarević i Jovan Niškanović) te dvojicu hrvatskih judaša (Marin Vujić i Dominic Sumpor).

- Bilo mi je ovo prvo natjecanje od Grand Slama u Düsseldorfu, održanog krajem veljače, i baš sam zadovoljan kako sam ga odradio, priznao je Dominik Družeta. - Kad su mjere koje su u ožujku stupile na snagu popustile, vratili smo se treninzima, ali nikako da krenu natjecanja. Odradili bismo pripreme i onda bi u zadnji čas turnir bio otkazan, kao što je bilo s Grand Prixom u Zagrebu u rujnu, i teško je bilo sve to izdržati. Stoga sam jedva dočekao ovaj Dubrovnik, koji mi je dao još veću motivaciju za dalji rad. Iskreno, nisam znao što da očekujem, a nakon ovako duge pauze, bio sam još nestrpljiviji pred početak natjecanja nego što to znam biti, ali kad su borbe krenule, sav stres je nestao. Sve sam smireno odrađivao, nisam srljao niti radio nikakve greške i baš mi se bio gušt ponovno boriti.

Osjetilo se to na tatamiju, gdje 24-godišnji Puljanin svojim protivnicima nije ponudio previše šansi da ga ugroze.

- Srpski judaši su stvarno kvalitetni, naročito Niškanović koji ima nekoliko medalja s Europskih kupova i u Dubrovniku je bio prvi nositelj. Svladao sam ga nakon lijepe kombinacije zahvatom u parteru, isto kao i Mađarevića, samo što sam ovog potonjeg najprije bacio za wazari i onda ulovio u zahvat i zadržao, prisjetio se Družeta, osvrnuvši se i na dvojicu hrvatskih rivala. - Ti domaći dečki su uvijek "nabrijani" na mene i žele mi skinuti skalp, što je sa sobom nosilo dodatni pritisak, ali sve sam smireno odradio. Vujića sam ove godine dobio u finalu prvenstva Hrvatske i žarko mi je želio na tome uzvratiti te sam morao paziti da ne pogriješim, jer zna biti neugodan. Išao sam na iskustvo, nadjačao ga u borbi za gard i natjerao na tri kazne. Finalna borba sa Sumporom je malo potrajala i ušla u "golden score", jer on nije previše aktivan i ne preuzima inicijativu, već čeka priliku za kontru. Stoga ni ja nisam nigdje žurio, jer sam znao da sam spremniji i kako je on padao sa snagom, tako je napravio grešku koju sam kaznio kontrabacanjem.

družeta

Dominik Družeta (Foto HJS)

Drugu medalju za pulski klub osvojio je u kategoriji do 66 kg Robert Klačar. Nakon što je u prvom kolu bio slobodan, u drugom je Klačar priredio poprilično iznenađenje svladavši srpskog judaša Strahinju Bunčića, višestrukog osvajača europskih medalja. Potom je u polufinalu nadjačao Dubrovčanina Leona Đapića, da bi u finalu bio poražen od drugog srpskog predstavnika Mateje Stošića, čime je svoj nastup završio sa srebrom oko vrata.

- Moram priznati da je bilo bolje nego što sam očekivao. Nakon osam mjeseci pauze, bilo me strah da se neću snaći, da ću zaboraviti pravila i da neću znati što trebam raditi kad turnir krene. Svašta mi je prolazilo kroz glavu, ali kad su borbe započele, sve je išlo svojim tijekom, istaknuo je Robert Klačar. - U borbu s nominalno najboljim srpskim judašem u ovoj kategoriji nisam dobro ušao i on me je brzo bacio za ippon, kako je pokazao sudac. Meni se u tom trenutku nije činilo da sam pao na leđa, a to je potvrdila i dodatna provjera te je ippon promijenjen u wazari, čime sam dobio priliku da nastavim s borbom. Uspio sam poravnati rezultat s jednim bacanjem, nakon čega sam ulovio dobar gard i plasirao drugo bacanje za pobjedu.

U polufinalu je Klačara čekao stari poznanik, dvije godine mlađi Dubrovčanin Đapić.

- Stalno se susrećemo na turnirima, mislim da nam je ovo bila peta međusobna borba te jedna od najkraćih, jer sam ga odmah u prvom napadu bacio za ippon. U finalu sam za protivnika očekivao iskusnog Slovenca Matjaža Trbovca, kojeg sam često imao priliku uživo gledati jer je nastupao na prvenstvima Hrvatske za Istarski borac dok sam još bio beba. No, do te borbe nije došlo, jer je Trbovca u polufinalu dobio mladi Stošić, rekao je Klačar. - Dobro sam krenuo u finalu i poveo bacanjem za wazari, ali onda sam počeo gubiti snagu. "Zakiselio" sam se, osjećao sam umor i Stošić je to iskoristio da preuzme inicijativu te poravna rezultat, nakon čega sam prikupio tri kazne i borba je bila gotova. Ostaje mali žal što nisam pobijedio, ali i ovo srebro je za mene veliki uspjeh. Prva mi je to medalja s Europskih kupova u karijeri, nisam je osvojio niti u mlađim uzrastima, a sada je stigla u seniorima i moram biti zadovoljan.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter