Kad su nam zatvorili kampus, moj cimer Brazilac odlučio se vratiti kući i pozvao me da odem s njim. Nedugo po dolasku, i u Brazilu su zatvoreni bazeni te sam preko Amsterdama stigao u Zagreb, gdje je tata došao autom po mene, zajedno smo došli doma i potom zajedno otišli u samoizolaciju, rekao je Bruno Blašković

Svjedoci smo svakog dana kako je pandemija izazvana koronavirusom zatekla različite osobe u nekom zakutku zemaljske kugle te razno-raznih dogodovština koje su potom bili primorani podnijeti, na bi li se nekako dokopali svoje kuće. Sportaši su posebno poglavlje u ovoj priči, jer većinu njih su karijere odvele daleko od obiteljskog doma, kojem se u novonastaloj situaciji nije bilo nimalo jednostavno vratiti. Osjetio je to na svojoj koži i hrvatski reprezentativac u plivanju Bruno Blašković, plivač Pule i student Indiana State Universityja u Bloomingtonu, koji je prošao "pola svijeta" ne bi li se napokon dokopao svog Vodnjana.

Nikad dulja pauza

- Zatvorili su nam cijeli kampus, bazeni se više nisu mogli koristiti i kako nismo mogli trenirati, moj cimer, brazilski plivač Gabriel Fantoni, odlučio se vratiti kući. Vidio je to kao jedino rješenje jer je morao trenirati za tamošnje "trialse", a kako sam i ja bio u sličnoj situaciji, pozvao me da odem s njim. Čuo sam se s mojima kod kuće, oni su se složili s tom idejom i tako sam otputovao u Brazil, prisjetio se Bruno Blašković. - Ulovili smo direktan let iz Indianapolisa za Rio de Janeiro, odakle smo otputovali za Belo Horizonte gdje Fantoni živi. Po dolasku su nas odmah testirali i stavili u izolaciju, da bi nam nakon tri-četiri dana javili da će se i u Brazilu zatvoriti svi bazeni. Nije mi preostalo ništa nego da opet nazovem moje i kažem im da se vraćam doma. Ulovio sam let za Sao Paulo, od tamo doletio u Amsterdam i onda sjeo u avion za Zagreb. Tu je tata došao po mene autom, zajedno smo se vratili u Vodnjan i potom zajedno otišli u samoizolaciju.

Dva tjedna samoizolacije istekla su u subotu te je Bruno napokon mogao izići i udahnuti malo svježeg zraka.

- U biti, zadnji dan bio nam je u petak, ali tata se prehladio te nas je bilo strah da se nismo zarazili. Nazvao je svoju doktoricu, objasnio joj cijelu situaciju i ona je rekla da bi se trebao testirati, pa sam odlučio to napraviti i ja. Drugi dan stigli su nam nalazi, oba su bila negativna i tek smo onda izišli, te dan kasnije napravili roštilj i tako proslavili činjenicu da je sve dobro prošlo i da je obitelj napokon opet na okupu, otkrio nam je Blašković, osvrnuvši se i na dva tjedna provedena unutar četiri zida.

- Nastojao sam barem donekle ostati u treningu, ali s obzirom da nisam mogao ići trčati, odrađivao sam trbušnjake i sklekove, čisto da se u potpunosti ne zapustim. Više od toga nisam mogao. Sad će biti četiri tjedna da sam van bazena i ne pamtim kad sam zadnji put imao tako dugu pauzu. Kad malo razmislim, mislim da nikad nisam toliki period bio bez plivanja.

Da sve ne bude tako loše, tijekom samoizolacije Bruno je saznao i jednu dobru vijest, a to je da su Olimpijske igre u Tokiju prebačene za sljedeće ljeto. Odgođeno je i Europsko prvenstvo u Mađarskoj, koje se trebalo održati od 11. do 24. svibnja i na kojem je 21-godišnji Vodnjanac želio isplivati zadane olimpijske norme.

- Imao sam B norme za sve svoje tri discipline, 50 i 100 slobodno te 100 leptir, ali tijekom cijele sezone ostvarivao sam dobre rezultate i bilo je samo pitanje vremena kad će doći to Europsko prvenstvo da na njemu isplivam A norme. Bio sam 99,9 posto siguran da ću to napraviti, ali s obzirom na razvoj cijele ove situacije, sve je prebačeno za sljedeću godinu, istaknuo je Blašković. - Kad sam saznao da su Olimpijske igre odgođene, rekao sam samom sebi da ću si uzeti mali odmor, jer ću imati dovoljno vremena da se za Tokio spremim kako spada. Nisam skoro 20 godina imao slobodno ljeto i stoga ću iskoristiti ovu situaciju da provedem više vremena sa svojima, ali i da se družim s prijateljima bez da razmišljam o tome da najkasnije u devet navečer moram biti kući, jer u pet ujutro imam trening.

Život u punoj brzini

Povratak preko "velike bare" Bruno planira za sredinu kolovoza, a razvoj situacije utjecat će na to u kakvoj će biti formi kad se uputi put Amerike.

- Dobivam svakodnevno program rada, ali sve je to uzalud kad nemam bazena gdje ga mogu provoditi. Svjesni su toga i u Indiani, ali ljudi imaju treninge pripremljene mjesecima unaprijed pa ih šalju po "defaultu". Ako ništa drugo, trčat ću do Galižane i natrag, dva-tri puta i tako održavati formu, a što se tiče bazena, pitanje je kad će se stvoriti uvjeti da u njega mogu ući. Srećom, zbog svih ovih odgoda nije mi sila da to mora biti što prije. Čim se malo smiri ova bura, "zakuhat" će kod nas i brzo ću se kupati u moru, pa mi onda bazen neće ni trebati, naglasio je Blašković. - Dotad, nastojat ću pomoći roditeljima koliko god mogu. Oni insistiraju da se najprije dobro odmorim, što mi je dva-tri dana možda i pasalo, ali kauč mi je brzo dosadio i sad sam već u fazi da stalno tlačim tatu da mi da nešto da napravim. Jednostavno, radio sam dosad 130 na sat, imao dnevno tri treninga, dvije teretane te usto išao na predavanja i učio. Živio sam u punoj brzini od 0 do 24 i ne mogu sad odjednom stati. Svjesni su toga i moji, pa smo najprije krenuli očistiti okućnicu, a sad ćemo riješiti neka drva i raznesti vodu pa parceli. Srećom, uvijek se nađe nešto raditi oko kuće, može se farbati iznutra i izvana, pokositi trava te se ne bojim da će mi biti dosadno.

Povezane vijesti

• EI Baku: Blašković izgubio u rasplivavanju
• Bruno Blašković isplivao normu za Europsko juniorsko prvenstvo
• Otvoreno prvenstvo Hrvatske: ZAPAŽENI NASTUPI MUŽINE I BLAŠKOVIĆA