Teo je nešto ležernije ušao u meč i pritom malo podcijenio Narauskasovu fizičku snagu, a usto ga je Litavac iznenadio brzinom, kao i činjenicom da je krenuo silovito s ciljem da meč završi u prvoj rundi. Uspio ga je jedanput pogoditi, a onda je sve krenulo nizbrdo, rekao je trener Denis Vojniković
Denis Vojniković i Teo Mikelić
Mindaugas Narauskas ostao je "crna mačka" za Tea Mikelića. Litavac je prije tri i pol godine svladao člana pulskog Punch it Gyma nokautom u borbi održanoj u Trstu, a sada je opet bio uspješniji na "Turniru četvorice" u Vilniusu. Turnir je održan u sklopu borilačke priredbe koju je organizirala tamošnja promocija King of Kings, a Narauskas je u polufinalu slavio prekidom u prvoj rundi. Litavac je aktualni KoK prvak kategorije do 71 kg, ali ovom prilikom nije u igri bio njegov pojas jer je turnir dogovoren u "catchweight" kategoriji do 73 kg.
- Teo je u odličnoj formi, nanizao je tri pobjede u tri mjeseca, napunio se samopouzdanjem i ne bih rekao da je podcijenio protivnika, ali nešto je ležernije ušao u meč. Pritom je malo podcijenio Narauskasovu fizičku snagu, a usto ga je Litavac iznenadio brzinom, kao i činjenicom da je krenuo silovito s ciljem da meč završi u prvoj rundi. Uspio ga je jedanput pogoditi, a onda je sve krenulo nizbrdo, rekao je Denis Vojniković, Mikelićev trener u Punch it Gymu. - Meč je započeo s par izmjena udaraca, ali od početka se vidjelo da se Teo premalo kreće te umjesto da forsira ulaske i izlaske, sve je pokušavao riješiti na silu i na snagu. Bio je samouvjeren, ali i previše statičan, što mu je bila najveća greška. Narauskas ga je pogodio, srušio i od tog se udarca nije stigao oporaviti, a protivnik je osjetio trenutak, nasrnuo i iskoristio priliku. Uslijedila su još dva brojanja i meč je bio gotov. Nisu to bili pretjerano snažni udarci koji bi nanijeli neku veću "štetu", ali Teo nakon prvog jednostavno nije više bio čvrst na nogama.
Prvi je to Mikelićev poraz otkad se privremeno preselio u Nizozemsku i pulske treninge zamijenio s onima u amsterdamskom Mike's Gymu.
- Narauskas je nezgodan protivnik koji mu definitivno ne paše, jer Teo voli manje borce, dok je Litavac viši od njega te ima jako opasna i oštra koljena. No, ovo je takva igra u kojoj nema previše biranja i boriš se protiv onog kojeg dobiješ. Nekad ti bude loš dan, nekad ti protivnik ne odgovara, a nekad ti sve od reda paše, pa primiš neki slučajan udarac koji završi borbu. Nema tu pravila i puno se stvari mora posložiti da sve bude kako treba, svjestan je Vojniković. - Da ga Narauskas nije uzdrmao tim udarcem, možda bi se stvari u potpunosti okrenule i onda bi se ova taktika pokazala dobrom, premda ja i dalje mislim da se Teo trebao više bazirati na tehnici. Što je, tu je, najbitnije je da je iz ringa izišao bez ikakve ozljede, kao da se nije ni borio, ništa ga ne boli i sad ovo treba prespavati, vratiti se u dvoranu i okrenuti budućnosti. Za tri tjedna ima novi meč i treba vidjeti kakav će ga dočekati, prvenstveno psihički, dok s fizički strane ne bi trebalo biti problema.
U drugom polufinalu Poljak Hubert Dylewski je na bodove svladao Belgijanca Bena Sabrija, da bi u finalu, također na bodove, bio bolji od Narauskasa.
- To vam je sport, Teo je krajem veljače u Rigi svladao Dylewskog u borbi u kojoj ga ovaj nije pošteno pogodio, a sada je Poljak osvojio turnir. Obično se kaže da je na ovakvom turniru u prednosti onaj tko do finala stigne brže, jer se onda podrazumijeva da je manje "potrošen", ali ovaj put nije bilo tako. Dylewski je odradio šest rundi i lagano skupljao poene. Nije pritom zadavao pretjerano snažne udarce, ali nije ih niti primao i na kraju je slavio, zaključio je Vojniković.