Antonio Ivančić se vratio u početnu postavu Istre 1961. U njoj je bio u prvom kolu protiv Hrvatskog dragovoljca, a onda su ga zdravstvene tegobe do kraja prvog dijela sezone udaljile iz momčadi. Njoj se polako priključio tijekom zimskih priprema, potom u nastavku prvenstva zabilježio pet ulazaka s klupe, da bi u Koprivnici napokon dočekao da zaigra od prvog sudačkog zvižduka.

- Normalno da sam bio sretan kad sam shvatio da ću opet istrčati od prve minute nakon skoro osam mjeseci, ali da budem iskren, nisam znao kako ću reagirati na terenu, priznao je Antonio Ivančić. - Na pripremama su me treneri dozirali, a kad se prvenstvo nastavilo, maknemo li Osijek gdje sam na terenu bio skoro pola sata, na ostalim utakmicama nisam igrao više od desetak minuta. Treninzi nisu kao utakmica i dok ona nije krenula, nisam znao u kakvom sam stanju. Na kraju je sve ispalo u redu i mogao sam je komotno odraditi do kraja, možda ne na nivou na kojem bih htio, ali ne bih se našao u situaciji da tražim izmjenu. Dobro sam se osjećao i zadovoljan sam kako je to izgledalo, a da sam još realizirao onu šansu, bio bi to idealan povratak.

Šansu koje se Ivančić sa sjetom prisjetio inicirao je u 27. minuti Caseres majstorskim "podvaljivanjem".

- Lisica se priključivao s lijeve strane i Caseres je malo pričekao, a onda je u pravom trenutku gurnuo loptu meni u sredinu. Odlično sam je primio, prošao između Tepšića i Parackog, a onda mi je lopta malo pobjegla i nisam je uspio pogoditi onako kako sam htio, prisjetio se Ivančić. - Morao sam ispružiti nogu da je stignem i udario sam je špicom, a Sušak se dobro postavio i obranio. Da sam je imao u potpunosti pod kontrolom gađao bih unutarnjom stranom noge pokraj njega, jer sam vidio da je prostora bilo. Ovako sam reagirao kako sam mogao, nakon čega se odbijanac opet odbio do mene, no tad sam već bio u mrtvom kutu iz kojeg je teško bilo pogoditi. Pokušao sam, ali jedino što sam pogodio bila je mreža s vanjske strane.

Uz tu priliku, "zeleno-žuti" su imali i dobar pokušaj Bandea, kojeg je također zaustavio Sušak. S druge strane, "farmaceuti" su imali nekoliko pokušaja s distance koji su za malo promašili cilj, dok je sve lopte koje bi završili u mreži, obranio Lučić, a na najveću ga je kušnju u 87. minuti stavio Liklin.

- Bila je to tvrda utakmica na teškom terenu protiv teškog protivnika, totalno drugačija od one koju smo tjedan dana ranije odigrali protiv Hajduka. Spremni smo bili za to i pokazali da znamo odigrati na "nulu". Mi smo za kombinatoriku, želimo igrati i kroz igru doći do šansi, a sad smo znali da nas domaćin neće pustiti da igramo. Uspjeli smo se prilagoditi onom što nas je dočekalo i nismo primili pogodak na zahtjevnom gostovanju na kojem je Istra 1961 rijetko kad dobro prolazila. Uvijek želiš pobijediti, ali nismo bili razočarani remijem jer će nam ovaj bod, nakon onog osvojenog protiv Hajduka, još malo podignuti samopouzdanje, istaknuo je Ivančić. - Utakmica je bila nalik onoj protiv Šibenika, ali na Šubićevcu smo malo zakazali na planu agresije i borbenosti, što smo sada ispravili. Pokazali smo da se i mi znamo potući, a ne da samo gledamo kako nas drugi tuku. Zadovoljni smo bili s time, kao i naš trener koji nam je rekao da je, s obzirom na uvjete koji su nas dočekali, ponosan na način na koji smo odigrali.

Kakva se utakmica igrala u Koprivnici najbolje mogu posvjedočiti devet žutih kartona što su ih dobili igrači, a usto su "požutjela" oba trenera i "pocrvenjeli" njihovi pomoćnici.

- Gledatelji nisu imali previše toga za vidjeti i bila im je sigurno dosadna utakmica. Krenulo je oštro od samog početka, a rat s terena preselio se na klupe gdje su treneri skakali i svađali se te je dobro da se do kraja nismo potukli. Srećom, završilo je mirno jer u zadnje vrijeme imamo problema s igračkim kadrom i ne trebaju nam crveni kartoni, a od nas četvorice koji smo dobili žuti, niti jednom nije bio treći. Moj je bio "čist", jer je protivnički igrač došao sekundu prije mene do lopte i vidio sam da bi moglo biti opasno ako prođe, pa sam ga morao tako zaustaviti, naglasio je Ivančić. - Što se tiče igrača koje su prošli tjedan mučili zdravstveni problemi, Mišković je u Koprivnici ušao u završnici umjesto mene i po povratku u Pulu je normalno trenirao. Perković bi nam se danas trebao priključiti, a treba vidjeti što je s Marinom, koji i dalje osjeća bol u predjelu pubične kosti. Blagojevića muči zadnja loža, trenira sa strane i situacija ide na bolje, no pitanje je hoće li ga trener koristiti u sljedećoj utakmici, ili neće ništa forsirati te će na njega računati poslije reprezentativne stanke.

Neće se "zeleno-žuti" puno zadržati u Puli, jer već u četvrtak im slijedi put za Zagreb gdje ih dan kasnije čeka ogled s Hrvatskim dragovoljcem.

Povezane vijesti

• HNL: Zagreb - Dinamo 1:2, remi Intera i Splita
• HNL: Istra 1961 na Drosini poražena od Intera (1:2)
• Pulski prvoligaš u petak gostuje u Kranjčevićevoj kod Hrvatskog dragovoljca: POTVRDITI PRVOLIGAŠKI STATUS U DERBIJU ZAČELJA